Usred apela, galame, panike, u jeku pandemije, kada je većina onog što smo slušali bila – “čuvajte se, izolirajte, cijepite se”, baš tada dogodio se proboj koronavirusa i to na Odjelu za hematologiju KBC-a Zagreb. Sve to događalo se prije godinu i pol. Baš tada, na tom odjelu, jedan se čovjek oporavljao od transplantacije matičnih stanica i trebao biti pod strogim nadzorom u sterilnoj sobi. No, 22. dana liječenja je pozitivan na koronu. Kako, kada osim osoblja nitko nije mogao do njega? Premda je bio pozitivan, puštaju ga kući. Stanje mu se ubrzo pogoršalo. Zadnjih devet dana života proveo je na respiratoru i naposljetku – umro. Supruga, žena koja je tada bila trudna s trećim djetetom sve ovo vrijeme traži istinu. Što se to točno događalo u KBC-u? Tko je odgovoran za širenje zaraze? Je li sudbina oca njezine djece ipak mogla biti drugačija? Sve to pitala je i Ministarstvo zdravstva i KBC Zagreb. No odgovora – nema, javlja Dnevnik.hr.
“On je meni poslao poruku par dana nakon što je bio primljen u bolnicu – ‘o kakvoj ti izolaciji pričaš, tu se niti vrata ne zatvaraju”, navodi Kristina Klaiber u prilogu reporterke Provjerenog Barbare Majstorović Ivezić.
A bio je, teško za povjerovati, na transplantaciji matičnih stanica.
“Zvuči zastrašujuće da čovjek koji ima smanjen imunitet i koji mora biti u strogoj izolaciji, da pacijenti ulaze, izlaze iz te stroge izolacije kao u tramvaju”, navodi Josip Perić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.
Smješten je u sobi u kojoj ga je od drugog pacijenta, koji je također čekao transplantaciju – dijelio tek paravan.
“Kako je moguće da u drugom valu COVID-a kad se vrte reklame po televiziji da mislimo na druge, oni ne misle na najugroženije? Zašto se lagalo, zašto se krilo, zašto se zataškavalo?”, pita se Klaiber.
Suprugu Kristine Klaiber je krajem lipnja 2020. dijagnosticiran limfom plaštenih stanica. Započeli su liječenje u KBC-u Rebro – četiri doze kemoterapije, a nakon toga je bila planirana autologna transplantacija matičnih stanica.
“Iz nalaza biopsije, 23. rujna je vidljivo da nema znakova infiltracije koštane srži tumorskim procesom, to potvrđuje i PET scan u kojem se navodi kompletna metabolička remisija. Nakon tri kemoterapije on se nalazio u kompletnoj bolničkoj remisiji. Nije značilo kao takvo da je on izliječen od bolesti, ali u tom trenutku nije bilo znakova infiltracije koštane srži tumorskim procesima”, kazala je Klaiber.
24. studenog 2020. dobivaju poziv da iduće jutro budu na odjelu Zavoda za hematologiju KBC-a Zagreb kako bi se obavila transplantacija. Kristina supruga priprema na život u potpunoj izolaciji.
Takvi bolesnici se obično smještaju u sterilne jedinice koje štite hematološke pacijente od vanjskih utjecaja. Potrebno je da pacijenti budu smješteni u jednokrevetne sobe s vlastitim sanitarnim čvorom u kojima su sve površine konstruirane tako da je mogućnost dezinfekcije maksimalna.
“On je testiran, ujutro kad smo došli na odjel testiran je negativno na COVID. Ušao je na odjel i bio smješten sam u sobi do navečer u 11 sati. U 11 sati su ga sestre probudile i premjestile u sobu s cimerom”, navodi.
Cimer je, dodaje, također čekao transplantaciju.
“Nakon što je moj muž smješten u normalnu sobu na odjelu, ja sam zvala i tražila informaciju zašto nije u sterilnoj jedinici. Meni je rečeno da oni jedan drugome nemaju što prenijeti, nemaju jedan drugoga čime inficirati jer su oboje imunokompromitirani”, prisjeća se Klaiber.
Provjereno je poslalo upit KBC-u Rebro kao i Ministarstvu zdravstva, kako bi dobili odgovor na pitanje – postoji li pisani protokol ili službeni dokument zbrinjavanja hematološkog pacijenta kod transplantacije matičnih stanica i po kojoj osnovi se odlučuje tko ide u sterilnu jedinicu.
Iako su upite poslali nekoliko dana prije emitiranja priloga – odgovor nisu dobili.
Josip Perić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata smatra da sve ono što je interes javnosti u svrhu informiranja javnosti mora biti objavljeno.
“Prema dostupnim podacima, mi smatramo da je došlo do pogreške u postupanju u odnosu na sigurnosti pacijenata. Svi ti podaci o tim protokolima moraju biti, naravno, javno dostupni“, navodi.
Kristinin suprug sam proces transplantacije dobro je podnio. Oporavljao se, no i dalje nije bio smješten u sterilnu jedinicu.
“Deset dana prima visoke doze citostatike, imunosupresiva, da bi smanjili imunološki odgovor kako bi se zrele stanice, zdrave stanice mogle presaditi u koštanu srž”, objašnjava Klaiber.
Prosinac je to 2020. godine kada je u Hrvatskoj došlo do drugog lockdowna – zatvaraju se kafići, restorani i teretane. Ograničava se rad trgovačkih centara, zabranjuju vjenčanja i apelira na sve da misle na druge. Unatoč mjerama, COVID ulazi i na Odjel hematologije.
“Najranije 8. prosinca, znam sa sigurnošću da na Zavodu za hematologiju leži COVID pozitivan pacijent”, navodi Klaiber.
Među zaraženima je i njezin, tek transplantirani, suprug.
“Ja sam tada, 16. prosinca, saznala da je on pozitivan, to mi je rečeno preko telefona. Na pitanje ‘kako?’ je rečeno da sam mu možda ja to donijela. A kako je licemjerno to reći znajući da već 26., 27. studenoga znaju da im se među djelatnicima proširio COVID”, navodi.
Njezin suprug, prije nego što je zaražen, dvadeset i jedan dan ležao je na odjelu, a da nitko od obitelji nije mogao do njega. Dakle, obitelj sigurno nije ta koja bi ga mogla zaraziti.
“Tko je odgovoran za činjenicu da se moj muž nakon dvadeset i jednog dana boravka u bolnici zarazio u bolnici? Tko je odgovoran za njegovo smještanje i odluku da se on može smjestiti na najnormalniji dio odjela gdje isto osoblje radi s benignim i malignim osobama, gdje isto osoblje ima pristup friško transplantiranim, svježe transplantiranim pacijentima”, pita se Klaiber
“Znači da je došlo do proboja u bolnici. Mislim, to je tako jednostavno i vidljivo. Bolnice u tom slučaju opet mora obavijestiti javnost ako je došlo do proboja u bolnici zato što je to javni interes. Javni interes je zdravlje. Zdravlje svih pacijenata koji se nalaze u bolnici. Posebno rodbine i naša prava koja su zajamčena zakonom i Ustavom”, navodi Perić.
Otpušten iz bolnice pozitivan na COVID
Bernd Klaiber otpušten je iz bolnice 21. prosinca 2020., i dalje pozitivan na COVID-19. U otpusnom pismu piše: “Bolesnik se otpušta kući dobrog općeg stanja, eferbrilan, bez respiratornih tegoba. Kod kuće nastaviti terapiju”.
Dakle, unatoč tome što je bio na transplantaciji i zaražen COVID-om – puštaju ga kući.
“Ovdje pacijent je dobio koronavirus za vrijeme pandemije. Pa mislim da je nekako normalno da čovjek pri smanjenom imunitetu mora biti pod nadzorom, a ne da mora biti pušten iz bolnice tek tako”, smatra Perić.
Stanje se pogoršava
“26. prosinca završavamo na odjelu infektologije na Križinama gdje se utvrđuje povišena temperatura, tahikardije i tako dalje. Dobili smo kući samo tabletu za smirivanje otkucaja srca. 27. prosinca imamo opet temperaturu, tada se radi tek rendgen i utvrđuje se razvitak upale pluća. Svakih pet do šest dana događali su se recidivi, upala pluća i pogoršanja stanja“, opisuje supruga Kristina Klaiber.
Posljednjih devet dana svog života proveo je spojen na respirator.
“Zadnji put biva hospitaliziran 19. siječnja, nakon četiri dana dolazi do pogoršanja njegovog stanja, dobiva masku za kisik i 2. veljače biva stavljen na mehaničku ventilaciju, odnosno respirator. Došlo je do kompletnog zatajenja organa i smrti… 11. veljače 2021.”, dodaje.
Nikad nije dobila odgovor od bolnice
Unatoč višestrukim upitima, Kristina Klaiber do danas nije dobila odgovor od bolnice na pitanje – koje su službene preporuke i smjernice te protokol o zbrinjavanju hematološkog pacijenta kod provođenja autologne transplantacije matičnih stanica, kako prije tako i za trajanja pandemije COVID-19.
“Na moje upite bolnici da mi se dostave protokoli sam dobila odgovor da se protokoli i medicinska dokumentacija ustupa isključivo pacijentu na njegov osobni zahtjev. S obzirom da je u ovom slučaju pacijent preminuo mislim da imam pravo imati uvid u odluku koja je mog muža došla života”, navodi.
Nakon smrti supruga, Kristina je ostala sama s troje male djece.
“U trenutku njegove smrti bila sam osam mjeseci trudna s našim trećim djetetom. Kada je on umro, imali smo djevojčicu u dobi od dvije godine i dječaka koji je dva dana nakon njegove sahrane napunio godinu dana. Možete onda samo zamisliti kako je izgledalo dva dana prije pokopati supruga, a dva dana nakon ispoštovat činjenicu da ti dijete slavi prvi rođendan i zapalit svjećice“, prisjeća se.
Trudi se biti i majka i otac, kako bi njezina djeca imala normalno djetinjstvo.
“Ne znam, u danu se bojim i pomisliti koliko mi nedostaje jer ne mogu si priuštiti luksuz da se raspadam – imam troje male djece, moram, moram funkcionirati. Ja sam jedino što oni imaju, oni su jedino što ja imam”, dodaje.
Čija je odgovornost ako se pacijent zarazi?
Je li odgovornost bolnice ako se pacijent, koji je trebao biti u strogoj izolaciji, zarazio u njoj? A od posljedica zaraze, uz bolest koju je već imao, na kraju i preminuo. Koliko je sličnih slučajeva bilo? Josip Perić govori – to ćemo tek vidjeti.
“Nažalost, radi svih mogućih odšteta, to može doći do jedne lavine tužbi prema bolnicama, prema svim pacijentima koji su se našli u bolnici i dobili COVID i na temelju toga oštetili svoje zdravlje. Tako da je to jedno veliko pravno pitanje koje se bazira na odštetama u bolnici za vrijeme ove pandemije”, dodaje.
Žrtve liječničkih pogrešaka i propusta nerijetko tuže bolnice, no iscrpljujući sudski postupci najčešće se pretvaraju u višegodišnju trakavicu u kojoj ponovno trpi zdravlje.
“Nažalost, kad se desi medicinska pogreška ili bilo koja druga, treba proći puno godina da dođe do pravomoćne sudske presude. I sve to stvara jednu pravnu praksu u RH koja nije dovoljno razvijena”, dodaje Perić.
“Pa ja sigurno nisam izolirani slučaj. Imam potrebu istupiti i reći što se dogodilo pa makar to meni ne donijelo apsolutno ništa – ja nemam nikakav financijski interes. Moj jedini interes je da se utvrdi odgovornost zašto moja djeca nemaju više tatu”, navodi Klaiber.
“Takve stvari se nisu smjele desiti i ne smiju se desiti niti u budućnosti. I svaki ovaj primjer, koji je nažalost završio smrću, mora nam biti upozorenje za daljnje situacije i daljnje pandemije koje se mogu dešavati u budućnosti”, dodaje Perić.
Kristina Klaiber kaže kako ne namjerava odustati dok ne dobije odgovore na sljedeća pitanja – tko je odgovoran za to što se njezinog muža nije stavilo u sterilnu jedinicu? Tko je odgovoran za činjenicu da se zaraza proširila među djelatnicima puno ranije nego što je on zaražen?
Na slici: Kristina Klaiber, supruga preminulog pacijenta
Foto: Nova TV