Politolog Anđelko Milardović analizirao je za portal Dnevno.hr političku scenu u Hrvatskoj i komentirao  izjave premijera  Plenkovića koji je izjavio da u Hrvatskoj raste politički ekstremizam.

Kada je u pitanju Hrvatska, Milardović smatra kako ne postoji radikalna stranka koja bi zagovarala nasilje ili rušenje ustavnog poretka:

“Što se tiče Hrvatske, barem iz onoga što se može iščitati iz izvješća SOA-e ne postoji takva radikalna stranka koja bi zagovarala nasilje ili teror. U Hrvatskoj recimo postoji radikalno lijeva stranka u parlamentu, ali oni prihvaćaju pravila igre parlamentarne demokracije. Dakle ta stranka u tom smislu nije opasna. Čak je i HSP djelovao u okvirima parlamenta. Što je još desnije od HSP-a i ovih pravaških stranka? Moguće je da postoje grupacije koje bi se mogle okarakterizirati kao radikalne i opasne, a o njima bi SOA trebala imati evidenciju. Međutim, one se do sada nisu javno deklarirale tako da je teško reći postoje ili ne postoje u Hrvatskoj tako radikalne stranke”, objašnjava Milardović i nadodaje kako je radikalizam uvijek odgovor i da je potrebno tražiti uzroke frustracije kako bi se razmijelo stanje:

“Što se tiče opće slike radikalizma u društvu, politika se mora zapitati što je uzrok radikalizma i na taj način bi se problem trebao rješavati. Radikalizam je uvijek odgovor, kao i populizam. Ovdje se radi o ekstremnim frustracijama i cijelu priču treba psihologizirati i metodom individualne i političke psihologije pokušati shvatiti o čemu se radi. Treba ići do korijena. Frustracija je uvijek odgovor na neka neispunjena očekivanja”,  izjavio je  Milardović koji kaže da se Domovinski pokret u ovom slučaju s pravom našao uvrijeđen:

“Normalno je da su se našli uvrijeđeni. Prvo treba definirati pojmove i odrediti što je to radikalizam i što je to radikalna desnica, a što je to terorizam. Ovakve ocjene su prečica i pojednostavljenje cijele priče”.

Profesor Milardović između ostalog smatra kako bi se premijerova poveznica između članova Domovinskog pokreta i radikalizma mogla ocijeniti kao dolijevanje ulja na vatru u situaciji koja je ionako dovoljno složena. “Na ovaj način je Domovinski pokret automatski stavljen kao meta za odstrel. Koji je slijedeći korak onda? Isključivanje?”, priča Milardović i poručuje kako možemo razlikovati i ekstremno i radikalno:

“Neka grupa u politici može imati radikalne stavove i izlaziti na izbore, ući u parlament i može imati radikalne stavove koji su dio njihove ideologije, međutim postoji razlika između radikalnog i ekstremnog. Kada bi ta grupa odustala od parlamentarne metode i počela zagovarati revolucionarno nasilje onda bi služba za zaštitu ustavnog poretka morala reagirati i staviti ih pod kontrolu jer bi ugrožavali ustavnu formulu”, kazao je Milardović i poručio kako u Hrvatskoj ne postoji parlamentarna stranka koja negira Ustav:

“Kod nas nema stranke koje negira ustavni poredak. To je jasno 1/1. Dakle, stranke mogu biti radikalne u stavovima, ali dok ne zazivaju nasilje. U suprotnom postaju ekstremističke i tu se otvara pitanje zabrane, a isto vrijedi i za grupe izvan parlamenta. Problem je što ljudi ne razlikuju precizno pojmove”.

Za kraj Milardović poručuje kako se politika ipak treba preispitati i početi ozbiljnije shvaćati vapaje građana:

“Što se tiče situacije u zemlji, ljudima zbog svega puca film. Vrijeme je da se država uredi i da politika počne brinuti o tome da građani ove zemlje ne budu frustrirani”, zaključio je profesor Milardović.