Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović napravila je velike promjene u svome Uredu koje bi dramatično mogle utjecati na hrvatsku političke scenu, a onda i na predsjedničke izbore koji se trebaju održati krajem 2019. Prije tjedan dana smijenila je savjetnika za nacionalnu sigurnost Vladu Galića, a jučer i Matu Radeljića, važnog i izuzetno utjecajnog savjetnika za unutarnju politiku.

Zanimljivo je da je Radeljić došao u Ured predsjednice još u vrijeme kada je predsjednik HDZ-a bio Tomislav Karamarko, a glavni tajnik Milijan Brkić. Galića je, nešto prije godinu dana, kod predsjednice sklonio Milijan Brkić nakon što je Andrej Plenković diskretno dao da znanja da ne treba usluge šefa „odjela analitike”.

Poznato je da je Radeljić bio glavni kreator, a vrlo često i provoditelj, predsjedničine unutarnje politike koja je bila dosta kritična prema vladi Andreja Plenkovića i HDZ-u. Tako je stvorio dosta neprijatelja u vodećoj hrvatskoj stranci, a posljednji javni istupi Plenkovićeva neslužbenog glasnogovornika Gordana Jandrokovića bili su jasan pokazatelji da se traži Radeljićeva glava na uzdarje.

Predsjednica je bila pred izborom i morala se odlučiti hoće li dati otkaz svom glavnom političkom strategu ili će riskirati daljnji sukob s HDZ-om u izbornoj godini, a to onda znači i gubitak financijske i svake druge logističke podrške moćne i efikasne stanke. Iako nijedna opcija za predsjednicu nije bila jednostavna, ona je žrtvovala Radeljića kako bi dobila naklonost Plenkovića i Jandrokovića.

Očito se željela približiti centru, što god to značilo, ali je pitanje je li ovo najbolji način. Stara izreka kaže da prijatelj svih, prijatelj nikome, i to se, nakon svega, može dogoditi i predsjednici.

Kolinda Grabar Kitarović do sada je imala gotovo konsenzualnu potporu na desnici, koja se nije dovodila u pitanje čak niti u onim trenucima kada je popriličnu nejasno govorila o Istanbulskoj konvenciji i Marakeškom sporazumu. To velikim djelom može zahvaliti i Mati Radeljiću koje je preko svojih formalnih i neformalnih veza uspješno kontrolirao desnu političku i medijsku scenu.

Odlaskom Radeljića predsjednica je izgubila čvrsto sidro na desnici, ali nismo sigurni će taj glasački deficit uspjeti nadoknaditi negdje drugdje. Jandroković i Plenković nemaju takav utjecaj u biračkom tijelu da bi mogli, ako to uopće i žele, uspješno nagovoriti neodlučno biračko tijelo da prihvate „umjerenu predsjednicu Kolindu”. Posebno je problematično kako je operativno realizirana smjena Radeljića koji je u svom neuobičajenom priopćenju detaljno opisao dramatičan razgovor s djelatnikom SOA-e Davorom Franjićem u poznatoj zagrebačkoj slastičarnici „Torte i to”.

Više od 30 godina pratim hrvatsku političku scenu, ali nikada do sada nisam vidio ovako bizaran politički rastanak koji je k tomu postao i javna stvar. Naravno, u politici je bilo dramatičnih razilaženja između bliskih suradnika, sjetimo se samo udara koji su Stipe Mesiće i Joža Manolić napravili protiv Franje Tuđmana. No, ovakvo iznošenje prljavog rublja između političkog šefa i njegova podređenog, nije zabilježeno.

Nevjerojatno je da visokorangirani činovnik obavještajne službe obavlja posao predsjednice, umjesto da ona osobno svom dugogodišnjem suradniku priopći da nije više poželjan na Pantovčaku. Nije jednostavno dati otkaz dugogodišnjim suradnicima, pogotovo kada toliko puno znaju o svome šefu kao što Radeljić sasvim sigurno zna, ali i to spada u posao koji političar treba raditi. Ako Radeljić nije pod istragom, onda je poslove oko njegova otkaza morala obaviti osobno predsjednica ili u najgorem slučaju neki visokorangirani činovnik u njezinom uredu. Ako je, pak, Radeljić predmet interesa represivnog aparata, onda je njegovu obradu trebao preuzeti Uskok. U svakom slučaju, o tome je javnost trebala biti pravodobno informirana jer ovako ispada da tajna služba vodi predsjedničinu politiku.

Osim toga, predsjednica je morala naći načina zadovoljiti Radeljića kako ne bi od njega napravila usamljenog osvetnika Zoroa koji će koristiti svaku priliku da ocrni bivšu šeficu.
Možemo raspravljati o tome koliko je moralno i opravdano ogovarati bivše šefove, a Radeljić nikada nije bio pretjerano lojalan bivšim šefovima, ali predsjednica je za to znala i kada ga je imenovala svojim najbližim suradnikom. Može joj se zamjeriti da ga je previše slušala, a da sada ide previše oštro prema njemu. Radeljićeve tajne vrijede nešto na „crnom političkom tržištu” i ne bi me iznenadilo da neki njezin suparnik, možda čak i potencijalni izazivač Milanović, pokuša iskoristiti ovu vrlo neugodnu situaciju za predsjednicu.

Izvor blizak Radeljiću tvrdi da mu predsjednica nije ponudila časni uzmak, nego da je bila riječ samo o tome da osnuje agenciju i da kao „vanjski suradnik” bude dio tima. Radeljić je tražio da bude tajnik Ureda za nacionalnu sigurnost na čijemu je čelu trenutno Maja Čavlović. Treba podsjetiti i da Radeljić dolazi iz „osječkog kruga” gdje je ideologija vrlo često samo krinka za osobne interese i borbu za vlast.

Šefica države pokušala je popraviti štetu u vrlo opširnom intervju za HTV i po prvim reakcijama nije posve uspjela. Bila je nesigurna, nedorečena i uglavnom je govorila ono što ona nije, a ne ono što jest i za što se zalaže.

Smjena Vlade Galića izravno je povezana s aferom SMS u kojoj je zapravo glavna meta Milijan Brkić. Kao čovjek koji je doveo notornog Franju Vargu u HDZ Galić je zapravo omogućio obavještajnom podzemlju pristup hrvatskom političkom vrhu. Problem je u tome što Galić sigurno nije sam mogao nametnuti Vargu kao najvećeg HDZ-ovog eksperta za informatiku, već je u tome morao imati potporu u vrhu stranke. U zadnja dva dana cure informacije o tome kako je i Milijan Brkić kontaktirao s osobom koja je obavijestila Vargu da je pod istragom.

Sudeći po dosadašnjim medijskim napisima, posebice onima u posljednja dva dana, ovo je priprema za konačni obračun s Brkićem. Već ranije su u HDZ-u najavljivali da neće poduzimati ništa dok se ne završi istraga. A sve ide k tome da Milijan Brkić od svjedoka postaje osumnjičenik. Odlaskom Brkića, a to je sada pitanje dana, predsjednica ostaje bez pravih političkih saveznika. Karamarko je već davno otišao, smijenila je Galića i Radeljića, a nisam siguran da će Jandroković i Plenković dati baš sve od sebe u predstojećoj predsjedničkoj kampanji.

Kolinda Grabar Kitarović imenovala je novinarku Mirjanu Hrgu za novu savjetnicu za unutarnju politiku, iako se to sada zove malo drukčije. Hrga bi trebala poboljšati komunikaciju između dva brda, a svoj autoritet bi trebala graditi na osobnim kontaktima s glavnim akterima, a ne na svojoj specifičnoj političkoj težini. Vjerojatno joj neće škoditi to što je iz Bjelovara kao i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, ali to nije bila najvažnija referenca za njezin veliki politički uspon. Kako doznajem iz više dobro obaviještenih izvora, za Mirjanu Hrgu je vrlo intenzivno i, kako vidimo, vrlo uspješno, lobirao poduzetnik Pavo Zubak.

Zanimljivo je i to da je Mirjana Hrga vrlo uspješno surađivala s novinarom Goranom Milićem. Radili su na zajedničkim projektima na HTV-u, a onda se plodna suradnja nastavila i na televiziji Al Jazeeri. Ne treba zaboraviti da je Marko Milić, sin Gorana Milića, Plenkovićev čovjek zadužen za medije, a da je njegova supruga Ana Milić utjecajna urednica na Hrvatskoj televiziji. Milić je u dobrim odnosima s Pavom Zubakom, a kao dobar posavski zet vrlo često se druži s Posavljacima na njihovim okupljanjima.

Savjetnik za vanjsku politiku Stjepan Rogač nepoznat je široj hrvatskoj javnosti. Riječ je o relativno mladom i očito vrlo ambicioznom diplomatu koji neće imati previše prostora za autonomiju s obzirom na to da je predsjednica specijalist za vanjsku politiku i da će, po svemu sudeći, doajen diplomacije Mate Granić i dalje ostati njezin savjetnik.

Predsjednica još treba izabrati savjetnika za nacionalnu sigurnost. Iako se špekulira s nekim imenima, još uvijek se nije iskristalizirao pravi favorit. Spominje se Zrinko Peterner koji već radi u Uredu predsjednice, zatim ravnatelj svih vojnih škola brigadir Damir Stručić, a do ove mini afere u slastičarnici „Torte i to” spominjao se i Davor Franjić, šef kabineta ravnatelja SOA-e.

Na kraju ove dinamične godine najveći pobjednik je Andrej Plenković koji ne samo da je uspio staviti pod kontrolu svog najvećeg stranačkog konkurenta Milijana Brkića, nego je uspio pacificirati i predsjednicu koja je do sada bila prilično kritički nastrojena prema Vladi. Još uvijek nije postala fikus, ali u izbornu godinu ulazi znatno oslabljena i bez karizme koju je više ili manje uspješno čuvala sve do ovih posljednjih promjena. Njezini potencijalni protukandidati dobili su neočekivani božićni poklon.