Frankfurt se priprema za još jednu nezaboravnu “Hrvatsku noć”, najveći glazbeni spektakl koji okuplja Hrvate iz cijelog svijeta. Sutra će Suwag Energie Arena ugostiti vrhunske izvođače i tisuće posjetitelja željnih dobre zabave, pjesme i zajedništva. Uoči spektakla, u samom srcu Frankfurta, susreli smo legendu hrvatske glazbene scene, Matu Bulića (67).
Dobro raspoloženi Mate otkrio nam je što sve njegova publika može očekivati ovog ”ludog i nezaboravnog” vikenda, javlja RTL.
Kako se osjećate povodom ovog događaja? Jeste li nastupali svih ovih godina?
Ovo je 13. godina održavanja ‘Hrvatske noći’. Iako nije jubilarna, uvijek je ista, podjednako posebna i uzbudljiva. Krenuo sam nastupati možda od druge ili treće godine, kada smo Oliver Dragojević i ja postali stalni izvođači. Organizator nam je tada prišao i rekao: ‘Mogu li računati na vas dvojicu kao standardne izvođače?’ Tako smo postali stalni dio ovog spektakla. Nažalost, Oliver nas je prerano napustio, ali ja sam ovdje svake godine. Emocije su uvijek iste, a publika puna elana.
Što ‘Hrvatsku noć’ čini tako posebnom?
To je jedinstven događaj koji ne možete osjetiti nigdje drugdje, ni u Zagrebu, ni u Splitu. Ljudi dolaze iz cijelog svijeta – iz Vancouvera, Novog Zelanda, Kanade, Australije i unutrašnjih dijelova Amerike. To je okupljanje koje povezuje ljude s njihovim korijenima. Publika se osjeća kao kod kuće, ujedinjena ljubavlju prema svom kraju i glazbi.
Kako procjenjujete odaziv publike?
Očekuje se između 10.000 i 15.000 ljudi. To je minimum. Atmosfera je nevjerojatna, a energija publike je ono što čini svaku Hrvatsku noć nezaboravnom.
Kako uspoređujete izazove odlaska u inozemstvo nekada i sada?
Ja sam već 43 godine u Njemačkoj. Svako vrijeme nosi svoje breme. Prije je bilo daleko teže ostvariti egzistenciju u stranoj zemlji. Ja sam ondje otišao sa svojom ženom. Završio sam studij ekonomije i trebao sam započeti raditi kao profesor i rekao sam ocu da mora otići kupiti auto. To su bili neki moji počeci, ali o svemu tome detaljno ću pisati u svojoj knjizi. Danas je to puno jednostavnije jer je Hrvatska ušla u Europsku uniju, pa gotovo da nema nikakvih administrativnih prepreka. To je svakako velika prednost, posebno kada je riječ o reguliranju boravišta i sličnih formalnosti. S druge strane, priča je takva da, primjerice, ljudi koji dođu, provedu pet godina i dobiju trajno prebivalište ili državljanstvo, često razmišljaju o povratku u domovinu. Mnogi bi, kad sve zbroje i oduzmu, na kraju rekli: “Idem ja natrag, bolje mi je dolje.” Naravno, ima i onih koji se iz različitih razloga ne mogu vratiti, ali to je druga priča. No, ima i onih koji se ne mogu vratiti od sramote.
Planirate li se vratiti u domovinu?
Iskreno sam sretan što je, na neki način, postavljena jasna koncepcija našeg povratka u domovinu i organizacije života. Moje dvije kćeri ostvarile su se u svojim karijerama. Starija, Ana, prvo je radila kao menadžerica, a zatim se udala i sada vodi vlastitu tvrtku. Mlađa, Katja, uspješna je odvjetnica s položenim ispitima na svim relevantnim institucijama u Njemačkoj, a svoje je znanje dodatno usavršavala u Chicagu i Londonu. Na kraju, kada je postala odvjetnica, zajedno s obitelji uspjela je riješiti stambeno pitanje.
Danas imam troje unučadi, rođenih ovdje, ali svi u obitelji osjećamo povezanost s našim korijenima. Stariji zetov otac vodi vrhunski hotel u Baškoj Vodi, a mlađi zet ima obiteljsku kuću u Kaštelima. Osobno imam stan u Brelima i hotel u Međugorju, pa često razmišljamo o povratku u domovinu. Srce mi je veliko kada moja unučad razmišlja o tome koliko je u Hrvatskoj lijepo i kako bismo se tamo trebali vratiti.
Foto: Hina