Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović u ponedjeljak je stigao u prvi posjet Hrvatskoj te se tom prilikom sastao i s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem, nakon čega su dali izjavu za medije.
Milatović se osvrnuo i na pitanje broda Jadran. “Razgovarali smo o otvorneim pitanjima, ovdje želim ponoviti da nijedno od tih pitanja ja nisam napravio, a nije ni Milanović. Podržavam dijalog između vlada. Što se tiče broda, faktičko stanje govori da je u vlasništvu Crne Gore, mislim da je naša pozicija jasna, ali smo otvoreni da otvorimo dijalog i na tu i na druge otvorene teme. Ja i sa suprugom imam otvorenih pitanja, nromalno je da i prijateljske zemlje imaju otvorenih pitanja.”
“Nevjerojatno je to kakva pomama postoji za brodovima iz doba Josipa Broza – Jadran, Galeb… Nadam se da postoji neko financijski održivo rješenje. Ima puno važnijih tema od te teme”, dodao je Milanović.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Boysi poslali oštru poruku prevrtljivom Barišiću: Pogazio je svoju riječ!
Milanović o jedrenjaku Jadranu govori kao o Titovom bordu, ali to nije točno.
Podsjetimo, jedrenjak Jadran je sagrađen od dragovoljnih doprinosa, na ideju “Jadranske Straže” 1926. godine u Splitu, od nekoliko splitskih intelektualaca i patriota, iz proračuna i kredita, te sredstava ratne reparacije. Organizatori “Jadranske Straže” bili su Hrvati i od izgradnje brodu je matična luka u Hrvatskoj. Hrvatski brod Jadran je do agresije na Hrvatsku bio registriran u Splitu i sve do otimanja broda imao je hrvatske kapetane.
Školski brod “Jadran” je jedrenjak tipa barkantin dugačak je 64 metara, na glavnom rebru širok 8,9 metara, mase 737 tona, ima gaz od 4,05 metara i jarbole visoke 39,1 metar s površinom jedara od 933 m2. Punoga deplasmana 761 tonu.[3] Ugovor za gradnju školskog broda sklopljen je 4. rujna 1930. godine s njemačkim brodogradilištem H. C. Stulken Sohn u Hamburgu. Izgrađen je po nacrtima riječkoga inženjera Josipa Škarice. Školski jedrenjak dobio je ime “Jadran”, a završen je 27. lipnja 1933. godine.
Najdulje putovanje “Jadrana” (11.262 milje) bilo je na ruti Dubrovnik-New York-Boston-Dubrovnik 1938. godine. Prije Drugoga svjetskog rata bio je na sedam školskih putovanja po Atlantskom oceanu, Sredozemnom i Crnom moru. Talijani su ga zarobili nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije i jedno vrijeme tijekom Drugoga svjetskog rata “Jadrana” je koristila talijanska ratna mornarica kao školski brod pod imenom “Marco Polo”. Kapitulacijom Italije 1943. godine brod su preuzeli Nijemci. Nakon toga je zapušten, ogoljen, bez jarbola dočekao kraj rata kao most u jednom od kanala u Veneciji.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Vice Batarelo: Policiji i ministrima lakše je dopustiti nepravdu prema katoličkim moliteljima nego se zamjeriti ljevičarskoj falangi
U prosincu 1946. godine “Jadran” je dotegljen u Šibenik iz Venecije. Bio je bez glavnoga motora i dijelova pomoćnih motora, uređaja i instrumenata, te bez ostale opljačkane opreme broda kao što su jedrilje, predmeti i dijelovi. U remontnome zavodu „Sava Kovačević“ u Tivtu gdje se radio remont bio je do 1949. godine. “Jadrana” je obnavljala prva poslijeratna posada, Mornaričko-tehnički zavod “Sava Kovačević” iz Tivta, Brodogradilište “Split” i tehnička služba JRM.[5] Nakon remonta ponovno je školski brod.
Potkraj 1990. godine bio je na remontu u Tivtu, te je zadržan u Crnoj Gori gdje se nalazi i dandanas.[1] Trenutačno u službi crnogorske ratne mornarice iako Republika Hrvatska još uvijek traži povrat otete imovine. Školski brod “Jadran” je jedrenjak tipa barkantin deplasmana od 737 tona i dužinom od 64 metara.