S obzirom na to da se radi o prilično profitabilnom biznisu, zanimljivo je da se nikada, kroz sve ove godine, nije pojavila konkurencija. Naime, životinjski otpad se u Grlić Radmanovu kafileriju pored Zagreba vozi iz cijele zemlje, ali se nitko nikada nije odvažio takav pogon otvoriti negdje u Slavoniji ili Dalmaciji.

Obiteljski biznis ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana – spaljivanje životinjskih leševa – našao se u središtu pažnje javnosti nakon što se ispostavilo da on, kao visokopozicionirana osoba, član hrvatske vlade, nije u imovinsku karticu upisao prihode koje mu taj posao donosi. Naime, Grlić Radman je kao suvlasnik tvrtke Agroproteinka, koja upravlja kafilerijom u Sesvetskom Kraljevcu, dobivao svoj udio u dobiti, odnosno dividendu, a nije ju upisao u imovinsku karticu.

Posao kojim se Agroproteinka bavi prilično je profitabilan, što i ne čudi ako uzmemo u obzir da su praktički monopolist na hrvatskom tržištu. Na primjer, 2021. godine imali su gotovo 45 milijuna kuna čiste dobiti uz prihode od 186 milijuna kuna, piše Mario Repecki na portalu N1.

Prihodi im prošle godine porasli za 20 posto

Prošle godine dobit je iznosila 34,5 milijuna kuna, a prihodi čak 224 milijuna kuna. Treba primijetiti da su im prošle godine prihodi porasli za 38 milijuna kuna ili 20 posto u odnosu na godinu ranije.

Da je Agroproteinka monopolist, praktički je potvrdilo i Ministarstvo poljoprivrede, koje je u svom priopćenju od prije neki dan napisalo da je Agroproteinka “jedina u Republici Hrvatskoj ima odobreni objekt za preradu nusproizvoda životinjskog podrijetla za materijal kategorije 1 i 2.”.

Dobar dio prihoda Grlić Radmanova kafilerija ostvaruje u poslovima s državom. Kako su mediji već ranije objavili, u posljednjih pet godina Agroproteinka imala je – kako koje godine – od 20 do 40 posto prihoda iz državnog proračuna. Što i ne čudi kad su, kao monopolist, jedina tvrtka koja se bavi tim poslovima, prije šest godina dobili koncesiju od Ministarstva poljoprivrede za “zbrinjavanje” životinjskih leševa. Očito da je natječaj bio samo formalnost, da se ispuni zakonska procedura s obzirom da su se i tako oni jedini javili na natječaj.

Agroproteinka je bila dio mesne industrije “Sljeme”

Agroproteinka nastala je izdvajanjem iz bivše mesne industrije “Sljeme” još 1988. godine, da bi nekoliko godina kasnije bila pretvorena iz društvenog u državno vlasništvo – i privatizirana. Upitno je je li uopće trebalo privatizirati tu tvrtku, s obzirom da se tako stvorio privatni monopol. Inače, radi se o tipičnom modelu privatizacije s početka 90-ih godina.

Država je dionice prodavala direktorima i radnicima pojedinog poduzeća. Kasnije bi dionice direktori otkupljivali od radnika, i kroz nekoliko godina postajali većinski vlasnicima. Takav put promjene vlasništva imale su brojna poduzeća pa tako i Agroproteinka. U ovom slučaju, direktor je bio Ante Grlić Radman, otac aktualnog ministra vanjskih poslova, te sada članovi njegove obitelji, ukupno gledano, drže većinu dionica poduzeća.

Kako to da se nije pojavila konkurencija?

S obzirom da se radi o prilično profitabilnom biznisu, zanimljivo je da se nikada kroz sve ove godine nije pojavila konkurencija. Naime, životinjski otpad se u Grlić Radmanovu kafileriju pored Zagreba vozi iz cijele zemlje, ali se nitko nikada nije odvažio takav pogon otvoriti negdje u Slavoniji ili Dalmaciji.

Za objekte ovog tipa dozvole za rad izdaje Ministarstvo poljoprivrede. Čini se da se nitko ne želi upustiti u višemilijunsko ulaganja, nakon čega riskira da ne dobije dozvolu za rad, dok istovremeno na tržištu postoji monopolistička tvrtka, s nedvojbeno jakim političkim vezama, zaključuje Mario Repecki.

Foto: Hina