Borba za oslobođenje Hrvatske od velikosrpske okupacije bila je teška i krvava. Puno je žrtava palo ne samo u vrijeme kada se na početku agresije vodila neravnopravna borba za opstanak, nego i u kasnijim oslobodilačkim operacijama, kako su opremljenije i dobro obučene hrvatske snage, vodile završne operacije iz kojih se nazirao kraj rata.

Jedan od njih je i Ivica Čajo, zapovjednik 2. bojne Novska u 125. domobranskoj pukovniji, s kojom je sudjelujući u akciji Bljesak, kojom je od 1. do 3. svibnja 1995. u samo 31 sat oslobođena zapadna Slavonija, stigao nadomak pobjede, ali ju nije dočekao.

Upravo njemu u čast je u njegovom rodnom mjestu Jasenovac 1. svibnja 2025. godine otkriveno spomen obilježje uz prisustvo ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, izaslanika državnog vrha, zapovjednika ratnih postrojbi, lokalnih vlasti, brojnih njegovih suboraca i sumještana.

Čajo je poginuo prvog dana akcije Bljesak, 1. svibnja 1995. Već u prijepodnevnim satima oslobodili su naselja istočnog dijela Novske, Paklenicu, Jazavicu, Voćaricu, Roždanik i Borovac, a oko podne oslobađaju i Jasenovac s naseljima Košutarica i Mlaka.

Po činu satnik, vodio je svoju bojnu kroz blato i minska polja i bez gubitaka su među prvima ušli u Jasenovac gdje su se spojili s drugim dijelovima pukovnije. Nadređenima je javio: ‘Ušli smo u Jasenovac. Nitko nije stradao.’O tome svjedoče i fotografije snimljene tog dana kako radostan otpozdravlja zbog oslobođenja njegovog mjesta.

Bio je pun sreće, rekao je na otvorenju spomen-obilježja njemu u čast u središtu Jasenovca povodom 30. obljetnice operacije Bljesak, zamjenik ratnog zapovjednika 125. domobranske pukovnije Željko Klaus, jer je dočekao taj trenutak. Ali bio je i odgovoran prema ljudima koje je vodio.

Kad je zapucalo, prepričava događanja od tog dana Klaus, išao je vidjet što se događa kako nitko ne bi stradao. Kao i u brojnim prijašnjim situacijama, i u toj je sa svojim suborcima išao prvi. Krenuli su u izviđanje i u jednom trenutku, svega desetak minuta od ulaska u mjesto, pogodio ga je snajperski metak s područja Uštice preko Save na kojem su se još nalazile neprijateljske snage. Suborci su ga povukli u zaklon, no rane su bile smrtonosne.

Nije se vratio na mjesto gdje se već slavila pobjeda. Unatoč tom bolnom gubitku, njegova postrojba je u Bljesku nastavila napredovanje. Dan kasnije hrvatske snage ušle su u Okučane, središte srpske paradržave na području zapadne Slavonije. Agresorska vojska je bila poražena, njeni ostaci povlačili su se preko Save. 

Vijest o Čajinoj pogibiji njegovoj majci Anki prenio je njegov mlađi brat, također hrvatski branitelj. Dan prije početka Bljeska, poslije je kazala njegova majka, dolazio je kući nekoliko puta. S nekoliko suboraca je došao i na večeru. Kao da se opraštao. Kaže i kako ništa nisu govorili o onome što će uslijediti već ujutro kada je u zoru krenula topnička priprema.

Ivica je posthumno promaknut u čin pukovnika. Bio je hrvatski dragovoljac od 1991. godine. Kako je imao dosta vojnog znanja bio je postavljen za zapovjednika minobacačke bitnice. Suborci ga opisuju kao hrabrog vojniku i osobu vedra duha, omiljenu među braniteljima.

Spomen obilježje njemu u čast u njegovom Jasenovcu otkrio je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je bio i izaslanik predsjednika hrvatske Vlade, zajedno s njegovom majkom Ankom i bratom Zlatkom.

„Kroz ovo spomen-obilježje pronosimo istinu o pukovniku Ivicu Čaji, o svim hrvatskim braniteljima i o sudbini hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. Pronosimo tu istinu na generacije koje su rođene poslije Domovinskog rata i one generacije koje će tek doći ovdje u Jasenovcu da se jasno zna kakve strahote smo kao narod prošli. Ali neka se zna i to da smo imali hrabre hrvatske sinove, junake Domovinskog rata, zapovjednike koji su bili primjer svojim vojnicima i koji su uvijek išli prvi“, rekao je ministar Medved.

Zahvalio je Čaji na zapovijedanju, odlučnosti, spremnosti i sačuvanim životima ističući kako je njegova postrojba, kao i mnoge druge na drugim hrvatskim područjima, bila sačinjena mahom od ljudi koji su prognani 1991 godine, čiji su članovi obitelji poginuli, ubijeni čije su obiteljske kuće spaljene.

Kod njih je, naglasio je ministar Medved, svih tih godina progonstva bila velika težnja za oslobađanje svih okupiranih područja, a posebno je emotivno kada hrvatski vojnici u Operaciji Bljesak idu osloboditi svoje mjesto, svoj kraj i učine to briljantno i učine to profesionalno. „I događa se upravo taj kraj rata, ali događa se i prekid života i junačka pogibija pukovnika Ivica Čaje“, rekao je ministar Medved.

Paljenjem svijeća počast je odao i general Marijan Mareković, izaslanik predsjednika Republike Hrvatske i zapovjednika Oružanih snaga RH. Prisutnima se na otvaranju spomen obilježja obratio i župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak istaknuvši kako su  Bljesak i Oluja vrhunski isplanirane operacije u kojima su hrvatski ratnici i branitelji ostvarili višestoljetni san svih Hrvata o slobodi i neovisnosti.

„Taj san su pokušali prije vas ostvariti brojni drugi velikani u hrvatskoj povijesti, svatko na svoj način i u svoje vrijeme. Međutim, taj san ostvarili ste vi – hrvatski branitelji u Domovinskom ratu“, rekao je Celjak. Inače, inicijativu za podizanje ovog spomen-obilježja pokrenula je Udruga branitelja Općine Jasenovac, a podržalo ju je Ministarstvo hrvatskih branitelja i sufinanciralo njegovu izradu.

Za poginule hrvatske branitelje i civilne žrtve iz Domovinskog rata kod spomenika „Jasenovačka golubica” položeni su vijenci i zapaljene svijeće.

Treba reći i kako je 125. pukovnija Novska, koju su uglavnom činili prognanici iz okupiranih hrvatskih područja, cijelo vrijeme trajanja  Domovinskog rata bila na prvoj crti obrane, nikada nije dobila zamjenu sve do kraja rata. Osim u Bljesku, važnu ulogu, kako ponosno ističu na službenim stranicama Grada Novske, imali su i u “Oluji”, koja je uslijedila tri mjeseca kasnije, početkom kolovoza 1995. godine.

„Pripadnici 125. domobranske pukovnije Novska imali su iznimno složenu zadaću, forsirati rijeku Savu, utvrditi mostobran i napad nastaviti na više pravaca. Pod stalnom neprijateljskom vatrom, bojne postrojbe napadale su preko ostataka željezničkog mosta preko Save i rijeku forsirali čamcima na vesla“, podsjeća se.

Uspješno su i to među prvima izvršili postavljene zadaće. Ističe se i kako su prva oslobođena sela u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja bila naselja Općine Jasenovac, Uštica, Višnjica i Tanac, a pripadnici 125. domobranske pukovnije Novska su drugog dana te operacije oslobodili i Hrvatsku Dubicu te tako izbili na granicu s Bosnom i Hercegovinom.

O njihovoj iznimnoj hrabrost svjedoči i odluka zapovjednika svih hrvatskih snaga na području Banovine, od 7. kolovoza 1995. godine, general-pukovnika Petra Stipetića koji je pohvalio 125. domobransku pukovniju „za primjereno i požrtvovano izvršenje bojevih zadaća, te pokazali visok stupanj junaštva“.

Primjer Ivice Čaje, hrvatskog dragovoljca i zapovjednika koji je uvijek išao prvi govori dovoljno o ratnicima koji su svojom hrabrošću, upornošću pa i po cijenu žrtvovanja vlastitog života, doveli na kraju do povijesne pobjede nad agresorom u borbi za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.

Foto: Ministarstvo hrvatskih branitelja