Jako tužno: Trešnje su nekada bile zaštitni znak sela u okolici Zadra. Trešnje su sada nestale, a procvalo je nešto drugo

Jako tužno: Trešnje su nekada bile zaštitni znak sela u okolici Zadra. Trešnje su sada nestale, a procvalo je nešto drugo

Naselje Debeljak u Zadarskoj županiji od mora dijeli brdo. No, ondje je više od 100 bazena, a mještana tek oko 920. Donedavno su živjeli isključivo od poljoprivrede, nadaleko su bili poznati po svojim trešnjama, a sada se u to maleno mjesto – na velika vrata uselio – turizam. Šime Ročak, rodom iz Debeljaka, u posljednjim je pripremama za dolazak gostiju. Ovu kamenu kuću izgradio je sa svojih deset prstiju, sam, i već dvije godine prima turiste.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Karolina Vidović Krišto: Od koga je bivši ministar Marić zaradio 700 tisuća eura i otud Hermanu bezobrazno skupi satovi. A tek rasipnički put u Rim Plenkovića i Milanovića

– Rođen sam tamo pod onim brdom, odrastao na kamenu, rekao je Šime Ročak, iznajmljivač iz Debeljaka.

Nakon Domovinskog rata Debeljak je bilo selo s lošom infrastrukturom, bez vode. No u blizini je izgrađena brza cesta i iako mjesto nije na moru, od tada cijene četvornog metra vrtoglavo rastu. Sve više njih motiku vješa o klin.

– Nekad se tu živjelo od poljoprivrede, malo od strišanja, danas se okrenulo turizmu i ljudi vide da je to lakše zarađeni novac. Tu je blizu zračna luka, tu si do Zadra za pet minuta, nastavlja Ročak.

Jako tužno: Trešnje su nekada bile zaštitni znak sela u okolici Zadra. Trešnje su sada nestale, a procvalo je nešto drugo, fotografija
Na slici: Ilustracija

 Na Debeljačane otpada dvadesetak bazena, ostalo su došljaci ili stranci. A neki su se od njih i trajno nastanili. Tko ne bi, kažu, kad iz kuće sa sjeverne strane gledaju Velebit a s južne more. No neki su prekrasni prizori nestali.

– Nekad prije se na to naše brdo popelo, Glavicu, gledalo se polje bijelo, kao da je snijeg pao, sve od trešanja, priča Goran Pavić, Debeljak.

Debeljačka trešnja, ili “strišnja”, kako oni kažu, nije trebala reklamu. Dovoljno je bilo reći odakle je. Nadaleko znana po svojoj sočnosti, jednostavno najbolja.

– Količine su bile jako velike. Nakupci su dolazili po pet, šest kamiona, po deset tona se znalo u jednom danu brati i voziti na tržnice Karlovac, Rijeka, Zagreb. A sada u jednom danu se trešanja može nabrati koliko stane u portapak malo većeg auta, zaključuje Pavić.

Iako je trešnja čak i na amblemu nogometnog kluba Debeljak, turizam je pobjeđuje i to s velikom razlikom.