Premda je usred teške materijalne katastrofe i sedmero ljudskih žrtava psihološka i socijalna pomoć nužna, vrlo često taj aspekt ostaje na kraju reda i uzima se kao nadogradnja onom nužnom, a to su krov nad glavom i kakav-takav topli smještaj. Činjenica je, međutim, da jedno bez drugog ne ide i da se zapostavljanje psihološkog pristupa stradalnicima u pravo vrijeme i na stručan način kasnije teško može nadoknaditi, pišu Novosti.

Primjer s terena govori dovoljno sam za sebe. Obitelj Vidović u Petrinji također je osjetila potres. Srećom, kuća im nije stradala toliko puno pa je dobila oznaku „zeleno“, ali posljedice, posebno na djecu, bile su velike. Tolike da mlađi trogodišnji sin uopće ne želi ući u kuću.

Kako bi im pomogli, volonteri iz Zadra su im osigurali kontejner u kojem su boravili s mlađim sinom, dok je stariji otišao kod rođaka. Nakon pet dana, uslijedio je hladan tuš.

– Volonteri, koji su nam donijeli kontejner, kazali su da ga u petak moramo vratiti, jer da njegov vlasnik smatra da ima onih kojima je potrebniji. Znam da ima puno onih kojima je srušena kuća. Srećom, naša je oštećena ali je ipak ostala u komadu. Međutim, ne znam što da radimo. Dijete ne želi u kuću. Potresi tresu iz dana u dan. Ne mogu ga na silu gurati, a prekosutra ostajemo bez ovog smještaja – kazala  je Slađana Vidović.

I zaista, vjerojatno bi malo tko prigovorio tvrdnji da je dva tjedna nakon potresa broj ljudi s teško oštećenim kućama, koji još uvijek nisu dobili privremeni smještaj, i dalje jako visok. S druge strane, postoje i ovakvi primjeri posljedica potresa koji nisu vidljivi materijalni, nego puno dublji i teže rješivi. Ljudska duša nije kuća, kamoli pokretni kontejner koji se, eto, seli po Baniji isključivo po volji vlasnika, pišu Novosti.

Na slici: Ilustracija

Foto: Hina