Zastupnik Marin Miletić otkrio je od kud mu snaga da izdrži teške trenutke kroz koje prolazi nakon smrti supruge Danijele. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

“Pitaju me ovih dana više nego ikada prije – kako? Misli mi stvaraju jake slike moje Danijele dok je bila zdrava. Mi smo naime išli redovito na svete mise i preko tjedna kada smo se posložili. Ono, kada smo bili na našem putovanju života – na Tenerifima – mi svaki dan na misi. Misa u crkvi Gospe od Guadalupe, molitva, pa šetnje, klopa, čaša vina (ja dvije, i za Danijelu ona nije voljela alkohol uopće), izlasci, kupanje.

Ono, život. Od prošle godine, ožujka, kada sam bio u Garganu kod svetog Mihaela i kod padre Pija u San Giovanni Rotondu i kada sam donio odluku da ulazim u Most – tada sam rekao Isusu da ću na misu – svaki dan. Baš svaki dan. Po misi slažem dnevni raspored, sastanke, posao, Sabor – sve. Prvo Bog, a onda sve drugo. Milost ogromnu sam imao da mi je darovano i u onom vremenu potpunog ludila zvanog lockdown biti svaki dan na svetoj misi. Misu dnevnu ne propuštam. Evo sada osamnaesti mjesec, slava Isusu.

IMA TA JEDNA KNJIGAI još nešto. Ima ta jedna knjiga. Knjiga nad svim Knjigama. Knjiga koja sadrži Riječ Stvoritelja svemira, Začetnika Života, Gospodara svega stvorenoga, Spasitelja i Otkupitelja. Ta Knjiga je živa. Riječi u njoj kada uđu u tvoju nutrinu postaju sila Odozgor. Protkaju tvoje stanice koje su natopljene besmrtnošću i imaju moć donijeti ti novi pogled, nove boje, otvore ti se vrata koje te odvedu tamo gdje nikada nisi bio: gledaš očima duše ljepote koje ti je Dobri pripremio u onaj dan kada tvoj kraj postane punina početka. Biblija se zove. Sveto Pismo.

Čudni su kršćani. Dano im je najveće blago nad svim blagom ovoga svijeta – a njima ta Riječ iz koje je sve izašlo – skuplja prašinu po policama, ako uopće i stanuje u našim stanovima toliko potrebnih istinskog Svjetla. Eto. To vam je moja snaga. Odozgor. Za sve ovo dolje. I zato nema straha, nema očaja, nema duboke tuge. Ne. Nema. Ima samo potpuni mir. Teško vam ga mogu opisati riječima. Potpuni mir kao da smo uronjeni u neki ocean ljubavi. I cijelo vrijeme namnutarnji glas govori: sve je dobro, već sada, sve je dobro.

Moje kćeri su takav život gledale od kada su bile bebe. I bilo bi čudno, ne zamjerite mi na ovome, da sada nisu jake. Jer nije ta jakost ni od mene ni od predivne Danijele. Nego od nebeskog Tate. A mi smo svoje kćeri odgajali u toj ljubavi i pripremali ih za životne oluje. Ono što je najbolje. Jučer je nebitno. Već sutra i ti možeš ovako. Probaj. Samo, probaj”, piše Miletić.