Domovinski pokret Miroslava Škore odsad je samo Domovinski pokret, bez imena svoga osnivača. Hvala Bogu, otpalo je barem nešto, stari naziv je bio osobito zabavan – izjednačavao je domovinu s jednim zabavljačem koji baš ni po čemu nije bio kvalificiran za to. Činjenice pak govore da je u Škorinoj karijeri domovina pjevaču poslužila uglavnom za to da se silno obogati, uz obilje novca i omiljenosti kod publike bio se toliko umislio da se vidio na dva zagrebačka brda, prvo na Pantočaku, a potom, nakon neuspjeha, i u Banskim dvorima, piše  Milan Ivkošić u Večernjem listu.

S oba je tresnuo, ali nije promijenio retoriku – on i narod su jedno, nastavljat će Hrvatsku vraćati narodu, a narod mu uzvraća tako da u anketama stoji sve slabije. Škoro ponavlja sudbinu mnogih neuspješnih ili kratakotrajnih političara koji su slavno ime stekli ili u bivšoj državi (Marko Veslica, Vlado Gotovac, Dražen Budiša…), ili u sportu (Ćiro Blažević, Lino Červar, Željko Jerkov, Mirko Filipović…), ili u glazbi (Siniša Vuco, Sandra Bagarić), ili u natjecanju za miss Hrvatske (Katarina Prnjak i Natalija Prica-Oreški) itd. Ali budući da je svoje ime uklonio iz naziva stranke i tako rasteretio sebe, možda Škoro potraje koji dan više.