Nenad Bakić najavio kraj epidemije koronavirusa: Optimističniji od Plenkovićeve Vlade

Nenad Bakić najavio kraj epidemije koronavirusa: Optimističniji od Plenkovićeve Vlade

Vrhunac epidemije u Hrvatskoj prošao je potkraj prošle godine i sada se bliži kraju, procjenjuje Nenad Bakić, poduzetnik i matematičar, koji već mjesecima radi u tandemu s Gordanom Laucom, sveučilišnim profesorom i znanstvenikom.
​Zajedno su pokrenuli internetsku stranicu Pandemijski realizam, na kojoj objavljuju svoje procjene razvoja događaja u vezi sa širenjem koronavirusa. Kažu da ne potcjenjuju opasnost od pandemije, već da se zauzimaju za razuman pristup. Protive se krajnostima, onima koji traže najstrože mjere protiv korone, kao i onima koji smatraju da protiv nje nisu potrebne nikakve mjere. Kao manjina, Lauc i Bakić suprotstavili su se apelu 26 hrvatskih stručnjaka koji su 6. prosinca od Vlade tražili primjenu najoštrijih mjera protiv širenja pandemije. Bakić kaže da je dobro što Vlada nije poslušala potpisnike apela, nego je uvela srazmjerne mjere, otprilike u skladu s pandemijskim realizmom koji zagovaraju i njih dvojica, piše Novi list. 

Početkom tjedna u Hrvatskoj je zabilježeno najmanje zaraženih još od rujna. Zašto taj broj pada?

– U trenutku dok razgovaramo, broj zaraženih pao je na desetak posto od najviših razina. Možemo reći da je epidemija sada kolabirala i to se događa već neko vrijeme. Broj novih hospitaliziranih, kao i broj pacijenata na respiratorima, pao je na trećinu od najviših razina. To su važni brojevi jer određuju daljnji tijek epidemije. Broj umrlih pao je ispod 20 dnevno. I dalje je velik, a to je varijabla koja posljednja pada. S obzirom na takav razvoj događaja, vjerujem da ćemo uskoro imati i značajniji pad umrlih.

O čemu ovisi obuzdavanje epidemije? Smiruje li se ona zbog mjera za socijalno distanciranje?

– Naravno, ali to nije jedini razlog. Smirivanje svake epidemije ovisi o nekoliko faktora. Prvi je faktor takozvana prokuženost, odnosno koliki je dio stanovništva bio zaražen i stoga postao imun. Svi naši znanstvenici još su u proljeće govorili da je to najvažnija varijabla.
Nakon toga imamo utjecaj epidemioloških mjera. Sve te mjere imaju cilj smanjivanje društvenih kontakata, tako da se stavljaju maske, smanjuje koncentracija ljudi u prometu, trgovinama, zatvaraju se škole i slično. Smanjivanjem kontakata smanjuje se i širenje virusa, kao i njegov reprodukcijski faktor.
Treća važna stvar u smirivanju epidemije, koja je nekim ljudima još kontroverzna, jest sezonalnost. Respiratorne bolesti općenito, zimi se šire jače, a ljeti oslabe i imaju blaže posljedice. Četvrti faktor koji će u budućnosti imati najveću ulogu, svakako je procijepljenost. Ona djeluje na dva načina. Naprije, veća procijepljenost imunizira ljude i sprječava širenje epidemije, ali i izravno štiti ranjive. Najranjivija je starija generacija jer je oko 80 posto umrlih od bolesti COVID-19 zabilježeno među osobama s više od 70 godina. To znači, kada bismo cijepili sve starije ljude i tako ih zaštitili, riješili bismo glavne epidemiološke probleme.

Kada očekujete jenjavanje zaraze?

– Na proljeće očekujem potpuno zamiranje epidemije. Tome u prilog idu sva četiri faktora. Povećava se prirodna imunost ljudi, s obzirom na to da prokuženost stanovništva vjerojatno iznosi oko 40 posto. Tu je i pozitivan utjecaj dosadašnjih Vladinih mjera za socijalno distanciranje. Dolazi i topliji dio godine. Do proljeća možemo očekivati 10 posto procijepljenosti, što nije razina koja bi značajno utjecala na obuzdavanje epidemije. Međutim, cijepljenje je počelo i u dogledno vrijeme imat ćemo procijepljen najranjiviji dio stanovništva.

Sve se to čini vrlo optimističnim.

– Gledajte, kada se epidemija širi, najvažniji je reprodukcijski faktor. Kada virus dođe u populaciju u kojoj nitko nije zaražen, faktor reprodukcije je 2,5. Odnosno, jedan čovjek zarazi prosječno 2,5 novih. Tako je utvrđeno dosadašnjim istraživanjima. Međutim, ako je 40 posto ljudi preboljelo COVID-19, ili je cijepljeno, to znači da jedan zaraženi čovjek više ne zarazi prosječne 2,5 osobe, nego se faktor reprodukcije smanjuje na 1,5. Znatan dio ljudi, naime, već je stekao imunost. Kako se imunost ljudi širi, tako se i reprodukcijski faktor virusa smanjuje. Kada reprodukcijski faktor padne ispod 1, epidemija se više ne širi, nego zamire. Budući da u Hrvatskoj sva četiri faktora idu u prilog smirivanju epidemije, moja je procjena da ćemo otprilike za mjesec dana biti u sigurnoj zoni.

Neće li očekivanja poremetiti novi sojevi virusa koji se šire brže od postojećeg, a sadašnja su cjepiva protiv njih slabije učinkovita? Američke zdravstvene vlasti procjenuju da će novi, engleski soj virusa u ožujku postati prevladavajući u SAD-u. Pojavili su se južnoafrički virus i neki drugi. Zbog naglog mutiranja virusa neki tvrde da nismo pri kraju tunela, već na početku nevolja koje će potrajati godinama.

 

– Tu je moj pogled drukčiji. Svake godine dobivamo novi soj gripe. Virusi stalno mutiraju, pa i ovaj o kojem govorimo. U zaraženom čovjeku boravi više od milijardu virusa SARS-CoV2. Kada se replicira, vjerojatno jedan na milijun virusa ima u sebi pogrešaka. Stoga, svi zaraženi ljudi stvaraju u sebi nove sojeve virusa. Oni mogu biti manje ili više opasni, ali nisu nikakvo iznenađenje.
Kada se spominju zdravstvene vlasti u Americi, to treba uzeti uvjetno jer postoje stotine stručnjaka koji ne govore iste stvari, a najveću medijsku pažnju dobivaju one najsenzacionalnije. Novi soj virusa u Ujedinjenoj Kraljevini zaista je postao dominantan. Replicirao se brže dok nije prešao 50 posto. Međutim, nakon toga njegov udjel ne samo što više nije rastao, nego je počeo padati. U isto vrijeme epidemija se počela smirivati, a to se dogodilo već i prije nego što je uveden zadnji krug epidemioloških mjera. Ukratko, rađaju se novi sojevi virusa, ali njihov utjecaj nije toliko značajan, koliko nas neki žele uplašiti.
Postoji mnogo ljudi koji su bili pobornici puno oštrijih mjera. Usprkos tome što strože mjere nisu uvedene – a u Hrvatskoj imamo jedne od najliberalnijih mjera u Europi – počelo je ublažavanje epidemije. U takvoj situaciji pobornici oštrijih mjera, po mojem mišljenju, osjećaju se dosta nesigurno i trebaju nova zastrašivanja ljudi. Znakovito je da engleski soj virusa mnogi već nazivaju »brexit-soj« jer je premijeru Borisu Johnsonu poslužio da zaplaši ljude i skrene njihovu pažnju od izlaska Velike Britanije iz Europske unije.
Gledajte, posljednja je kalkulacija da se engleski soj širi oko 30 posto brže. Ako već sada među koronavirusom u Hrvatskoj imamo jedan posto engleskog soja, do početka proljeća on može svoj udio povećati na maksimalno 15 posto. Uz 85 posto staroga soja, to je otprilike kao voda i vino, kao bevanda ili gemišt. Poanta je u tome koliki je udio vina u bevandi. Smatram da novi soj nije u ovom trenutku za nas nikakva opasnost.

Kako ocjenjujete epidemiološke mjere Vlade, odnosno Nacionalnog stožera? Jesu li bile prikladne, previše blage ili previše oštre?

– Mislim da su Vladine mjere bile realne. Treba ih gledati u kontekstu svih događaja. Javno je poznato, to je objavio Bloomberg, da je njemačka kancelarka Angela Merkel još potkraj listopada izvršila pritisak na sve premijere u Europskoj uniji da krenu u lockdown. U Njemačkoj je uveden na kraju listopada i bio je stroži od svega što smo u Hrvatskoj dosad imali. U isto je vrijeme rasla epidemija u Hrvatskoj. To je nosilo nesigurnost te odgovornost za živote i zdravstveni sustav, uz golem pritisak znanstvenika na pooštravanje mjera. Mislim da je u tom kontekstu Vlada do kraja studenoga donijela vrlo razumne mjere koje su značajno pridonijele padu epidemije. Glavne su mjere, podsjećam, zabrana većih i manjih skupova, uz pojačano socijalno distanciranje. Vladine mjere od 29. studenoga, to je danas poznato, donesene su pod rastućim pritiskom. Tako su 23. prosinca uvedene i propusnice, a zabranjeni su i najmanji skupovi.

Mislite li da propusnice ovaj put nije trebalo uvoditi?

– Sjećate li se kako su propusnice u proljeće bile proglašene našim najjačim oružjem protiv širenja zaraze. Međutim, nakon nekoliko dana, zbog potresa u Petrinji, propusnice su ukinute za cijelu zemlju. Ipak, broj zaraženih u cijeloj zemlji nije se povećavao. To pokazuje da je uvođenje propusnica bilo isforsirano.
Kada pogledate broj umrlih, broj novih hospitalizacija i razvoj stanja u bolnicama, i kada oduzmete određene intervale koji su potrebni za razvoj svake od tih varijabli, može se vidjeti da je vrh epidemije u Hrvatskoj bio potkraj studenoga. Vlada je u tom trenutku zatvorila kafiće i restorane – što se u svijetu prepoznaje kao razmjerno slaba mjera. Međutim, te relativno slabe mjere nisu mogle same za sebe dovesti do današnjeg potpunog kolapsa epidemije

Međutim, učestalost zaraženosti na Baniji veća je nego drugdje?

– To je potresom pogođeno područje, na kojem su zbog razumljivih razloga intenzivirani kontakti, bez gotovo ikakvih mjera zaštite. Međutim, epidemija je i tamo u posljednja dva mjeseca oslabjela oko 60 posto u odnosu na njezin vrhunac. Vidimo da smanjivanje socijalnih kontakata nije bilo presudno za smirivanje epidemije.

Što je, ukratko, bilo presudno?

– Rekao sam na početku. Zajedno s profesorom Gordanom Laucom, s kojim surađujem, upozoravam da se prokuženost u Hrvatskoj povećala. Svi smo toga svjesni. Ta velika prokuženost stanovništva, koja se prema istraživanjima u nekim drugim zemljama povećala na 20 do 40 posto, najviše gasi epidemiju. Tome pomažu i epidemiološke mjere. To nije ništa kontroverzno.

Što je upitno?

– Kontroverzno je to što neki ljudi tvrde da samo epidemiološke mjere pomažu. Oni često brkaju dva pojma. Prokuženost, odnosno postotak ljudi koji je bio izložen virusu i prebolio ga, miješaju s konceptom imuniteta krda, odnosno kolektivnog imuniteta. A imunitet krda zapravo je prag koji se postiže i prirodnom prokuženošću, i cijepljenjem. Za SARS-Cov2 taj se potrebni kolektivni imunitet procjenjuje na 60 do 70 posto. Kada se taj postotak postigne, epidemija se gasi, zbog stvaranja prirodnog imuniteta i zbog procijepljenosti. Iako nemamo istraživanja, profesor Lauc i ja procjenjujemo da se taj kolektivni imunitet kod nas povećao na oko 40 posto, što još nije dovoljno, pa su uz cijepljenje i dalje potrebne epidemiološke mjere.

A te epidmiološke mjere, prema vašem mišljenju, očito, ne trebaju biti jake?

– Da. Pogledajte Sloveniju. Tamo su mjere nesrazmjerno stroge, ali nisu zaustavile epidemiju. Slično je u Argentini, Kanadi, Njemačkoj, gdje su mjere također strože nego kod nas, a njihovi rezultati slabi. Mi smatramo da su mjere važne, ali trebaju biti razumne. Prestroge mjere, naime, dovode do velikih kolateralnih šteta.

Foto: Hina