Iako na području Istarske županije nije bilo ratnih djelovanja, niti je taj hrvatski poluotok bio izravno ugrožen od velikosrpskog agresora, brojni mladići su se dragovoljno javljali i odlazili braniti domovinu tamo gdje je trebalo. Jedan od takvih bio je i Kristijan Ladavac, rođen u Pazinu 9. veljače 1971. godine, koji se 16. rujna 1991. prijavio u Zbor narodne garde Operativne zone Rijeka.

U službu je stupio 18. listopada u I. bataljun „A“ bojne 111. brigade Hrvatske vojske. Zbog iskazanih sposobnosti, osam dana kasnije, 24. listopada, postavljen je za zapovjednika 2. odjeljenja, 2. voda, 2. satnije te, kako će se ubrzo pokazati, jedne od najučinkovitijih hrvatskih postrojbi iz Domovinskog rata.

Nakon kratke obuke, jer nije bilo vremena s obzirom da je velikosrpski agresor dotad već bio zauzeo znatne dijelove Hrvatske, njegova brigada, poput većine drugih s kvarnerskog i istarskog područja, odlazi na ličko ratište gdje su se vodile teške borbe. Poslani su blizu područja gdje su nešto ranije,  24. kolovoza, kraj Žute Lokve mučki ubijena četiri hrvatska redarstvenika.

Srpski odmetnici su na njih pucali iz zasjede, s leđa, dok su obavljali redovnu službu nadzora i regulacije prometa na raskrižju magistralnih cesta nedaleko Brinja. Taman kad su sjeli u policijski automobil, jer su trebali otići natrag u policijsku postaju, srpski pobunjenici su pucali na njih iz grmlja, iz automatskog oružja i ručnih raketnih bacača. Jedan policajac, iako ranjen, uspio im je umaći.

„A“ bojna 111. brigade, dobila je zadatak odbaciti agresorske snage dalje od tog područja, odnosno od prometnice Žuta Lokva – Brlog – Delnice, uz to su trebali razbiti blokadu grada Otočca te nakon ispunjenja tih zadaća, nastaviti s napadnim djelovanjem u smjeru Brlog – Drenov klanac – Glavace.

Nažalost, 13. studenog 1991. tijekom borbi u Drenovu klancu, uz trojicu svojih suboraca, pogiba i Ladavac. Imao je svega 20 godina. Na taj dan svake godine se održava komemoracija na pazinskom groblju „Moj mir“ gdje je Kristijan pokopan. Tako je i prošle godine izaslanstvo Udruge hrvatskih branitelja Pazinštine položilo vijenac i upalilo svijeću na njegovu grobu.

Komemoraciji je, kako su izvijestili tamošnji mediji, prisustvovala i pazinska gradonačelnica Suzana Jašić, inače iz stranke Možemo, predstavnica Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet i otac poginulog Ladavca. „Osjećajući poziv i potrebu braniti svoj narod i svoju domovinu otišao je daleko od kućnog praga, na ličku bojišnicu. Kristijan je bio među prvim Istranima koji su svoje živote utkali u temelje hrvatske neovisnosti“, kazao je tom prigodom  Renato Kalac, član Upravnog odbora te udruge.

Zbog iskazane hrabrosti Ladavac je posmrtno primio više odlikovanja. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1991., posmrtno mu je 1993. godine dodijeljen čin djelatnog vodnika pješaštva, a 1995. godine čin narednika. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dodijelio mu je 1992. godine Orden Zrinskih i Frankopana koji je primila njegova obitelj. Odlukom predsjednika RH Ladavcu je 1998. dodijeljen čin časničkog namjesnika Oružanih snaga RH.

Odužio mu se i rodni kraj. Skupština Općine Pazin Ladavcu je, 1992. posmrtno dodijelila nagradu “25. rujan” za izuzetne zasluge u obrani domovine, a od 26. studenog 2009. trg kod gradske tržnice imenovan je Trgom Kristijana Ladavca.

Na komemoracijama povodom obljetnice njegove pogibije uz predstavnike Udruge hrvatskih branitelja Pazinštine, Grada Pazina, policije, političkih stranaka sudjelovali su i predstavnici Udruge antifašista i antifašističkih boraca.

Tom prigodom se posebno ističe kako je Ladavac bio među prvim Istranima koji su svoje živote utkali u temelje hrvatske neovisnosti. Nažalost, nije dočekao ostvarenje sna o samostalnoj, suverenoj, neovisnoj i europskoj hrvatskoj državi, za kojeg je Domovini darovao svoj mladi život.

„Stoga Kristijanu, u ime svih nas ovdje prisutnih izražavam duboku zahvalnost i poštovanje. Nikada ne smijemo zaboraviti da je Kristijan poginuo braneći domovinu Hrvatsku i sve nas, jer samo tako možemo mu se odužiti za njegovu žrtvu“, rečeno je na jednoj od prošlih komemoracija. Nakon održanih govora i minute šutnje, tom prigodom je tadašnji pazinski župnik predvodio molitvu za pokoj Kristijanove duše i blagoslovio njegovo posljednje počivalište.

Prije dvije godine je pedesetak članova Udruge hrvatskih branitelja Pazinštine, inače bivših pripadnika 154. brigade Hrvatske vojske, koja je kasnije preimenovana u 154. pukovniju, povodom Dana Hrvatskog sabora 8. listopada kada je donesena odluka o raskidu svih državno-pravnih veza s bivšom SFRJ, posjetilo je Liku.

Prisjetili su se svojih ratnih dana iz 1994. godine kada su na tom području provodili, kako se to vojničkim rječnikom kaže, aktivnu obranu, odnosno, branili su grad Otočac u vrlo zahtjevnim borbama. Izaslanstvo ratnog zapovjedništva te brigade nije propustilo prigodu odati počast Kristijanu, svom Pazincu, i njegovim suborcima na mjestu njihove pogibije u Drenovu klancu.

Ta 154. brigada, utemeljena 1. prosinca 1991. u Pazinu, bila je sastavljena od vojnih obveznika Buzeštine, Labinštine, Pazinštine, Poreštine te onih s područja nekadašnje Bujštine. Do 1995. obavljali su zahtjevne zadaće na ličkom ratištu.

Nakon preustroja u 154. domobransku pukovniju, sudjelovali su i u Oluji. U toj pobjedonosnoj operaciji, koja je Hrvatskoj donijela slobodu, su u suradnji s 9. gardijskom brigadom „Vukovi“, napredovali pravcem preko Ljubova te potom oslobađali Krbavsko polje, Udbinu i tamošnju zračnu luku. Na kraju su izbili na državnu granicu na Uni na području Nebljusa i uspostavili crtu obrane kod Štrbačkog buka i okolnih mjesta.

U široj hrvatskoj javnosti ne ističe se dovoljno doprinos istarskih ratnika u obrani domovine. To tim više jer je baš u Istri, prema službenim podacima, bio najviši odaziv mladih ljudi na pozive za mobilizaciju koji su slani iz vojnih centara. Taj postotak je bio iznad 90 posto s čime se ne može pohvaliti većina drugih hrvatskih područja.

No, nisu se samo odazivali na pozive, mnogi su se, poput Ladavca, i sami dragovoljno javljali i priključivali obrani zemlje i prije nego što su pozvani te odlazili su na frontu u okviru istarskih ili obližnjih riječkih postrojbi.

Čelnici lokalnih vlasti ne propuštaju priliku istaknuti tu činjenicu koja im služi na čast. To je napravio i župan Boris Miletić na prijemu upriličenom 2021. za tri braniteljske udruge proistekle iz 154. brigade, a povodom obljetnice njihova ustrojavanja (formirana je 1. prosinca 1991.).

„Ponosni smo na vaš ratni put, kao i na onaj 119. brigade Hrvatske vojske (osnovana je 7. rujna 1991. i pokrivala je cijelu Istru, op.a.), koji je bio čist i bez mrlja. Ne smijemo zaboraviti da se za slobodu, koju danas imamo, moralo izboriti oružjem i zato ju nikad ne smijemo uzimati zdravo za gotovo i o tome moramo učiti naše mlade“, kazao je.

Miletić je ponovio kako je Istra, iako na njihovom području nije bilo ratnih sukoba, dala svoj veliki doprinos u vidu odaziva na ratišta diljem Hrvatske, a posebno u prihvaćanju izbjeglica i prognanika.

„I ovom prilikom želim istaknuti da je odaziv na mobilizaciju u Istri bio najviši u Hrvatskoj“, poručio je na kraju istarski župan. Ne bez vidljivog ponosa.

Naslovna fotografija: Branitelji se sjećaju svog suborca

Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2024. godinu.