Jučer je u paviljonu 5 na izložbenom prostoru “Školske knjige” na Zagrebačkom velesajmu, u sklopu sajma knjiga INTERLIBER, održana promocija izuzetne knjige na engleskom jeziku britanskog znanstvenika Robina Harrisa “A HISTORY – FROM REVOLUTION TO INDEPENDENCE“.

Dr. sc. Robin Harris naglasio je u svom izlaganju da je prijatelj Hrvatske i da kao takav nije neutralan, ali da je objektivan znanstvenik koji smatra da Hrvatskoj može najviše pomoći iznoseći istinu o njenoj prošlosti.

Direktor „Školske knjige“ Ante Žužul istaknuo je da je upravo takav odnos dr. sc. Robina Harrisa prema Hrvatskoj bio ključan za odluku o tiskanju njegove knjige kao nastavku suradnje s njim.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: PROFESOR VALERIJE VRČEK: Kakve su to naše škole? Pritisak na najmlađe postaje nepodnošljiv, pripremaju li se učenici za ‘kviskoteku’ ili za život?

Ante Žužul je najavio ne samo izdanje ove knjige u prijevodu na hrvatskom jeziku, nego i nove istraživačko-knjiške projekte u suradnji s Robinom Harrisom.

Kao što smo naveli u pozivu za promociju navedene knjige, nekadašnji savjetnik u vladi britanske premijerke Margaret Thatcher Robin Harris održao je uvodno predavanje na nedavnom Međunarodnom stručno-znanstvenom simpoziju „Kultura sjećanja na ratne i poratne žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda“ u organizaciji Počasnog bleiburškog voda, Hrvatske matice iseljenika i Fakulteta Hrvatskih studija.

Knjiga Robina Harrisa “Croatia: A History. From Revolution to Independence” sinteza je moderne i suvremene hrvatske povijesti u razdoblju od polovice 19. stoljeća do stvaranja suvremene hrvatske države. U tome važnom, opsežnom i bogato ilustriranom djelu na 800 stranica ugledni britanski povjesničar i publicist piše utemeljeno, objektivno i kritički o mnogim važnim aspektima hrvatske povijesti, oslanjajući se na dostupnu literaturu, ali i na vlastita istraživanja i spoznaje. Golem je to pothvat za svakog povjesničara, pogotovo za stranog autora kojemu hrvatski nije materinski jezik. O novoj knjizi razgovarali smo s tim nagrađivanim piscem, hrvatskim državljaninom i predavačem povijesti na Hrvatskome katoličkom sveučilištu koji je radio kao politički savjetnik u službi Margaret Thatcher i pisao za novine i časopise poput Daily Telegrapha, Daily Maila, The (London) Timesa, Spectatora, Standpointa, Catholic Heralda i National Reviewa.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: JAKO BAHATO i BEZOSJEĆAJNO: Belgijanac izbrisao našu Blanku. Zašto ona trpi ovakva javna poniženja?

Croatia: a History, From Revolution to Independence treća je knjiga u kojoj se bavite hrvatskim temama u svojemu opsežnome historiografskom radu. I prve dvije, Povijest Dubrovnika i Stepinac – Njegov život i vrijeme, objavljene su u Školskoj knjizi.Što Vas je, kao britanskog povjesničara i publicista, motiviralo da počnete istraživati hrvatsku povijest?

Ako ste povjesničar po struci, poput mene, uvijek želite znati povijest svega onoga čime se bavite i pisati o tome. Godinama sam bio uključen u britansku politiku putem Konzervativne stranke pa sam poželio napisati njezinu povijest, što sam i učinio. Jednako mi je bilo prirodno poželjeti pisati o povijesti Hrvatske, jer sam od ranih 90-ih 20. stoljeća bio uključen u borbu te zemlje za izgradnju neovisne države. Savladavanje hrvatskog jezika bio je veliki problem, ali sam to prevladao kako bih napisao svoju prvu knjigu o Dubrovniku. Knjiga o Stepincu već je bila lakša. Ova sadašnja knjiga bila je najteža jer je količina građe bila golema.

Kako ste koncipirali knjigu Croatia: a History, From Revolution to Independence i
koje su glavne teme koje obrađujete?

Razdoblje kojim se u knjizi bavim obuhvaća nastanak moderne hrvatske države – od njezinih neuspješnih početaka 1848. do njezina slavnog ostvarenja 90-ih godina 20. stoljeća. Taj središnji motiv izgradnje države gotovo se sam piše. Međutim, želio sam napisati cjelovitu povijest, koja ne pokriva samo rat i politiku, nego i kulturu, društvo, religiju i gospodarstvo, uključujući iskustva Hrvata koji žive izvan povijesne hrvatske jezgre. Također sam želio izravno obraditi najveće kontroverzije – uključujući one vezane za Drugi svjetski rat i Domovinski rat.

Koliko dugo je nastajala ta opsežna povijesna sinteza?

Istraživanje i pisanje knjige trajalo je otprilike tri ili četiri godine neprestanog rada koji je bio prekinut neko vrijeme zbog potresa i pandemije koronavirusa. Objavljivanje knjige zatim je odgođeno jer je izvorni engleski izdavač želio da skratim tekst za trećinu, što sam odbio učiniti. Bio sam svjestan da mi je to posljednja prigoda da napišem ono što sam mislio da je potrebno napisati, na osnovi izvora za koje mislim da ih nitko na Zapadu najvjerojatnije neće temeljito istražiti. Školska knjiga je tada ponudila objaviti tekst u cijelosti, na engleskom i na hrvatskom jeziku. Bio sam oduševljen. Rezultat je mnogo bolja knjiga nego što bi je engleski izdavač ikada napravio.

Uz opsežnu literaturu i povijesne izvore koje ste proučili, koliko se u knjizi oslanjate i na vlastita istraživanja i spoznaje?

Većina materijala kojim sam se koristio u knjizi dolazi iz objavljenih hrvatskih primarnih i sekundarnih izvora. Moje istraživanje izvornog materijala uglavnom se odnosi na Crkvu, na čemu sam počeo raditi za svoju knjigu o Stepincu, na razdoblje Nezavisne Države Hrvatske te na razdoblje Domovinskog rata i 90-ih godina 20. stoljeća, za koje su sada već dostupni važni transkripti. Nijedan povjesničar ne može savladati svaku temu. Mora se koristiti radom drugih ljudi, uz dužno priznanje, naravno, a zatim dodati vlastite interpretacije. Dodao bih da bi bilo potpuno nemoguće napisati bilo što korisno bez stalne pomoći hrvatskih povjesničara koji su mi predlagali, savjetovali i ispravljali rukopis.

Recenzenti Vaše knjige ističu da je u njoj hrvatska povijest predstavljena minuciozno, pouzdano i nepristrano te da spada u sam vrh suvremene literature o povijesti Hrvatske. Koji su najveći izazovi s kojima ste se suočili tijekom pisanja knjige?

Recenzenti su bili vrlo velikodušni. Ako ne možete biti objektivni kao povjesničar, onda ste zapravo u krivom poslu. Možda dugujem svoju posvećenost objektivnosti djelomično britanskom obrazovanju. Također, naravno, nisam obilježen ljudskim tragedijama rata i progona, kao što su to mnogi Hrvati. Povjesničari, kao i svi drugi, imaju pravo donositi moralne sudove. No, općenito, ne bi se trebali koristiti tim pravom jer to stvara lošu povijest. Da ne volim Hrvatsku, ne bih napisao tu knjigu. No, važno je da, iako ste naklonjeni jednoj ili drugoj strani, to nije izgovor da izbjegavate rasprave, ignorirate dokaze ili se pretvarate da dokazi postoje kada ne postoje. Poteškoće s kojima sam se susreo bile su sasvim drukčije. Proizlazile su iz potrebe da savladam golemu količinu materijala, procijenim rezultate onoga što sam pročitao, a zatim napišem koherentan prikaz onoga što činjenice pokazuju. Istraživanje i pisanje iscrpljujući su posao ako ih radite kako treba, posebno kada čitate na stranome jeziku.

Kako ocjenjujete svoju suradnju sa Školskom knjigom kao nakladnikom?
Imam sreću da sam dosad već tri puta surađivao sa Školskom knjigom. Profesionalizam i ozbiljnost njihova tima su izvanredni. Ova knjiga nije bila velik izazov samo za mene, nego i za njih. Jedno je prevesti već objavljeni strani tekst, a sasvim drugo objaviti originalno djelo na stranom jeziku – posebno knjigu te duljine i složenosti. To što je knjiga objavljena u tako izvrsnom obliku odraz je vizije direktora Školske knjige dr. sc. Ante Žužula i posvećenosti njegova izdavačkog tima, posebice urednika za povijest dr. sc. Denivera Vukelića. Mala zemlja, s jezikom koji malo tko izvan njezinih granica razumije, treba vrhunske kulturne institucije. Hrvatska ima sreću što je Školska knjiga jedna od njih.