Depresivnost, anksioznost, osjećaj bespomoćnosti, zatvorenost, nesanica, razdražljivost, usamljenost, prisutnost više razina stresa i tjeskobe, poremećaj prehrane – samo su neki od osjećaja s kojima se mladi nose u posljednje dvije godine, iznijela je Mreža mladih Hrvatske, ali i brojni drugi koji su provodili analize i istraživanja o utjecaju pandemije na mentalno zdravlje mladih. Uz pandemiju, tu je i potres kao jedan od negativnih okidača.
Prema istraživanjima provedenim u Hrvatskoj tijekom pandemije, 52 posto studenata potvrdilo je da svoje mentalno zdravlje doživljava lošijim u usporedbi s razdobljem prije pandemije, posebno napominjući nedostatak pažnje i koncentracije.
Čak 73 posto studenata nije uopće imalo priliku upoznavati ljude. Znatan broj studenata osjećao se anksiozno, njih 46 posto, a 29 posto depresivno. Slično je i s ostalim dobnim kategorijama, pa se u posljednje vrijeme sve više promišlja o potrebi za intervencijama u radu s djecom i mladima kako bi im se osiguralo zdravo odrastanje. U edukacije se uključuju i odgojitelji, nastavnici i ostali koji rade s mladima, ali i roditelji, od kojih jedan dio posve negira osjećaje svoje djece, piše Slobodna Dalmacija.
O ovoj osjetljivoj i prevažnoj temi razgovarali smo s dr. sc. Željkom Ključevićem, specijalistom psihijatrije, voditeljem Službe za mentalno zdravlje pri županijskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo.
– Želja za samoozljeđivanjem i poremećaji u prehrani pojavljivali su se kod mladih tek od srednje škole, pa je i to znak za uzbunu. Mladi se sve više osjećaju usamljeno, razdražljivo, studenti kažu da teže uče… Koliko ulažemo u prevenciju, koja bi trebala biti fokus interesa, a ne dijagnostika i terapija, zaključite sami! – rekao je dr.Ključević.
Ležeći položaj
– Mladi su postali pasivniji, nesigurniji, a time i anksiozniji. Nerijetko se osamljuju jer ne znaju kako se suočiti s novim izazovima ili se vratiti u rutinu koja im je prije pandemije davala osjećaj sigurnosti i pripadnosti u školskom, socijalnom, ali i obiteljskom okruženju.
Nedostaje im još uvijek aktivniji pristup prema školskim i drugim aktivnostima koje ih rasterećuju te donose “zdravi umor”, prakticirajući i dodatne aktivnosti koje olakšavaju realitet, primjerice ples, trčanje, vožnja biciklom ili druge sportske ili kreativne aktivnosti koje isključuju vrijeme provedeno pred ekranom.
Više sati provedenih u sjedećem ili ležećem položaju dovele su ih u stanje koje i sami uspijevaju prepoznati, te kažu da ne znaju od čega su umorni, bezvoljni i često sniženog raspoloženja, bez kreativnih ili drugih ideja koje bi im mogle pomoći da se pokrenu, što niti malo ne potiče njihov razvoj, ali i odrastanje u kojem je kontinuitet narušen i zbog same izolacije uzrokovane epidemijom.
Vrlo često znaju reći da im je dosadno, a dosada nerijetko zna biti jedno od lica depresije. Ova je godina na neki način bila još zahtjevnija od prošle jer se trebalo vratiti u takozvanu normalu i uhvatiti korak te nadoknaditi propušteno, što je zahtijevalo dodatni trud, a time i neizbježne frustracije, koje kod neke djece razvijaju otpornost, a neku djecu, nažalost, inhibiraju i sputavaju ih u svakodnevnom funkcioniranju, uključujući i školske obveze – kaže dr. Ključević, potvrđujući činjenicu da je cijelo društvo, nažalost, suočeno s posljedicama prikrivanja ili zanemarivanja narušenog mentalnog zdravlja, te nije fokusirano na prevenciju, nego na dijagnostiku i terapiju.
U svemu tome mladi trebaju pomoć i podršku odraslih, koji će ih potaknuti na procese osamostaljivanja i odlučivanja, ohrabriti ih kroz jedan proaktivan pristup.
U Savjetovalište za mentalno zdravlje dolaze učenici s raznim problemima, neki su zbog višestrukih izolacija i brojnih izostanaka iz škole znatno propustili s gradivom te ovih dana polažu predmetne ispite u školama.
– To nije nešto što se dogodi preko noći. Obično traje neko vrijeme i roditelji često misle proći će, nadoknadit će se i ispravit će se, ali to se ne dogodi samo od sebe jer takva djeca trebaju pomoć stručnih osoba.
Foto: Hina