Premijer Andrej Plenković vrlo ozbiljno razmatra rekonstrukciju Vlade odmah nakon lokalnih izbora. Plenković će to pravdati time da će to biti novi zamašnjak Vladi jer dolaze tri godine bez izbora – to jest Vlada će imati tri godine mira raditi na svojim programima jer su i parlamentarni i predsjednički izbori tek za tri godine. Tu informaciju potvrdio je Nacionalu izvor blizak Vladi i osobno premijeru Plenkoviću. Ali taj izvor navodi da još nema rasprave o imenima, iako više upućenih političkih izvora spominje pet imena koji se spominju u kontekstu moguće smjene. Među imenima koje je jedan od ta dva izvora naveo, nije bilo ministra zdravstva Vilija Beroša. Ako bi se on pridružio timu za odlazak, što se moglo naslutiti nakon što je prošli tjedan slučajno ili namjerno prozvao premijera Plenkovića kao de facto glavnog kočničara reforme zdravstva, ukupna brojka odlazećih ministara narasla bi na šest. Ili možda na sedam – ako Plenković zaključi da mu je najveća prijetnja u Vladi trenutno ministar financija Zdravko Marić koji je prošlog tjedna privukao pozornost javnosti u svom obraćanju pred saborskim Odborom za zdravstvo, navodno uvjeren da može slobodno govoriti jer nema kamera, a zapravo se sve prenosilo uživo. Marić se zapravo svojim govorom, koji su u dijelu političkih krugova, čak i u vrhu SDP-a, doživjeli kao svojevrsni performans, prometnuo u središte pozornosti, a neki Nacionalovi izvori komentirali su kako bi Marića voljeli vidjeti – u ulozi premijera. Na potencijalnom Plenkovićevu spisku za odlazak iz Vlade zasad se, prema onome kako je to prezentirao jedan od njemu bliskih izvora, nalaze sljedeći ministri: ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darko Horvat, ministrica poljoprivrede Marija Vučković i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, piše Nacional.
Taj popis ipak treba uzeti s rezervom jer ne bi bilo prvi put da se sam Plenković predomišljao oko pojedinih kadrovskih odluka. Koji su stvarni razlozi zašto ih želi smijeniti, Plenković zasigurno nikada neće javno otkriti, ali neosporno je da su mu se neki od ministara zamjerili pojedinim svojim potezima, neki neprestano privlače negativan publicitet pa time štete imidžu cijele Vlade, neki možda unatoč višestruko pruženim šansama nisu pokazali dovoljno kapaciteta, a neki su postali naprosto previše rizični da bi ih zadržao – jer bi cijelu Vladu mogli potopiti sa sobom. Naime, nikako ne treba odbaciti mogućnost da je Plenkovića na razmišljanje i moguću odluku o rekonstrukciji Vlade te promjenu točno određenih ministara nagnala prevelika koncentracija indicija da su neki ministri u njegovoj vladi povezani s korupcijom. Iako je riječ tek o indicijama, takve su indicije došle s čak tri adrese koje o tomu mogu imati itekako neposredna saznanja: Drage Tadića, Josipe Rimac i Dragana Kovačevića.
Prva adresa bila je bivša HDZ-ova državna tajnica i nekadašnja gradonačelnica Knina Josipa Rimac koja je još lani, nakon što je završila u pritvoru zbog afere Vjetroelektrane, preko posrednika poručila: “Ako ću ja biti u zatvoru, onda bi tu trebalo biti pola Vlade.” Potom je počela prijetiti kompromitiranjem najmanje petero ministara, a prvi na listi našao bi joj se Tomislav Ćorić.
Druga adresa s koje su poslane poruke o mogućim saznanjima o dvojici korumpiranih ministara bio je osječki poduzetnik Drago Tadić, svjedok bliskih druženja bivšeg gazde Dinama Zdravka Mamića sa sucima Županijskog suda u Osijeku, kao i ključni svjedok na suđenju bivšem HDZ-ovu ministru Božidaru Kalmeti radi izvlačenja novca u aferi HAC-Remorker čije je priznanje o lažnom svjedočenju u tom procesu Nacional objavio prije tri tjedna. Potom je Nacional tjedan dana kasnije objavio kako Tadić raspolaže indicijama o mogućoj korumpiranosti dvojice ministara iz Vlade. USKOK je, prema informacijama do kojih je došao Nacional, po službenoj dužnosti morao otvoriti kriminalističko istraživanje na tu temu, a Drago Tadić ispitan je na Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Iako nije točno poznato je li on te optužbe konkretizirao, moguće je da su imena te dvojice ministara došla i do Plenkovića. Bez obzira na to ima li ikakvog utemeljenja i dokaza za tako teške optužbe, situacija u kojoj se tako otvoreno “maše” s mogućnošću da su članovi Vlade korumpirani, za Plenkovića je previše rizična.
Treća i vjerojatno najopasnija adresa s koje su upućene poruke o saznanjima koja bi mogla “pokopati” Vladu je bivši predsjednik Uprave JANAF-a Dragan Kovačević. Nacional je u prošlom broju objavio da bi Kovačević, u zamjenu za oprosnicu od kaznenog progona, mogao progovoriti o dramatičnim saznanjima o prvorazrednom političkom skandalu povezanom s trgovinom naftom i plinom, u koji je umiješan državni vrh te je prenio ono što je Kovačević rekao osobi od povjerenja:
“Ako dođe trenutak i budem primoran govoriti, kraci tog skandala sežu do samog vrha Vlade. A onda će pasti svi.” Po svemu sudeći Kovačević je mislio na tajni izvoz hrvatske nafte u Mađarsku odnosno Memoranduma o razumijevanju između Ine i JANAF-a kojim se trasirao put za tu netransparentnu trgovinu, a koji je svojim potpisom amenovao i tadašnji ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić.
Brzinskom smjenom ministara odmah nakon lokalnih izbora, Plenković bi u ovom slučaju spriječio da se neka od tih eksplozivnih afera otvori dok su neki od tih ministara članovi Vlade. Jer bi bilo kakvo otkriće o korupciji makar samo jednog ministra, dovelo do pitanja moralne odgovornosti samog premijera i cijele Vlade.
A pojedini ministri u Vladi Andreja Plenkovića bili su već u više situacija na previše skliskom terenu i preblizu nedozvoljenim situacijama. Osim Tomislava Ćorića koji je neizostavan akter gotovo svih velikih afera kad su u pitanju energenti, bilo da su u pitanju fosilna goriva ili energija iz vjetra, još se dvoje ministara spominjalo u aferama, konkretno, njihova su imena iskrsla u transkriptima tajno snimanih razgovora USKOK-ovih osumnjičenika.
Prva je ministrica poljoprivrede Marija Vučković koja je bila centralna figura oko koje se plela mreža Josipe Rimac u kraku afere Vjetroelektrane povezane s poticajima za pašnjake. Upravo onom kraku afere u kojem je za sada nedvojbeno bilo snimljeno dijeljenje mita. Nacionalovi izvori još su ranije upozorili da bi ministrica Marija Vučković, čak i ako za ništa nije kriva, trebala otići jer su joj se neke stvari odvijale pred nosom – što bi impliciralo manjak njezinih kapaciteta da poveže neke procese i da zna kakvim je suradnicima okružena.
Drugi je ministar Darko Horvat. Iako nije eksplicite spomenut imenom i prezimenom, u transkriptima afere JANAF spominje se ime tajanstvenog Darka koji je mogao utjecati na dodjelu velikih poslova s rasvjetom. Nacional je u rujnu prošle godine objavio dotad nepoznate transkripte afere JANAF, u sklopu koje su bili privedeni Dragan Kovačević i niz osoba predvođenih poduzetnikom Krešom Petekom kao prvoosumnjičenim, otkrivaju da je ova kriminalna hobotnica imala pristup nekim najvažnijim figurama u izvršnoj vlasti, pa čak i ministrima u Vladi te vodećim osobama na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Upravo Petek se u tajno snimljenim razgovorima s više poslovnih partnera hvalio da je „hodao kod ministra“ kako bi riješio probleme jednoga od partnera te da su on ili njegovi suradnici na HRT-u imali vrlo bliske odnose s osobama koje nazivaju „direktor“ i „član nadzornog odbora“. Na nekoliko mjesta se u transkriptima spominjala osoba imena „Darko“, bez navođenja prezimena, za koju je bilo očigledno da je imala veliki utjecaj na provođenje natječaja različitog tipa i da se upravo od nje tražilo zeleno svjetlo. Indikativno je da se u kontekstu namještanja poslova spominjala i tvrtka Energy Plus u kojoj je Darko Horvat bio zaposlen prije ulaska u izvršnu vlast prije četiri i pol godine i ondje obnašao dužnost člana Uprave. Iako je ministar Horvat demantirao povezanost sa spornim aktivnostima, činjenica je da ta afera još nije došla ni do faze podizanja optužnice, a kamoli suđenja tijekom kojeg bi potencijalno mogli isplivati novi neugodni detalji.
Je li se ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac ogriješila o nešto ili se naprosto nije dobro snašla kad joj je usred koronakrize pao u ruke sektor o kojem objektivno nije previše znala, ili je možda njezino ime zabunom došlo na “crnu listu”, za sada je teško nagađati, no njezino micanje značilo bi Plenkovićevo priznanje da je pogriješio – budući da je ona bila uistinu njegov osobni izbor i osoba u koju je polagao puno nade. Mnoge je, naime, iznenadilo kad je iskusnog Garija Cappellija poslao u Sabor i umjesto njega instalirao Nikolinu Brnjac kojoj su najveća referenca za preuzimanje resora turizma, najpogođenijeg sektora tijekom pandemije, bili europski fondovi kojima se bavila.
Kad je pak riječ o ministru Olegu Butkoviću, činjenica je da je on na čelu resora u kojem se odvijaju ogromni infrastrukturalni projekti i gdje je mogućnost “sistemskih grešaka” u javnim natječajima veća nego u drugim resorima. No, Butković nikada nije bio pod bilo kakvom sumnjom da bi osobno sudjelovao u bilo kakvim spornim aktivnostima – iako je u njegovom sektoru bilo afera “na bacanje”. No, ono što je u njegovom slučaju presudilo da se nađe na popisu “omraženih” možda je bilo nešto sasvim drugo. Naime, Butković je premijeru Plenkoviću prije konačnog odabira kandidata za župane i gradonačelnike rekao nešto što mu se sigurno nije svidjelo. Kako su to tada Nacionalu ispričali izvori bliski Vladi, Plenković je bio organizirao sastanak na kojem je Butkoviću ponudio da se kandidira za primorsko-goranskog župana, a nakon što su ga Plenković i ostali prisutni nagovarali da prihvati kandidaturu, on se usred sastanka okrenuo prema Plenkoviću i obratio mu se riječima: “Čekaj, Andrej, je l’ ti to mene hoćeš smijeniti? Slušaj, kako si me stavio tako me možeš i maknuti, ali ja u tu utakmicu neću ići.” Možda ga je Plenković ozbiljno shvatio.
Najava rekonstrukcije Vlade stigla je uoči nikad neizvjesnijih lokalnih izbora na kojima će se HDZ morati žestoko boriti za očuvanje svojih nekadašnjih čvrstih utvrda, i to ne samo u Slavoniji, gdje im najviše prijeti Domovinski pokret Miroslava Škore, već i u gradovima poput Splita i Zadra. Atmosfera unutar stranke nije nimalo optimistična, ali preokret bi mogao donijeti eventualni uspjeh HDZ-a u nekoj dosadašnjoj “crvenoj” utvrdi, primjerice, kad bi kojim čudom uspjeli osvojiti Primorsko-goransku županiju, Krapinsko-zagorsku županiju ili Grad Zagreb.
Nijanse će, dakle, definirati hoće li se HDZ “spasiti” ili doživjeti debakl na ovim izborima i hoće li time zapravo biti dovedena u pitanje pozicija predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića koji bi se u tom slučaju suočio s prvim velikim porazom, ako se ne računa gubitak predsjedničke pozicije Kolinde Grabar-Kitarović. Varijantu Plenkovićeva poraza priželjkuju one snage unutar HDZ-a koje je isti taj Plenković porazio najprije na unutarstranačkim izborima, a onda i glatkom pobjedom na parlamentarnim izborima. No, takav se scenarij još uvijek nalazi u zoni “slatkih snova” te poražene HDZ-ove struje bliske i nekadašnjem zamjeniku predsjednika HDZ-a Milijanu Brkiću.
Da je riječ o vrlo aktivnoj i izvjesnoj stvari svjedoči i najnoviji slučaj s ministrom zdravstva Vilijem Berošem kao i izjava koju je Jutarnjem listu proteklog vikenda dao izvor blizak Vladi kako je Beroš siguran do lokalnih izbora, jer se to tada ništa neće događati, ali da su nakon toga – sve opcije otvorene. Te da je legitimno pravo šefa Vlade i stranke da procjenjuje svoj tim i rezultate rada. Beroš je, moguće, stavio točku na i svog ministarskog staža i zacementirao svoj odlazak iz Vlade izjavom na prošlotjednoj sjednici saborskog Odbora za zdravstvo, gdje je odgovornost za neprovođenje reforme zdravstva svalio na premijera Plenkovića implicirajući pritom da on s tim oklijeva zbog lokalnih izbora.
“Na premijerovu stolu već je neko vrijeme prijedlog mjera financijske stabilizacije zdravstvenog sustava, strukturnih reformi, unapređenja upravljanja sustavom. Centralizacija zdravstvenih ustanova, zbog lakšeg upravljanja, jedan je od elementa koji ćemo poduzeti, ako za to dobijem zeleno svjetlo na razini Vlade nakon završetka lokalnih izbora”, rekao je ministar, odgovarajući na prozivke ministra financija Zdravka Marića koji je imao svojih “pet minuta slave”.
Plenković mu je odmah javno odgovorio da će reforma sutra biti izglasana ako dođe u obliku konkretnog zakona. Naime, prema onome što tvrde Nacionalovi izvori bliski Vladi, istina je da je Beroš Plenkoviću predočio jedan plan reforme zdravstva, ali taj plan nije bio konkretiziran u obliku konkretnog zakonskog rješenja, pa čak niti kao provedbeni plan ili nešto iza čega bi Vlada mogla stati i to staviti u javnu raspravu. Osim načelnih nacrta, Beroš dakle prema tim navodima premijeru nije ništa konkretno predložio.
No, istina je isto tako da su do Nacionala i ranije dolazile informacije da Plenković svojim načinom vođenja Vlade doveo do brojnih zastoja – jer neke stvari predugo drži na stolu, a o svemu želi osobno odlučivati, uključujući i najsitnije stvari. Nacional je početkom ožujka objavio i kako ljudi iz okruženja premijera Plenkovića smatraju da je on oformio paralelni sustav vlasti u državi kroz koji ključnim političkim procesima i lukrativnim projektima formalno pod kapom ministara upravljaju potrošeni i kompromitirani HDZ-ovi politički veterani. Prema tim izvorima, Plenković je oformio neku vrstu osobnog politbiroa na koji se u bitnim odlukama zapravo oslanja, dok ministri većinom samo figuriraju kao upravitelji svojih ministarstava. Pa se tvrdilo da osobe poput Tomislava Čuljka i Nediljka Dujića, kao i Tene Mišetić i Marka Milića, imaju veću ulogu nego ministri poput Marija Banožića i Ivana Malenice, ističe Naciolal.