Gojko Drljača iznio nevjerojatan podatak: Je li moguće da se od korone tri puta češće umire u Dubravi nego u Zaraznoj?

Gojko Drljača iznio nevjerojatan podatak: Je li moguće da se od korone tri puta češće umire u Dubravi nego u Zaraznoj?

Čini se da se svako od nas treba upitati koliko nas je pandemija promijenila kao ljude. Velik broj građana jako je zaoštrio svoje stavove i spustio prag tolerancije za ono što govore njihovi neistomišljenici. Covid-19 zaraza inicirala je neke nove vrste radikalnog i beskompromisnog čistunstva koje je spremno uništiti bilo koga tko se ne uklapa u sliku tobožnjih apsolutnih istina i vrhunaravnih moralnih principa.

Možda najbolji primjer suvremenog progona vještica jest javni linč šefice Klinike za infektivne bolesti, liječnice i znanstvenice Alemke Markotić zato što je cijepila bolesnu 84-godišnju mamu. Čovjek jednostavno ostane zatečen brojem nadljudi sa superiornom razinom etike u odnosu na normalna ljudska bića koji su Alemku Markotić počeli tretirati kao gnjusnu kriminalku jer je iskoristila svoju poziciju, te su bez ikakvih dilema zatražili njezinu dekapitaciju kao članice epidemiološkog Stožera koja više ne bi smjela voditi niti Kliniku nakon što je izdala povjerenje naroda. Postoji barem pet razloga zašto je javno maltretiranje Alemke Markotić krajnje bizarna manifestacija opće histerije izazvane pandemijom.

Prvi razlog: probajmo se sasvim ljudski zapitati što zapravo znači poručiti nekome da je u neprihvatljivom sukobu interesa jer je cijepio staru i bolesnu mamu? Znači li to da ljudi koji postavljaju takve teze ne bi iskoristili priliku cijepiti svoje bolesne roditelje ako bi imali priliku? Većina ljudi u godinama Alemke Markotić ima vrlo stare te zbog toga bolesne roditelje. Među tim ljudima očigledno je vrlo značajan broj onih koji tvrde kako su toliko “moralni” da im ne bi palo na pamet iskoristiti svoju poziciju te cijepljenjem osigurati svojim najbližima još koju godinu kakvog-takvog života, piše Gojko Drljača u svojoj kolumni u Jutarnjem listu.

Je li tim ljudima malo neugodno kad posjete svoje stare i bolesne roditelje jer su javno proglasili da im ne bi napravili uslugu života ako bi imali priliku, ili jednostavno skupa s mamom ili tatom gutajući knedle neiskrenosti tijekom ručka ili večere komentiraju kako je Markotićka privilegirano smeće? Što je tu doista ljudski? Što je tu “normalno”? Otkud u društvu najednom među običnim građanima, političarima, novinarima, poduzetnicima, sindikalcima… imamo množenje samoproglašenih svetaca; ljudi koji sa sve većom lakoćom i zgražanjem odlučno prozivaju i ponižavaju one koji im se zapravo – ne sviđaju?

Nekako se čini kako u zoni tako nebeski visokog morala moramo prepoznati oblik novog totalitarizma, upravo onakvog totalitarizma koji nas uvjerava da su ljudi bolji nego što doista jesu, ili su bolji od “onih drugih”. Jesmo li išta naučili od idealiziranih vrijednosti nacizma, fašizma ili komunizma? Nismo shvatili koliko su te uzvišenosti bullshit? Kad su nacisti masama prodavali priču o kinderreich familijama, to nisu bile obične njemačke obitelji nego hipotetski ideali koji su se jedini mogli uklopiti u Volksgemeinschaft.

Komunizam je pak koketirao s uzdizanjem proletarijata, utopijskom jednakošću, dokidanjem kapitalizma te nestankom (buržujske) obitelji. Niti to u praksi nije dobro završilo, iako je Engels to lijepo promišljao u Der Ursprung der Familie, des Privateigentums und des Staats. U kakvu se sada topiju pokušavamo ugurati kad očekujemo od liječnice da ne pomogne svojoj mami? Trebamo utvarati da je ona vilenjak s robotskim mozgom, ne doktorica koja je pomogla bolesnoj mami?

Drugi razlog: gdje su kriteriji za postavljanje pitanja odgovornosti? Zašto se linčovalo Alemku Markotić, a nije troje ministara u naponu snage koji su cijepljeni prije svih ostalih? Tko pri zdravoj pameti može imati bilo što protiv toga što su se Zdravko Marić, Tomislav Ćorić i Josip Aladrović cijepili da bi promovirali nova cjepiva za koja među stanovništvom vlada visoka razina skepse? Pitanje povjerenja u cjepivo daleko je ozbiljnije od toga je li Alemka Markotić cijepila svoju mamu, ali ipak je čudno da je Zdravko Marić, čovjek u top-formi, dobio zahvaljujući vidljivim prsnim mišićima i bicepsima oduševljenu vojsku obožavateljica, dok je gospođa Markotić praktično proglašena vješticom. To nije u redu.

Ako bi trebali postavljati pitanje tko se cijepio, a da možda nije trebao, bilo bi bolje polemizirati oko Branka Kolarića, čovjeka koji vodi Službu za javnozdravstvenu gerontologiju “Andrije Štampara”, ali se ponaša kao da se svaki dan svog života bavio infektologijom i epidemiologijom. On je prebolio covid i stekao je prirodni imunitet koji sigurno prema novim istraživanjima traje šest mjeseci, a zahvaljujući T-stanicama možda čak godinama. No, taj poticatelj što strožih mjera, koji voli poricati prirodnu okuženost i koji se profesionalno bavi zaštitom zdravlja starih osoba (!), odlučio je prednost dati samome sebi. Dobar posao.

Treće: imamo li poremećen cijeli sustav društvenih vrijednosti kad je u pitanju javno zdravstvo? U Hrvatskoj postoje veće ili manje liste čekanja za lakše ili teže bolesti. Nikada do sada niti jedan od brojnih slučajeva preskakanja listi čekanja ili traženja “veze” za uslugu kod boljeg doktora ili u prestižnijoj zdravstvenoj instituciji nije privukao toliko pažnje kao slučaj mame Alemke Markotić. Ima li veću težinu preskočiti čekanje s postojećom listom čekanja za skupi pregled zbog sumnje na neku vrlo tešku bolest visoke smrtnosti, ili preskočiti listu čekanja na cjepivo koje štiti od bolesti sa smrtnošću od 5 posto kod starijih od 70 godina? Je li covid neka sveta bolest gdje je razina društvene osjetljivosti puno viša nego kod “običnih” karcinoma ili trauma?

U Hrvatskoj bolnice imaju manjak slučajeva (dijagnoza, terapija, zahvata, usluga) u 2020. u odnosu prema 2019. godini viši od 19 posto, što znači da je tijekom pandemije dramatično narastao broj ljudi koji su morali odgoditi pregled, zahvat ili početak terapije. No, nitko zbog toga ne vrišti, koliko se negodovalo zbog mame Alemke Markotić. Jesu li djeca kojima nisu vađene mandule manje vrijedna ili nebitna? Jesu li stotine onih kojima nije operiran karcinom pluća ili nisu primili kemoterapiju u 2020. još manje ljudske mrvice? Nevidljivi od nebitnosti?

Ovome dodajmo kako je institucija koju vodi Alemka Markotić 3-4 puta uspješnija po pitanju smrtnosti pacijenta oboljelih od covida u odnosu na druge bolnice te je postala javna tajna kako na sve načine, ako dobiješ covid pa ti se pogorša, treba tražiti veze za Infektivnu. No, to se ne računa. Tu informaciju ćemo baciti u smeće, baš kao gospođu Markotić hijenama. Gospođa Markotić je kriva jer nije izdržala pa je dala naslutiti koliki je pritisak veza i vezica na “sustav”; i ljudi i hijena.

Četvrto: nabava adekvatne količine cjepiva kao i povjerenje u cjepivo svugdje je u EU osjetljivo pitanje. U Njemačkoj vrlo utjecajni Bild ovaj je tjedan vrlo žestoko napao Angelu Merkel zbog “kaosa s cijepljenjem”. Zatražili su od kancelarke da povede propagandu cijepljenja svojim primjerom, a ona se suzdržava i tvrdi kako je cjepivo potrebnije starijima od nje. Angela Merkel ima 66 godina! Joe Biden i Benjamin Netanyahu su se cijepili. Koja je donja dobna granica za prvi val cijepljenja? U Njemačkoj, slično kao i u Hrvatskoj, poseban je problem razbuktavanje nepovjerenja u pojedine vrste cjepiva. Značajni dio Europe razvio je predrasude prema cjepivu AstraZenece i Oxforda.

U Baden-Württembergu iskorišteno je samo 309 od 100.800 doza britansko-švedskog proizvođača. Nijemci su u promociji cjepiva pod geslom “Zavrnimo rukave” uložili 25 milijuna eura, a PR stručnjaci im javno poručuju da to nije dovoljno. U toj njemačkoj panici oko cijepljenja punoj žučljivih prozivki zanemaruje se suština problema koja proizlazi iz činjenica koje neće i ne trebaju rješavati PR magovi. Ponovimo: očigledno je kako se EU nije snašla kod dobave cjepiva te je cjepiva jednostavno premalo za sve one koji se žele cijepiti. Tko je odlučio da žrtveno janje za taj propust u hrvatskom slučaju treba biti Alemka Markotić? Ako je kriva, to je krimen.

Uz to, valja voditi računa da se ipak redom radi o eksperimentalnim cjepivima koja su dobila zeleno svjetlo regulatora zato što su procijenjeni rizici izvagani kao manji od potencijalnih koristi. No, to ne znači da su regulatori sigurni u to kakva je točno učinkovitost cjepiva te kakve su moguće dugoročne nuspojave. Samom činjenicom da je cijepila svoju staru i bolesnu mamu Alemka Markotić najbolje je reklamirala cjepivo.

Treba znati kako je oko više cjepiva (ne samo oko AstraZenecina) u više zemalja krenula rasprava treba li cijepiti one najstarije i najbolesnije jer mogu umrijeti i od relativno blagih nuspojava. Cjepivo nije eliksir mladosti. Stari i bolesni ljudi umiru i nakon što prime cjepivo. To zvuči blesavo, ali uz razinu mistifikacije oko covida, čak i tako nešto mora se napisati, piše Gojko Drljača.

Foto: Hina

Facebook Comments