Književnik Miljenko Jergović  je u svojoj kolumni u Večernjem listu nahvalio retroričke sposobnost predsjednika Zorana Milanovića.

“U svakoj svojoj borbi – a borbe on vodi daleko od medija, koji vjerno služe njegovim protivnicima, bez obzira na to što novinare oni tretiraju gore nego zatvorenike i kriminalce – Milanović nastupa sam, dok protiv sebe uz onog koga je uzeo na riječ ima čitavu bulumentu, buljuk i ordiju njegovih pomagača. I umjesto da u takvim razlajavanjima Plenković, Jandroković, Šeks trijumfalno pobjeđuju, uglavnom poraženi i ojađeni ustuknu, prethodno udarivši na ono što je kod Milanovića najjače – njegov izborni legitimitet te na ono jedino u što ne bi smjeli dirati – njegovo mentalno i intelektualno zdravlje. Pokušajmo zamisliti što bi se dogodilo da se itko usudio javno progovoriti riječ-dvije o mentalnim i intelektualnim ili, ne daj Bože, moralnim kapacitetima Kolinde Grabar-Kitarović. Taj bi ekspresno završio u paklu. Posljedica je, međutim, ta da se promatračima, čak i bez obzira na njihova ideološka uvjerenja, čini da Milanović stalno kreće iz pozicije slabijega, usamljenog viteza i buntovnika, ali da svaki put pobjeđuje. Ljudima se to sviđa. Identificiraju se. Učini im se da predsjednik govori u njihovo ime.

Meni se, međutim, nešto drugo sviđa. Milanović je naprosto rječitiji od njih. Obrazovaniji je, bolje govori od svih njih. Kad kaže da Plenković “riga vatru kao plameni jazavac”, on uspijeva nešto što baš i ne uspijevaju drugi hrvatski političari.

Aktivno se služi hrvatskim jezikom, vlada stilskim figurama, stvara žive govorničke slike, osvaja njima publiku i uništava svoje protivnike. Prvi put u posljednjih trideset godina govor i govorništvo imaju neku ulogu u hrvatskoj politici. Od nastupnog govora, u kojem je uspijevao odigrati hrvatskog Obamu (“Ovo je zemlja za sve nas”), preko plamenog jazavca, do konstatacije, savršeno ispravne, humane i nadasve patriotske, da bi kupovao cjepiva i od čečenske mafije, Zoran Milanović ne samo da je nadgovorio svoje retorički i govornički nejake oponente, nego je nadgovorio i ukupnu njihovu vrlo respektabilnu poslugu.

Zašto mi se to sviđa? Zato što u ovoj stvari pobjeđuju načitanost, dubinsko obrazovanje, znatiželja. Dok ih Milanović efektno nadlajava, u Plenkovićevoj ili Jandrokovićevoj zblanutosti, u njihovoj plitkoj zlobi, u njihovim očima – rekao bi Karakaš – vide se sve one knjige koje u životu nisu pročitali. Ovaj je pak nešto čitao. I to mu se, bogme, dobro primilo. Iz njega ne govori ulica, kako bi to željeli reći njegovi protivnici, oni koji bi ga psihijatrizirali i oni drugi koji bi Milanovića proizveli u huligana. Huligan je taman onoliko koliko je huligan bio i Krleža. Pritom, takvim ga vidi isti tip ljudi kao i Krležu. Tu prestaju njihove sličnosti”, piše Miljenko Jergović.

Foto:Hina