To više nije slučajno. Predsjednik vlade Andrej Plenković i njegovi ministri vole igrati ispod žita. Jedno govore građanstvu, drugo rade, a treće se na kraju dogodi. Kada se približi fijasko, onda za to pokušavaju optužiti nekoga izvan njihova kruga. To im zbog slabašne oporbe i polazi za rukom u Hrvatskoj, međutim, kada se radi o poslovima u kojima sudjeluju i druge zemlje, onda se ispostavi kako nam cijelo vrijeme nisu govorili istinu, a pritom su tajili i službene podatke koje su dobili.
Tako su nam proteklih dana preko svojih medija sugerirali kako su za propast „posla stoljeća“ oko kupovine izraelskih borbenih zrakoplova F-16 Barak krivi Amerikanci. Po njihovom tumačenju, a to su ponavljali i suradnici ministra obrane Damira Krstičevića, navodno su oni Izraelu dali odobrenje za prodaju tih zrakoplova Hrvatskoj pa ga sada iznenada povukli. No, Jutarnji list je u nedjelju objavio potvrđene informacije koje bacaju sasvim drugo svijetlo na tu priču.
Amerikanci su, naime, još prije godinu dana, u siječnju 2018. poslali ‘non paper’, neslužbeni diplomatski dokument, predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, s tehničkim opisom iz kojeg proizlazi kako Hrvatska može kupiti od Izraela samo ‘ogoljeni’ F-16, dakle, kakav je bio u izvornom stanju bez izraelskih nadogradnji. Jutarnji je dobio potvrdu iz Ureda predsjednice kako je taj non paper zaprimljen kod njih.
Na Pantovčaku pretpostavljaju kako su isti dokument dobili i premijer Andrej Plenković i ministar Krstičević. Ako jesu, trebaju to potvrditi, ali ovaj put neće moći reći neistinu jer su dopise uputili Amerikanci, pa će oni reagirati. Ako pak nisu, a predsjednica ih o njima nije obavijestila, onda je odgovornost na njoj, iako je gotovo izvjesno kako su ga zaprimili jer su oni, a ne predsjednica, vodili posao nabave tih zrakoplova.
Taj podatak najprije je objavljen u televizijskoj emisiji koju vodi Velimir Bujanec. Pretpostavlja se kako ga je Bujanec dobio od donedavnog Kolindinog savjetnika Mate Radeljića, s kojim je u dobrim odnosima. Ali to nije sve. Koji mjesec ranije, dakle, potkraj 2017., kada je postalo izvjesno da bi Izraelci mogli pobijediti na hrvatskom natječaju, Lockheed Martin, američki proizvođač tih zrakoplova poslao je jasno upozorenje u Zagreb.
U njemu je navedeno da ta tvrtka niti jamči za te preinačene izraelske zrakoplove niti će Hrvatskoj, ako ih kupi, isporučivati rezervne dijelove. Sve to očito nije bilo dovoljno Plenkoviću i Krstičeviću da malo zakoče s favoriziranjem izraelske ponude. Mislili su valjda kako će na neki način udobrovoljiti Amerikance da popuste i daju dopuštenje Izraelcima za prodaju, iako su im već jasno rekli kako stvari stoje. Zato su, po svemu sudeći, i američko odobrenje Izraelu da se javi na hrvatski natječaj predstavljali kao konačno odobrenje za prodaju tih nadograđenih zrakoplova.
Umjesto da vjeruju ono što su im Amerikanci, i njihova diplomacija i sami proizvođač tih zrakoplova, poslali u svojim upozoravajućim dopisima, oni su se valjda uzdali u obećanja Izraelaca kako će na kraju ishoditi od SAD-a to dopuštenje. Pritom su i sami hodočastili u Washington i druženja s tamošnjim dužnosnicima na kojima im je neslužbeno možda nešto i obećano, po povratku u domovinu predstavljali kao „riješenu stvar“.
Nevjerojatno. Ispada da su se ponašali kao balkanski krčmari i pritom su vukli za nos cijelu hrvatsku javnost. Zašto su to radili, postoji cijeli niz razloga i nećemo ih sada nabrajati iako neki od njih, po svemu sudeći, i nisu tako časni. Stalno su govorili kako je taj navodni posao stoljeća transparentan, utvrdit će naše savezništvo sa SAD-om i donijeti nam partnerstvo s Izraelom.
Da su objavili podatke koje sadrži upozorenje iz Lockheed Martina kao i ono što stoji u non paperu od prije godinu dana, ne bi na kraju ni došlo do ove situacije. Ti dopisi su očito razlog zašto je američki veleposlanik u Zagrebu Robert Kohorst samouvjereno ustvrdio kako SAD već skoro dvije godine upozorava Hrvatsku da neće moći kupiti nadograđene izraelske zrakoplove. Tako se i u vezi s ovim poslom potvrdio način djelovanja ove Plenkovićeve vlade.
Prisjetimo se, obećavali su transparentnost i novi početak i pri rješavanju problema s Agrokorom. Umjesto toga, kako proizlazi iz knjige koju je objavila Martina Dalić, s Plenkovićevim znanjem, bio je o svemu obaviješten, u Agrokor je upućena njima bliska grupa Borg da popljačka što više može dok može. Ministar uprave Lovro Kuščević priča o smanjenju birokracije, a onda iza leđa raspisuje tobožnje natječaje za nove uhljebnike. Natječaje na kojima se uglavnom zna tko će pobijediti.
Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković radi novi prijedlog ovršnog zakona i opet se ne želi povesti za primjerima zemalja koje su bogatije od Hrvatske, a imaju pravedniji i jeftiniji taj sustav. On i dalje, uz uklanjanje nekih nelogičnosti, inzistira na modelu koji osigurava enormne prihode skupinama koje su se i dosad bogatile ovršujući uglavnom hrvatsku sirotinju. Moglo bi se tako nabrajati dosta dugo, a pri vrhu te liste je i urušavanje demokratskog sustava kroz kupovinu zastupnika kojom se povećava vladajuća većina u Saboru.
Primjer s propalom kupovinom izraelskih zrakoplova dovoljno je žalostan jer ispada da je državni vrh tajio važne, službene, podatke koje su na vrijeme dobili na stol, ali su i nakon toga, zbog samo njima znanih razloga i motiva, pokušavali ići glavom kroz zid kako bi kupili nešto što se u redovnoj proceduri nije ni moglo kupiti.
Na oprez ih nije nagnala ni činjenica da Izraelci nikad nikome nisu uspjeli prodati svoje nadograđene zrakoplove. Kakav amaterizam za koji bi netko konačno trebao, ne samo politički – i odgovarati jer pred međunarodnom javnošću, cijela Europa nam se smije, nisu samo osramotili sebe nego i cijelu državu.