Predsjednik Republike Zoran Milanović objavio je kako je u svom Uredu primio istaknutog književnika i kolumnista Miljenka Jergovića, izražavajući mu tako podršku nakon što se Jergović našao na meti ozbiljnih prijetnji zbog svog javnog djelovanja. U objavi na društvenim mrežama, Milanović je naglasio važnost razgovora i slušanja drugačijih mišljenja, aludirajući na nedavne događaje.

“Razgovarao sam danas s Miljenkom Jergovićem koji je u Uredu Predsjednika bio dobrodošao, a mislim da je i naš razgovor dobro prošao. Ali, književnik ko književnik, Miljenko će vjerojatno i taj razgovor iskoristiti kao crticu za stvaranje neke nove spisateljske građe, pa ćemo čitati i drugu stranu priče”, napisao je Milanović.

O važnosti dijaloga i tolerancije

“A to i jest suština razgovora (kakvih nam u Hrvatskoj nedostaje): slušati – i čuti! – što drugi, pa i drugačiji od nas, imaju za reći. Nakon kolovoških noći, stigli su rujanski dani, pa neka dijalog i tolerancija različitosti istinski postanu pravila hrvatskog društva”, dodao je. Nekoliko sati prije te objave Milanović je imao još jednu znakovitu objavu.

Na svojoj Facebook stranici javio se i Miljenko Jergović.

“Među prvima koji su mi se javili po “kolovoškoj noći” bio je, preko Zdravka Zime, predsjednik Republike Zoran Milanović. To mi je javljanje tog dana bilo važno iz orijentacijskih razloga: da jasno shvatim gdje sam se zatekao. Tada je dogovoreno da se danas sastanemo – ili bi primjerenije bilo reći: da me primi? – u svom uredu. Za razgovora koji je lijepo potrajao upitao me je želim li da se susret dokumentira ili da ostane u diskreciji. Odgovorio sam da želim da stvar bude javna. U goste se potajice ne ide s dobrim namjerama.

Knjigu koju vidite na slici imao sam uza se u ruksaku. Da posegnem za njom bude li razgovora o književnosti. I kao što se vidi, bilo je”, napisao je Jergović.

Milanovićeva poruka o domovini

“Duboko vjerujem da je Hrvatska na srcu svakom tko živi u Hrvatskoj, svakom hrvatskom čovjeku, svakom hrvatskom građaninu, svakom Hrvatu. Svi oni vole Hrvatsku. Zaboravimo te priče da netko mora biti ovakav ili onakav da bi volio svoju domovinu. Hrvatsko sutra će biti lijepo i uspješno ako budemo pametni i razboriti, ako prihvatimo da je jedino nama iskreno stalo i da jedino mi možemo odrediti i odlučiti kakva će biti Hrvatska”, napisao je Milanović kojemu je Miljenko Jergović donio i svoju novu knjigu. Zanimljivo je da Jergović već duže vrijeme kritizira Plenkovića, dok prilično hvali Milanovića.

Jergović o Milanovićevoj retorici

Podsjetimo, Miljenko Jergović je u svojoj kolumni u Večernjem listu još 2021. godine nahvalio retoričke sposobnosti predsjednika Zorana Milanovića.

“U svakoj svojoj borbi – a borbe on vodi daleko od medija, koji vjerno služe njegovim protivnicima, bez obzira na to što novinare oni tretiraju gore nego zatvorenike i kriminalce – Milanović nastupa sam, dok protiv sebe uz onog koga je uzeo na riječ ima čitavu bulumentu, buljuk i ordiju njegovih pomagača. I umjesto da u takvim razlajavanjima Plenković, Jandroković, Šeks trijumfalno pobjeđuju, uglavnom poraženi i ojađeni ustuknu, prethodno udarivši na ono što je kod Milanovića najjače – njegov izborni legitimitet te na ono jedino u što ne bi smjeli dirati – njegovo mentalno i intelektualno zdravlje. Pokušajmo zamisliti što bi se dogodilo da se itko usudio javno progovoriti riječ-dvije o mentalnim i intelektualnim ili, ne daj Bože, moralnim kapacitetima Kolinde Grabar-Kitarović. Taj bi ekspresno završio u paklu. Posljedica je, međutim, ta da se promatračima, čak i bez obzira na njihova ideološka uvjerenja, čini da Milanović stalno kreće iz pozicije slabijega, usamljenog viteza i buntovnika, ali da svaki put pobjeđuje. Ljudima se to sviđa. Identificiraju se. Učini im se da predsjednik govori u njihovo ime.

Meni se, međutim, nešto drugo sviđa. Milanović je naprosto rječitiji od njih. Obrazovaniji je, bolje govori od svih njih. Kad kaže da Plenković “riga vatru kao plameni jazavac”, on uspijeva nešto što baš i ne uspijevaju drugi hrvatski političari.

Aktivno se služi hrvatskim jezikom, vlada stilskim figurama, stvara žive govorničke slike, osvaja njima publiku i uništava svoje protivnike. Prvi put u posljednjih trideset godina govor i govorništvo imaju neku ulogu u hrvatskoj politici. Od nastupnog govora, u kojem je uspijevao odigrati hrvatskog Obamu (“Ovo je zemlja za sve nas”), preko plamenog jazavca, do konstatacije, savršeno ispravne, humane i nadasve patriotske, da bi kupovao cjepiva i od čečenske mafije, Zoran Milanović ne samo da je nadgovorio svoje retorički i govornički nejake oponente, nego je nadgovorio i ukupnu njihovu vrlo respektabilnu poslugu.

Zašto mi se to sviđa? Zato što u ovoj stvari pobjeđuju načitanost, dubinsko obrazovanje, znatiželja. Dok ih Milanović efektno nadlajava, u Plenkovićevoj ili Jandrokovićevoj zblanutosti, u njihovoj plitkoj zlobi, u njihovim očima – rekao bi Karakaš – vide se sve one knjige koje u životu nisu pročitali. Ovaj je pak nešto čitao. I to mu se, bogme, dobro primilo. Iz njega ne govori ulica, kako bi to željeli reći njegovi protivnici, oni koji bi ga psihijatrizirali i oni drugi koji bi Milanovića proizveli u huligana. Huligan je taman onoliko koliko je huligan bio i Krleža. Pritom, takvim ga vidi isti tip ljudi kao i Krležu. Tu prestaju njihove sličnosti”, piše Miljenko Jergović.

On je i prije nešto više od godinu i pol u Beogradu komentirao načitanost Plenkovića, Milanovića i Vučića.

Jergović o Plenkoviću i Vučiću

“U Hrvatskoj sam u tom smislu navodio pozitivan primer Zorana Milanovića kao nekoga tko nešto čita, a kao negativan primer Andreja Plenkovića koji ništa ne čita. Kad su ga nakon Sajma knjiga u Zagrebu pitali koju je posljednju knjigu pročitao, on je spomenuo Johna Grishama i to je nešto što me baš ojadilo. Plenkoviću se u rječniku svakodnevnog i forumskog i televizijskog govora čuje da nije pretjerivao u životu sa čitanjem. Kažu da on govori mnoge strane jezike, ako ih govori onako kako govori hrvatski, to zaista nije previše.

Vučić je tu jedna zanimljiva figura i o tome sam razgovarao sa nekim svojim beogradskim prijateljima, a moji prijatelji su redom ljudi koji nisu Vučićevi fanovi. Nemam ni jednog prijatelja koji je Vučićev fan tako da ne znam ni kako to izgleda ni kako bi izgledalo to prijateljstvo.

I ja sam tu pokušavao objasniti nešto što je njima bilo potpuno neprihvatljivo kao teza, a to je da Vučić nije posve nenačitan i neznatiželjan čovjek. On je nešto čitao i to što je čitao često je čitao i s razumijevanjem i ne bih dalje od toga išao. Ali, način na koji se on ponekad sjeti nekog knjiženog dela ili kontekst u kome se on ponekad sjeti nekog pisca je iznad standarda hrvatskog predsjednika Vlade a bogami reći ću i srpske premijerke. Ne mogu se sjetiti da je Ana Brnabić ikad spomenula ijedan književni tekst ili ijednog pisca i ona recimo govori kao neko tko nije pretjerivao sa čitanjem”, rekao je Jergović koji je očito na Milanovićevoj strani.

Veze Milanovića i Jergovića

Ne bismo se iznenadili da Milanović dođe kao poseban gost na promociju Jergovićeve knjige, ali to će do daljnjega ostati tajna. U svakom slučaju, ljubav između Milanovića i Jergovića nije hir, nego ima – kako smo mogli vidjeti – nešto dužu i dublju povijest. Poznavajući način djelovanja Zorana Milanovića, sigurno su se razmjenjivale i poruke ohrabrenja, jer Jergović, gotovo smo sigurni, ne bi ušao u sukob s Plenkovićem bez snažnog zaleđa.