Poznati književni kritičar i ljevičar analizirao Milanovićeve nastupe: Evo na što predsjednik mora pripaziti

Poznati književni kritičar i ljevičar analizirao Milanovićeve nastupe: Evo na što predsjednik mora pripaziti
Velimir Visković, književni kritičar, leksikograf i ljevičar, analizirao je retoričke sposobnosti  Zorana Milanovća. Njegov uobjavu prenosimo u cijelosti.
“Zanimljivi su mi kritičari Zorana Milanovića, ne oni iz HDZ-a, već ovi, recimo normalni liberali, kojima Milanovićev retorski stil naprosto “ide na jetra”. Jedan moj fejs frend nas već danima pokušava uvjeriti kako je Milanovićev retorika banalna, retorske figure budalaste, kulturalne asocijacije bezvezne (čak je pritom nastradalo i Berkovićevo remekdjelo, film Rondo kao “teška pušiona”, valjda jer Milanović ga spominje).
Kao čovjek koji se u svojoj dugoj karijeri ponešto bavio retorikom i stilistikom (čak devedesetih predavao stilistiku na studiju Novinarstva), usudio bih se ustvrditi kako je Milanović izvrstan govornik i polemičar. Brz u reagiranju, precizan u formuliranja stavova. Otrovan i nemilosrdan, jer ratnički precizno prepoznaje slaba mjesta u obrani protivnika i s okrutnošću ih gađa ( ta se sposobnost baš ne dopada svima, ali jest osobina polemičara- ratnika) .
Ako mu se slučajno u govoru nametne digresija, Milanović je uvijek spretno zaokruži i vrati se glavnom toku retorskog iskaza. Ne ostavlja misli nezavršene
Milanović bi se dobro snašao i u žanru literarne polemike jer ima vrlo žive asocijacije na niz kapitalnih djela filma, rok glazbe i književnosti. Vrlo su dobro iskorištene u zadnjim polemikama asocijacije na Ettorea Scolu i Zvonimira Berkovića. Takav tip asocijativnosti neke je začudio, ali ne znam drugog hrvatskog političara koji bi se tim kulturalnim slojem znao tako koristiti.
Na slici: Pokojna Mani Gotovac i Velimir Visković
U polemici “jedan na jedan” Milanović je zasigurno najjači hrvatski politički govornik i polemičar.
Ono na što bi morao obratiti pozornost jest ne dopustiti afektima da ovladaju njime dok govori (to mu onemogućuje suverenu kontrolu iskaza, a povremeno – posve nepotrebno i neprimjereno dužnosti predsjednika – pada u vulgarnost) . Malo ironijske dostance pridonijelo bi homorističkom poentiranju.
U svakom slučaju, radi se o izvanrednom govorniku, ali trebao bi ipak uzeti u obzir da govorništvo nije svemoguće i kako njime ne treba stvarati neprijatelje.
Ako mu je doista cilj dovesti svoju kandidatkinju u Vrhovni sud, morat će pregovarati i dogovarati se, pa i bez prisustva javnosti, a ne samo govorima demonstrirati koliko su mu protivnici inferiorni”, zaklkjučuje Visković.
Facebook Comments