Stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan govorio je u Novom listu o svojoj ulazi u aferi koja je vezan uz Hrvatske šume. Mediji su pisali da je Marko Milić urgirao za Krešimira Macana čije je tvrtka dobila dobro plaćen posao u Hrvatskim šumama

Pritišće li premijer sustav pravosuđa kad kaže da se točno poimence zna tko su ljudi koji su mogli imati pristup ovim dokumentima?

– Mislim da je ključ u tome da se i struka slaže da to treba bolje urediti. Vidjeli ste što je rekao i Radovan Dobronić, isto to. Bitno je da nema probijanja samih istraga i mjera jer tada teško dolazimo do optužnica i tu se treba znati tko ima pristup informacijama.

Kasnije je to teže nadzirati jednom kad optužnica krene u proceduru. A uvijek je prisutno, naravno, i pitanje odgovornosti samih medija, koliko utemeljeno i do koje granice nešto pumpaju.

Sjećamo se kako su se istrage praktički vodile kroz medije kad je pao Ivo Sanader, ranije sa slučajem Maestro i slično. Bio je i slučaj one famozne peke, pa je čovjek kasnije na Europskom sudu za ljudska prava dobio presudu u svoju korist i date su upute kako postupati u takvim slučajevima.

Da je tužio medije za sve što je o njemu napisano, mogao je dobiti novaca koliko je htio, samo je to s našim pravosuđem Sizifov posao, zato nas je i tužio u Europi.

Često se dogodi da se osumnjičenike, pa i druge, prekomjerno granatira u medijima prije nego je presuda donesena jer sve dugo traje.

Dakle, i mediji sigurno imaju svoj dio odgovornosti kako prate takve slučajeve, treba sigurno procijeniti koja je to granica humanog postupanja i prema osumnjičenicima, a pogotovo prema onima koji to još i nisu. S tim da politički izložene osobe moraju biti spremne otrpjeti više od drugih građana.

Tu neku ravnotežu treba postići, a dojma sam da su često upravo osumnjičenici u težoj poziciji kad su u pitanju mediji, što i iskusni kazneni odvjetnici potvrđuju. Sjetite se bojanja tunela, svi kao za to znamo, na kraju optužnice nisu podignute.

Premijer ne obećava

Svejedno, reakcija premijera na sve malo je preburna.

– Da, reagirao je nervozno, ali on očito smatra da je on osobno čist, pa ga iritira da ga se uvlači u nešto s čim nije imao veze. On je gromobran za cijelu Vladu i HDZ, zato je vjerojatno na to osjetljiv, ako nije kriv, a ne čini mi se da ovo ima izravne veze s njim.

Tko je AP?

– To možemo pretpostaviti dosta lako. Ali, kako da vi kontrolirate da li se netko poziva na vas, bilo utemeljeno ili ne? Uvijek se netko na nekoga poziva, obično oni koji za to nemaju previše temelja, kako bi postigli neke svoje ciljeve.

Mislite da će netko nazvati premijera poslije i provjeravati. Puno se blefira u takvim komunikacijama, no kasnije se to može predstaviti i drugačije ako se izvadi iz konteksta.

Bili ste njegov savjetnik neko vrijeme. Je li normalno da premijer u svoj ured prima ljude koji mu kao privatni poduzetnici prezentiraju svoje projekte, kao što je bio slučaj oko nabavke softwarea?

– Teško je doći do premijera, to je sigurno, ali oni koji su uporni i ako ih netko gura, možda se nekad izbore za susret. Ali jedno znam iz svog iskustva – na takvim sastancima ništa se ne obećaje.

Sasluša se ljude, uputi ih se na suradnike koji se resorski time bave, i hvala i doviđenja. U uredu premijera uvijek su vrlo oprezni oko toga, upravo da ne bi to netko iskorištavao.

I vi osobno spominjani ste u transkriptima, oko angažmana u Hrvatskim šumama.

– Da, i pokazalo se da u tome nema ničeg problematičnog. Sigurno me nije premijer preporučio jer se time ne bavi, niti smo o tome ikad pričali.

Bavim se ovim poslom godinama, vjerujem da se radilo o ljudima bliskim Hrvatskim šumama koji su me preporučili kao stručnjaka za ono što im je trebalo.

Prvi posao kriznog komuniciranja sam dobio i završio mjesec dana ranije prije spomenute poruke. Dakle kako možete nešto preporučiti i dogovarati unazad, ako se već dogodilo.

To je razdoblje kad sam već otišao s mjesta savjetnika premijera i vratio se na tržište.

Je li vam se obratio DORH ili bilo tko drugi?

– Ne, ništa. Nema razloga. Ali evo ja sam pomalo zvučno ime, pa sam i sam zanimljiv medijima.

Možete li onda istupati kao politički analitičar, ako ste bili angažirani u takvim poslovima?

– Čujte to je moj posao, ja od toga živim. Ali me to čini stručnim da komentiram i ne mora me sprečavati da iznosim svoje mišljenje.

Važno je da javnost zna: radio sam za ovoga i ovoga ili čak da radim za nekoga i onda mogu mirno iznositi svoje stavove zbog čega me i zovu. Ja tako uvijek postupam.

Pogledajte kolegu Ivicu Relkovića, radi za Centar, uvijek to napomene, a onda se bavi analitikom. Ništa sporno. Bitno je da mediji i javnost imaju cjelovitu sliku.

To spočitavaju oni koji očito tako sami rade i nastupaju sa skrivenim motivima. Ja sam inženjer s puno praktičnog iskustva u izborima i politici, moje su analize zbog toga nešto drugačije, više utemeljene na podacima i ne nastojim se nikome svidjeti.

Foto: Hina