Ustavni sud u ponedjeljak se proglasio nenadležnim, te je odbacio tužbu Građanske inicijative Narod odlučuje o referendumu o promjeni izbornog sustava i tužbu “Istina o Istanbulskoj” koja je tražila da se poništi cijeli postupak provjere potpisa za raspisivanje referenduma.

Odluku su donijeli u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, koji je imao izdvojeno mišljenje. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović nakon odbacivanja zahtjeva referendumskih inicijativa rekao je da “predlagači nisu ponudili argumentaciju koja bi Ustavni sud navela na zaključak da je taj postupak neustavan i nezakoniti” te da je sada na potezu Sabor koji treba utvrditi ima li uvjeta za traženje referenduma o poništavanju Istanbulske konvencije i izmjenama izbornog zakonodavstva.

Ministar uprave i politički tajnik HDZ-a Lovro Kuščević izrazio je zadovoljstvo odlukom Ustavnog suda rekavši da je napravljen “jedan dobar i transparentan posao u skladu s ustavom i zakonom”. “Riječ je o pobjedi demokracije”, rekao je ministar Kuščević najavivši kako će u utorak biti održana prva sjednica radne skupine za izmjene Zakona o referendumu, kojima bi trebali biti precizirani rokovi za prikupljanje i kontrolu potpisa te rokovi u kojima Hrvatski sabor mora odlučiti hoće li o nekom pitanju biti raspisan referendum. Da nakon ovakve odluke i objašnjenja Ustavnog suda nema mjesta zadovoljstvu, nego upravo suprotno, objasnio je u razgovoru za Teleskop.hr profesor političkih znanosti s Instituta za europske i globalizacijske studije (inegs.com) prof. dr. sc. Anđelko Milardović.

“Od Ustavnoga suda se ne može očekivati nešto drugo jer to je partijski sud, sud čija je struktura partijska. Ti suci, uz najbolju volju, ne mogu biti profesionalni i do kraja objektivni jer ne odgovaraju javnosti nego svojim strankama. Nije to sud u SAD-u ili sud neke zemlje s razvijenom demokracijom”, rekao je Milardović naglasivši kako je sada jasno da živimo u “deformiranoj partijskoj demokraciji s autoritarnim elementima”.

“Kako će Sud biti objektivan kad mu je podrijetlo partijsko. Tko je mogao očekivati da će Sud stati uz referendum. Oni su stali uz one koji su ih instalirali. Ta institucija je profanirana, rekao je i upitao: “Tko je dobio neku pravdu da je išao na Ustavni sud?”. Prema njegovu mišljenju ono što obje inicijative sada mogu učiniti jest žaliti se europskim instancama, Europskom sudu za ljudska prava. Na pitanje kako komentira Kuščevićev prijedlog inicijativama da u tom pokušaju nađu što boljeg odvjetnika, Milardović kaže kako i to ide u prilog onome što je rekao o hrvatskoj demokraciji. “Vladajuće strukture mogu mirno spavati s ovakvim sudom i svim sudovima. Sudbena vlast je najslabija karika i sada je jasno da ne možemo igrati na kartu prava niti pravednosti”.

“Ovdje je vladajuća oligarhija zaštićena jer je ona instalirala te suce. Nitko neće raditi protiv onoga tko mu je dao angažman”, rekao je Milardović, dodajući da ne želi ulaziti u političkom smislu u sferu znanja ustavnih sudaca koji su ipak morali zadovoljiti nekakav profesionalni kriterij za imenovanje na tu poziciju. Ali, dodao je, “kada se zna da su oni izabrani na temelju dogovora političkih stranaka, građanske inicijative padaju u vodu. Pada ideja o promjeni izbornog zakona, a to je onda ulaz u status quo, a dugoročno nastavak dekadencije i iseljavanja iz Hrvatske”.

Milardović je ogorčen metodama kojima se vlast u Hrvatskoj služi za prezentaciju vlastite politike, a posebno podcjenjivačkim odnosom prema kritičarima, ali i svim građanima. Ilustrirao je to i njihovom samohvalom kako se smanjuje broj nezaposlenih, a zna se da je taj broj manji zbog masovnog iseljavanja.

“To je manipulacija. Imaju apsolutnu kontrolu”, rekao je naglasivši kako je u nedostatku prave oporbe u Hrvatskoj na djelu “dirigirana kontrolirana demokracija s autoritarnim elementima”. “Demokratski sustav bez oporbe nije demokracija. Sustav u kojem su mediji pretvoreni u propagandu je PR demokracija i simulacija demokracije”, rekao je za Teleskop.hr prof. dr. Anđelko Milardović dodajući kako je treći moment “intervencija obavještajnih služi u borbi za vlast”. “Pa nismo mi Sjeverna Koreja”, naglasio je.
Prema njegovim riječima u Hrvatskoj je “kriza parlamentarnoga sustava”, osvrnuvši se na nedavna događanja u Saboru kada je predsjednik Vlade Andrej Plenković krenuo na zastupnika Mosta Nikolu Grmoju.

“Ovo što se dogodilo u Saboru je prvi put u povijesti hrvatske demokracije da je premijer nasrnuo na zastupnika. Parlament je mjesto ‘parlanja’. Kakvi god bili ti govori, dobri ili loši, glupi ili pametni, to nije razlog da se šef izvršne vlasti, još k tome “europejac”, ide obračunavati na takav način, kaže nam Milardović ukazujući kako se na inače uvijek pristojnom premijeru malo po malo pa pokaže “autoritarna crta u vidu podsmjehivanja, ignoriranja, obraćanja ‘von oben’, prepotencije i arogancije” prema onima koji ga kritiziraju. Autoritarna crta vidi se i po tome što premijer “sam analizira svoje poteze”, kaže Milardović dodajući kako je to već slučaj za Sigmunda Freuda. Ističe pri tome kako “opisuje ono što svi vide, ali nemaju mogućnosti reći”. “Ako me pitaju, ja ću reći, a ako će kažnjavati zbog izgovorene riječi, onda ćemo definitivno znati s kim imamo posla”, rekao je Milardović dodajući kako je što se slobode govora tiče on “tu liberal i Bog”. Poziva premijera nek se konačno odredi je li demokrat ili autokrat dodajući kako to što govori ne govori ad hominem nego ad argumentum, nije protiv osobe, nego protiv Plenkovićevih “postupaka i deformacija”.

“Što je semiotika demokracije nego riječ, komunikacija i sloboda mišljenja? To sigurno nije ‘PR’ i uskraćivanje slobode mišljenja u jednom upakiranom bruxelleskom izdanju, gdje umjesto Europljana na kraju ispadne homo balkanicus”, kaže nam vidno ogorčeni Milardović.
Premijer Plenković tijekom svojih nastupa u Saboru znao je poručiti nekim zastupnicima kako im je loš PR te da bi mogli nekoga angažirati kako bi mu mogli parirati u raspravama. Prof. dr. Milardović kaže kako je, od kada se pojavio pojam PR-a, a riječ je o “ocu odnosa s javnošću” i autoru prve knjige na svijetu posvećene odnosima s javnošću “Kristaliziranje javnoga mnijenja” i “Propaganda”, Edwardu Louis Bernaysu, “sve otišlo k vragu”.

“Namjestili su nam političku korektnost da bi se zaštitili, uveli GDPR medijima i sada najavljuju zakon o kontroli komentiranja na internetu. To je ‘meki totalitarizam'”, ocijenio je naš sugovornik. “Ako doista donesu taj zakon o kažnjavanju za komentiranje na društvenim mrežama i zakon o novom izbornom sustavu s dodatnim mandatima, eto Hrvatske na putu prema Sjevernoj Koreji. Zar je 15.000 ljudi poginulo da bi se Hrvatska deformirala na ovaj način? Tu su naši nestali, pa uništene obitelji, razočarani ljudi, branitelji koji dižu ruku na sebe pa ljudi koji bježe jer ne mogu sve to više gledati”, pita se Milardović koji na opravdanja vladajućih kako sve što rade rade “zbog stabilnosti” kaže kako se zna koji su režimi u povijesti bili “apsolutno stabilni”.

Milardović napominje kako je svjestan da s ovakvim razmišljanjima “može imati samo problema”. “Ali kakav je drugi izbor?”, upitao je dodajući kako se iz razloga koje je naveo “već nalazimo u problemu”. “Ovo nije normalno stanje i gotovo. U ljude je ušao što racionalni strah zbog egzistencije, što iracionalni strah. Jesmo li se borili za demokraciju ili za reverziju, odnosno za obrnutu tranziciju kako bi se opet vratili u stanje racionalnog i iracionalnog straha, da strah određuje naše postupke? Ja nisam za to. Ako netko želi živjeti u strahu, ja ne želim. Ja se borim protiv straha. Zašto bi ljudi živjeli u strahu? Pa ovo je 21. stoljeće, dosta nam je režima gdje si se morao okretati je li te netko prisluškuje. Pa danas ljudi opet govore ‘nemoj preko telefona, ‘ajmo se naći na kavi! Što je to? Jesu li nas toliko istrenirali da ne možemo biti slobodni građani da ne možemo generalno govoriti u medijima ili preko telefona?, pita Milardović.

“To su sve elementi moje političke filozofije i što sada? Ako ćemo svi ‘gubec pod zubec’, onda nam nema spasa”, kaže Milardović naglasivši kako sve ovo ne govori u okviru nekakve borbe za vlast. “Mene to uopće ne zanima. Ovo je čisto ljudsko razmišljanje čovjeka koji ne optira za vlast. Jedino što želim jest kvalitetan život, demokraciju, ljudska prava, demokratsku kontrolu vlasti. Nikada ne kalkuliram hoću li nešto reći ili neću, pa neću ni sada. Govorim kao građanin kojega se pristojno pita i ja pristojno odgovaram. Jer, kao što je rekao Aristotel, građanin nije onaj koji živi u gradu nego onaj koji skrbi o javnim stvarima”, zaključio je Milardović u razgovoru za Teleskop.hr dodajući kako je “ovo njegov prilog na putu od ‘simulirane ka stimuliranoj demokraciji'”.