“Joško Klisović: “SDP kao politička konsolidirana organizacija odaje dojam snage, dok platforma Možemo! je ipak sastavljena od malih stranaka, inicijativa i ljudi. SDP-a je ipak stranka koja ima dugu povijest. Stranka je s problemima raskrstila, a vodstvo stranke je donijelo reformske odluke. Stranku će ponovno učiniti važnim faktorom i u Zagrebu i u Hrvatskoj.”
Dragi gospodine Klisoviću, koliko ste jaki u Hrvatskoj pokazali su lanjski izbori, a koliko u Zagrebu pokazuju ankete uoči svibanjskih izbora.
Čini mi se da prepoznajem omalovažavanje kad govorite o Možemo! Kažete: mala stranaka, inicijativa i ljudi. Mali ljudi?! Svašta, Klisoviću. I svejedno ta mala stranka malih inicijativa i malih ljudi briše pod velikom strankom velekih ljudi duge povijesti. Kako to?
Nije dovoljno donijeti reformske odluke, kako velite, već ih treba svakodnevno provoditi, i tako dvije, tri pa i više godina, sve dok vam građani koji su s pravom proteklih desetak godina digli ruke od vas ne počnu ponovo vjerovati. Ako ikad.
Nisam prorok, ne volim predviđati, ali volim promatrati. Vidim da je Možemo! onakva stranka kakva je SDP trebao biti, ali se nije usudio, niti je mogao. U SDP-u i svim drugim strankama na snazi je princip subordinacije, poslušnosti, odanosti vođi. U suštini je SDP vojna organizacija, a ne politička stranka. Da ste ozbiljna politička stranka, dopustili biste frakcije, drukčija mišljenja. Riječju, SDP je piramida.
A Možemo! je mreža koju čine bistri, obrazovani, kreativni ljudi. Razlika u mišljenjima ondje je poželjna, ona je uvjet postojanja te stranke. Dijalog istomišljenika je tautologija, bolje rečeno blejanje. A samo kroz dijalog neistomišljenika nastaju i razvijaju se nove ideje.
Dakle, Klisoviću, sredite se kad govorite o Možemo! i pogledajte semafor”, piše Popović.