Knjige i knjižnice kao blago svijeta koje su oblikovale našu povijest, sadašnjost i koje grade budućnost

Knjige i knjižnice kao blago svijeta koje su oblikovale našu povijest, sadašnjost i koje grade budućnost

Knjige su gomilano blago svijeta, dostojno nasljeđe generacija i naroda, kazao je svojevremeno o fenomenu knjige američki pjesnik i esejist Henry David Thoreau (1817. – 1862.).

To gomilano blago neprestano hrani naš duh i obogaćuje naše živote kroz generacije. Svijet bez knjige ne bi bio ovakav kakav jest i vjerojatno bi bez nje čovječanstvo vodilo neprekidne ratove i sukobe. Koliko su važne knjige važne su i knjižnice, a upravo ovih dana u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u se promovira novoobjavljene knjige “Povijest prve javne knjižnice na hrvatskome tlu (1463.), – knjižnica samostana sv. Dominika u Dubrovniku u okviru humanističkih gibanja u XV. i XVI. stoljeću” autora povjesničara i dominikanca Stjepana Krasića. Urednica je knjige viša savjetnica za odnose s javnošću NSK Nela Marasović.

Autor knjige nakon višegodišnjega istraživanja na više od 400 stranica donosi iscrpan i zanimljiv pregled razvoja knjige i knjižnica tijekom povijesti, s naglaskom na povijest knjige i knjižnica na hrvatskome tlu, gdje posebnu pozornost pridaje knjižnici samostana sv. Dominika u Dubrovniku, prema autorovim istraživanjima, prvoj javnoj knjižnici u Hrvatskoj. Ovom vrijednom knjigom autor donosi novi pogled na ulogu knjige i knjižnice u kulturnoj preobrazbi društva, osobito hrvatskoga naroda.

-Znanstveno istraživanje spada u ona područja ljudske intelektualne djelatnosti koja najviše doprinose borbi protiv neznanja, bez obzira na to o kakvome se neznanju radi. A takvih je područja doista napretek. Jedno takvo, još uvijek nedovoljno istraženo područje, povijest je knjige i knjižničarstva na hrvatskome tlu, koje, kao i mnoga druga, u sebi krije ugodna iznenađenja, sposobna iz temelja promijeniti neka naša davno prihvaćena uvjerenja za koja smo smatrali da su neupitne činjenice. No stvarnost se, na našu sreću, ponekad s nama našali i pokaže da nismo u pravu. Ugodno nas iznenadi kada se možda najmanje nadamo, navodi Krasić. On ističe kako važnost knjige možda nikada nije bila toliko došla do izražaja kao u srednjem vijeku, kada je, osnivanjem škola i sveučilišta, ona postala nerazdvojiv pratilac širokog sloja mladih ljudi koji su u potrazi za novim znanstvenim spoznajama počeli putovati iz jednog grada u drugi i iz jedne zemlje u drugu. Noseći knjige u svojim torbama, oni su prenosili dragocjeno sjeme novih kulturnih i znanstvenih spoznaja koje su uskoro preobrazile svijet i postavile temelj njegovu sveukupnom napretku.

Stjepan Krasić rodio se u Čitluku pokraj Mostara 1938. godine. Član je dominikanskoga reda. Studirao je u Dubrovniku, Zagrebu i Rimu, postigavši dva doktorata, i to iz teologije i povijesti. Punih 35 godina predavao je povijest i metodologiju znanstvenoga rada na Papinskome sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu i obavljao različite akademske službe u inozemstvu i domovini. Nakon povratka u domovinu 2008. godine predavao je povijest na Međunarodnome sveučilištu u Dubrovniku (Dubrovnik International University). Član je više znanstvenih i kulturnih udruga i ustanova u zemlji i inozemstvu, među kojima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (dopisni član) i Međunarodne akademije tehničkih znanosti sa sjedištem u Moskvi.

Dobitnik je 20 nagrada različitih kulturnih i znanstvenih ustanova u zemlji i inozemstvu.  Stjepan Krasić autor je 32 knjiga i gotovo 300 znanstvenih rasprava objavljenih u različitim časopisima u zemlji i inozemstvu. Njegove znanstvene rasprave beziznimno otkrivaju ne samo nepoznate nego i neslućene podatke iz hrvatske kulturne prošlosti, pomičući znatno u prošlost ono o čemu smo mislili da već sve znamo. Krasić ističe kako su kulturni spomenici, kao što je knjižnica ovog samostana, samim svojim postojanjem poučavaju sve kasnije naraštaje o visokoj svijesti i ljubavi onih koji su ih stvarali za sve što je u životu jednog kulturnog čovjeka, posebno redovnika, lijepo, vrijedno i korisno. Oni služe ne samo na vječni spomen onima koji su ih tijekom proteklih stoljeća mukotrpno stvarali, nego i onima koji u ovo vrijeme ulažu zaista mnogo ljubavi, znanja, napora i materijalnih sredstava da ih obnove, očuvaju i prenesu budućim naraštajima.

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu.

Foto: NSK