– Mi, građani koji živimo u Hvaru, strašno patimo, a nije nam drukčije nego što je stanovnicima gradskih jezgri Dubrovnika i Splita. Naše bisere predali su najgorem ološu da se iživljava nad našom baštinom. A tko, oni koji su zapravo na čelu ministarstava koja bi ih trebala štititi – govori Tonka Alujević, umjetnica i putopisna novinarka s adresom u središtu Hvara. Silom prilika je aktivistica, kaže, jer ne može ostati nijema i slijepa na uzurpaciju javnog dobra i nered koji se širi na sve strane. U središte pozornosti šire hrvatske javnosti došla je kada je snimila video na Drveniku Velom kada se suprotstavila agresivnoj Čehinji koja ju je tjerala s plaže tvrdeći da je privatna, piše Radmila Kovačević u Večernjem listu.
– Ovo nije turizam! Ja imam 60 godina i pamtim skroz drukčije dane. Došli smo do toga da te turiste mrziš, a nekad smo sve od njih učili, motivirali su nas da putujemo, učimo jezike. To su bili kulturni ljudi i klijentela, a ovo sad prelazi granice pristojnosti i dobrog ukusa. Ovaj divljački turizam potjerao je uljuđene goste. To se događa svakodnevno. Ljudi dođu s djecom u hotel, skupo ga plate, imaju pogled na mandrač, ali i na pijane mrtvace koji leže po plažama, klupama… – kaže Tonka Alujević koja živi u središtu Hvara. Izložena je teroru buke iz zvučnika, hotelskih klima-uređaja, ali i nasrtljivih ljudi koji joj ulaze u dvorište, a ništa bolje nije, kaže ona, ni u drugim dijelovima grada.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Vrhunska analiza doktora filozofije sporta: Alžirka nije mijenjala spol, ali ima jedan drugi veliki problem
– Cijeli grad postao je epicentar. Svi rade po principu “kad može on, mogu i ja”, samo niču barovi, terase, zvučnici se drže vani i stvarno danas ne znaš što ćeš sutra zateći. Izgledalo je da smo se svi pomirili sa sudbinom, a onda se dogodio okidač za koji nitko nije računao da će se dogoditi na tom mjestu i to je povuklo ljude – govori Tonka Alujević. Naime, nakon fizičkog obračuna suvlasnika kluba Carpe Diem s vlasnikom i kuharom restorana Gariful, svake večeri u 23 sata Hvarani se skupljaju na rivi mirno prosvjedujući protiv nasilja, buke i nereda kojem su izloženi. Fizički nasrtaj jednog ugostitelja na drugog kulminacija je stanja koje već dugo ključa, a nakon incidenta situacija je mirnija nego inače, barem trenutačno, vjerojatno zbog policije i inspekcija.
– Čim nema te velike količine mladosti koju iskrcaju na rivi i puštaju ih da se opijaju i bauljaju po gradu, normalno da je odmah mirnije. Sada je sve puno policije, a onda je to drukčije. Tako je i kada dođe Milanović u vilu i kada se čuje da je inspekcija u Hvaru. Čim vidite da je malo mirnije, znate da se nešto događa u gradu, tako je i ovih zadnjih dana – govori Tonka Alujević koja ističe kako nered ne proizvode samo gosti nego i neki od onih koji se turizmom bave.
– Meni se život promijenio prije šest godina kada sam se jedno jutro probudila deset metara udaljena od čilera (uređaja za hlađenje vode) hotela koji mi je bubao glasnoćom većom od 100 decibela. S kojim pravom? To je teror profita. Tu je i samostan benediktinki, tu su i drugi stanari. Sredit’ buku klime je mizeran novac koji taj hotelski lanac treba uložiti, ali neće. Da vam ne spominjem uzurpaciju prostora, pomorskog dobra, ulica… Riječ je o čistoj pohlepi. Sve im je malo! – poručuje Tonka Alujević.
Na slici: Tonka Alujević