Nevjerojatna je lakoća s kojom bivši SDP-ovci, gotovo kad god je to potrebno, daju svoj glas za spašavanje premijera Andreja Plenkovića i vladajuće većine koju predvodi HDZ. U svibnju prošle godine to je učinio Tomislav Saucha, nekadašnji šef kabineta bivšeg premijera Zorana Milanovića, prilikom glasovanja u Saboru o povjerenju ministru financija Zdravku Mariću. Sauchin glas tada je spasio Marića od smjene, ali i Plenkovićevu većinu u Saboru koja je visila o tankoj niti. Bilo je 75 za i 75 protiv smjene Marića i da je nije bilo Sauche, koji je stao na stranu HDZ-a, tko zna kako bi danas izgledala politička slika zemlje.
Ovih dana, iako u bitno manje dramatičnim okolnostima, svoj glas Plenkoviću i HDZ-u dala je Milanka Opačić, nekadašnja SDP-ova perjanica, bivša ministrica i dugogodišnja članica vodstva te stranke i u vrijeme Ivice Račana i za Milanovićeva razdoblja. Opačić, koja je nakon napuštanja SDP-a postala članica kluba Milana Bandića, podržala je svojim glasom Plenkovićev zakon o državnom inspektoratu, načinivši tako vrijednosni obrat jer je prije četiri godine kao članica SDP-ove vlade gorljivo tražila ukidanje tog inspektorata.
No, nije samo Milanka uskočila popunjavajući HDZ-ovu većinu s obzirom da su u Sabor taj dan zaboravili doći dva zastupnika iz HDZ-ove većine. Osim nje, i Mario Habek, također bivši SDP-ov zastupnik dao je svoj glas, valjda kako bi se manje pričalo o tome da je glas zastupnice Opačić bio odlučujući. A u pričuvi su, spremni glasovati za prijedloge HDZ-a, bili još neki bivši SDP-ovci poput zastupnika iz Požege Zdravka Ronka koji u javnim istupima ne može pronaći dovoljno lijepih riječi za Plenkovića. Njega su označili kao pemijerovu 78. ruku u Saboru.
I dok je kod Sauche i motiv i interes bio jasan jer je optužen za pronevjere u aferi ‘dnevnice’ pa je glasom za Plenkovića htio produljiti svoj saborski mandat zbog novčanih razloga (plaće), a možda i dobiti neku pomoć pri odugovlačenju s pravosudnim postupkom koji se vodi protiv njega, prelazak ostalih bivših SDP-ovaca na HDZ-ovu stranu nije bio uvjetovan takvom bezizlaznom situacijom. Istina, oni su se razišli s aktualnim šefom SDP-a Davorom Bernardićem te glasovanjem za prijedloge aktualne vlade produljuju i svoj zastupnički mandat jer kao nezavisni teško mogu računati na ponovni ulazak u Sabor.
Ali pritom i puno toga riskiraju jer su, barem neki od njih, po svemu sudeći nepovratno zamjerili lijevom taboru u kojeg su se godinama zaklinjali i strasno ga promovirali udarajući po HDZ-u. Posebno se to odnosi na Milanku Opačić, čiji zaokret u Saboru nisu mogli mirno otšutjeti brojne njene dojučeranje kolege. Tako ju je Gordan Maras posredno optužio da je postala zastupnica na prodaju, dok je još gorljiviji u osudi bio Arsen Bauk zatraživši njihovo premještanje u druge klupe Sabora da ne „zagađuju prostor opoziciji“.
Razjareni su bili i Mostovci koji su shvativši da bivši SDP-ovci osiguravaju HDZ-ovu većinu, napustili sjednicu uz komentar kako se time stvara cirkus u Saboru. Opačić im je pokušala uzvratiti tvrdnjama kako nije na prodaju niti je u zamjenu za svoj glas išta dobila jer je svoje mjesto u Saboru, kako je rekla, zaradila velikim brojem preferencijskih glasova koje je dobila, što nekima od onih koji je sada prozivaju, neće nikad uspjeti. I za svoj govor je dobila veliki pljesak, ali od HDZ-ovaca.
Tako je nekadašnja gotovo pa ikona SDP-ovog vodstva, koja je, kako se priča, svoju bitku za socijaldemokraciju počela na Peščenici agitirajući za tu stranku dok joj je šef tamošnje podružnice bio Milan Bandić, svoju političku karijeru nastavila kao glasačica Plenkovićevog HDZ-a i to podržavajući projekt koje je ne tako davno odbacivala. Ta činjenica je bitna jer je prilikom prelaska u Bandićev klub, za kojeg se zna da je koalicijski partner HDZ-a, kazala kako će i dalje glasovati po savjesti, i to od projekta do projekta.
No, u politici to očito tako ne ide, kao što ni vodstva stranaka dugo ne trpe kritike na svoj račun. Tako je i Milanka, nakon nekoliko opaski na račun svog bivšeg šefa Bernardića, još lani smijenjena s pozicije potpredsjednice Sabora, dužnosti koja osigurava vozača s autmobilom, ured, tajnicu te bitno veću plaću od zastupničke. To im nije mogla oprostiti i od tada je bilo samo pitanje vremena kada će napustiti tu stranku i prijeći u nezavisne zastupnike. Ali malo tko je mogao misliti kako će preko Bandića prilikom glasovanja u Saboru, i to u situacijama kad se osigurava većina, završiti u HDZ-ovu taboru.
S ljevice joj prigovaraju kako je time „izdala svoje birače“, i prešla na stranu onih koji politiku pretvaraju u trgovinu, dok vladajuća većina njen slučaj puno to ne komentira. Ipak, neki analitičari ukazuju i na činjenicu kako toliki broj bivših SDP-ovaca koji su već prišli Plenkoviću ili su mu se stavili na raspolaganje ako mu njihov glas zatreba, dosta toga govori i o čelništvu Vlade i HDZ-a, koje je ideološki i vrijednosno zapravo prihvatljivije lijevoj opciji, jer desna za prijedloge koji stižu iz Banskih dvora glasuje nekako pod pritiskom, a često se oko njih i podijeli.
Najbolja potvrda tog obrata je slučaj Milanke Opačić. Umjesto nabrajanja što je sve govorila ranije o HDZ-u, podsjetit ćemo na komentar koji je o njoj ovih dana dala Jadranka Kosor. Najogorčenija protuhadezeovska borkinja, kako ju je nazvala bivša premijerka, dobila je pljesak od onih „protiv kojih je govorila i radila cijelog svog političkog partijskog života“. Završila je podsjećajući na Račanovu izjavu da se „vlast može izgubiti, ali obraz ne“. To je upućeno Milanki Opačić, ali ako smo dobro razumjeli, ništa manje ni Andreju Plenkoviću.