Početkom svibnja ove godine u mjestu Plešci u općini Čabar podignuto je spomen obilježje Josipu Janešu – Puhu, hrvatskom branitelju koji je dao svoj život boreći se za slobodnu Hrvatsku.

Otkriveno je na isti dan, 2. svibnja, kada je kao pripadnik 263. izvidničko-diverzantske satnije Zbornog područja Gospić poginuo tijekom operacije Bljesak.

Josipova satnija je uz druge postrojbe imala borbeni zadatak u Lici na području Divosela, Perušić kose i Konjske glave kako bi vezala neprijateljske snage i odvratila im pozornost od glavnog udara koji je bio u zapadnoj Slavoniji. Nažalost, prigodom tadašnjih napadnih djelovanja hrvatskih snaga poginuo je i Puh na predjelu Konjska glava.

Otkrivajući mu spomen obilježje u rodnom mjestu, uz prisustvo brojnih branitelja, njegovih suboraca, i građana tog kraja, gradonačelnik Čabra Antonio Dražović je kazao kako je taj čin simbol poštovanja i zahvalnosti poginulom branitelju, ali i svima drugima koji su položili svoje živote za domovinu boreći se za bolju budućnost i slobodu koju danas živimo.

„Neka nas njihova borba inspirira da budemo aktivni čuvari vrijednosti, integriteta i suverenosti koju su nam omogućili. Neka vječno živi naša domovina, i neka vječno živi sjećanje na one koji su je branili i čuvali”, istakao je.

Uz gradonačelnika u svečanom činu otkrivanja spomenika sudjelovao je i brigadni general Miljenko Balen, ratni zapovjednik 138. brigade Hrvatske vojske Goranski risovi te jedan učenik Područne škole Plešci i jedno vrtićko dijete.

Prisustvom najmlađih htjela se poslati poruka kako mladi trebaju njegovati sjećanje na one koji su podnijeli žrtvu za oslobađanje i stvaranje Hrvatske i čuvati vrijednosti iz Domovinskog rata.

Posebno je dirljivo bilo obraćanje zapovjednika 263. izvidničko-diverzantske satnije Branka Sudara koji se prisjetio Josipa i njihovih zajedničkih dana na ratištu.

Skupu se obratila i predsjednica Udruge roditelja poginulih branitelja Primorsko-goranske županije Ivana Lakota, general pukovnik Dragutin Repinc, izaslanik Ministarstva hrvatskih branitelja te general pukovnik Marijan Mareković, izaslanik predsjednika RH. 

Na kraju su na Josipovu grobu zapaljene svijeće, izaslanstvo je predvodio  Ivan Šoštarić, ratni načelnik Policijske postaje Čabar, na čiju inicijativu je i podignuto to spomen obilježje. Cijelu je svečanost svojim nastupom uveličao Zbor župe Plešci, a spomen obilježje je blagoslovio vlč. Josip Tomić, voditelj te župe.

Puh je rođen 29. travnja 1974. godine. Bio je u postrojbi koja je formirana u Rijeci kao izvidnička satnija pri tamošnjoj Operativnoj zoni još 13. kolovoza 1991., iako se kao datum službenog osnivanja spominje 15. prosinca te godine.

U početku je, kako to proizlazi iz objavljenih dokumenata Ministarstva obrane,  djelovala kao pristožerna postrojba, a nakon formiranja Zbornog područja Gospić premješta se u siječnju 1993. u Bačke Oštarije.

Tijekom operacije Maslenica koja je počela 22. siječnja 1993. godine, ta postrojba djeluje na Velebitu na području Visočica zajedno sa specijalnim postrojbama Ministarstva unutarnjih poslova, gdje su svojim djelovanjem veliki trag ostavili i pripadnici riječke specijalne policije – Ajkule.

Po završetku teških borbi u operaciji Maslenica, kada je konačno odbačen protuudar neprijateljskih snaga, a Hrvatske preko pontonskog mosta na Masleničkom ždrilu ponovno prometno spojena, riječka izvidnička satnija i dalje ostaje na tom području.

Tamo su se formirale motriteljske postaje i pripremao se teren za buduće oslobodilačke operacije kako bi se odbacile neprijateljskih snaga s tog područja. Počinju primati ročnike i obučavati ih. U travnju su formirane su još dvije motriteljske postaje, jedna na Lipovoj Glavici kod Perušića, a druga na Zorišnjaku u okolici Otočca.

Izvidničko-diverzantska satnija je, kako se uostalom od takve postrojbe i očekuje, djelovala u dubini neprijatelja, a to znači iza njihovih linija. Izvršavala je klasične izvidničke zadaće.

Kako je u to vrijeme srpsko topništvo stalno udaralo po Gospiću, onemogućavajući normalni život, iako su tamo bile raspoređene i snage Unprofora, a stalno je prijetilo i širiti svoja dotad okupirana područja pa i prema Velebitu, Hrvatska je odlučila odbaciti ih što dalje od tog grada.

Operacija Medački džep pokrenuta je s tom svrhom 9. rujna 1993. U njoj je sudjelovala i Izvidnička satnija. Vodile su se teške borbe što potvrđuju i podaci  da su svi časnici iz te satnije bili ranjeni.

Krajem 1993. godine ta satnija mijenja naziv i postaje 263. izvidničko-diverzantska satnija. I dalje joj je zadatak u matičnoj bazi obučavati ročne vojnike, dok dio časnika i dočasnika prelazi u instruktorski tim koji dobiva drugi zadatak obuke u okviru Zbornog područja Gospić.

I onda dolazi operacije Bljesak tijekom koje je i Josip poginuo boreći se za zauzimanje Konjske Glave, značajne kote s koje su mogli nanositi velike gubitke neprijatelju. Josip je poginuo u bliskoj borbi, ali na kraju je ta postrojba uspjela izvršiti postavljeni zadatak.

Nakon toga je 263. izvidničko-diverzantska satnija sudjelovala i u Oluji, na pravcu napada prema Ličkoj Jesenici i državnoj granici. U operacijama Maestral i Južni potez, bili su u zapadnoj Bosni, a u listopadu ih prebacuju u istočnu Slavoniju.

Bilo je to uoči potpisivanja Daytonskom mirovnog sporazuma za BiH, koji je, što mnogi često zaboravljaju, uključivao i potpisivanje Erdutskog sporazuma o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema.

Pa iako mnogi u to nisu vjerovali, na kraju je to i uspješno dovršeno te je Hrvatska početkom 1998. to područje, hrvatsko Podunavlje, vratila na miran način u svoj ustavno-pravni poredak.

Nakon novog vojno-teritorijalnog preustroja, postrojba iz Zbornog područja Knin prelazi u Zborno područje Pazin i opet mijenja ime. Postala je 268. izvidničko-diverzantska satnija, govore podaci MORH-a.

U ratnim aktivnostima te postrojbe ranjeno je 14 njenih pripadnika, a poginula su trojica, među njima i Josip u 22. godini. Njemu u čast održava se i Memorijalni turnir u Plešcima u nogometu i streljaštvu. Nakon šest godina stanke, opet je ove godine upriličen uz sudjelovanje branitelja ali i mladih.

Josipa se njegovi suborci i sumještani sjećaju i u drugim prigodama. Tako je prije dvije godine održana misa za blagdan sv. Josipa Radnika 1. svibnja u kapeli sv. Josipa kod mosta u Zamostu na kojoj su sudjelovali ne samo vjernici iz župe Plešce nego i oni iz susjedne, slovenske, župe Osilnice.

Ta je kapela, koja je inače napravljena daleke 1830. godine, stoga simbol povezanosti dvaju naroda, Hrvata i Slovenaca, u tom kraju. Nakon mise je vlč. Tomić zajedno s odbornicima posjetio i dom Biserke Janeš za čijeg je sina Josipa među ostalim služena sveta misa. Na tom misnom slavlju sudjelovao je i Zbor župe Plešce.

Treba još podsjetiti kako je u operaciji Bljesak, koja je zapravo bila neka vrsta generalne probe za Oluju, u samo 31 sat oslobođeno 500 četvornih kilometara dotad okupiranog hrvatskog teritorija.

No, do takvog ishoda su dovele brojne hrvatske postrojbe koje su se od početka srpske agresije, svaka na svom dijelu bojišta, pa tako i 263. izvidničko-diverzantska satnija,  srčano i hrabro borile za svaki dio zemlje pa i uz cijenu vlastitog života, kao što je to učinio i Josip, kako bi obranili domovinu.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2025. godinu.

Foto: Hina