Pjevač Mile Kekin u petak je uhićen u sklopu velike akcije usmjerene na malverzacije s nekretninama u Istri. On sam sumnjiči se da je kupovinom zemljišta u Momjanu stekao dobit od gotovo 53 tisuće kuna, odnosno 6.969,06 eura. Pod sumnjom na zlouporabu položaja i ovlasti te pranje novca uhićena je bivša pročelnica u Bujama Jelena Perossa te njezin suprug Denis Perossa, kao i odvjetnik Zoran Belušić i umirovljeni sudski vještak Zdenko Rajković. Međutim, što se tiče samog Kekina, u njegovu obranu odmah su stali iz stranke Možemo čija je saborska zastupnica njegova supruga Ivana Kekin.
Sandra Benčić iz stranke, također saborska zastupnica, svojim izjavama mogla bi potaknuti Poreznu upravu da se krene baviti prihodima Mile Kekina. Naime, ona je u petak u svom komentaru na uhićenje insinuirala Kekinovu nevinost i ukazala na tajming uhićenja s obzirom na skorašnje lokalne izbore.
“Upravo čitam na portalu da ono za što terete Kekina jest šteta manja od 7000 eura. Mislite da bi netko tko taj novac zaradi za jednu subotnju večer koncerta se išao izlagati kaznenom progonu? Naravno da ne bi. Naravno da je ovo namješteno i politički instrumentalizirano”, kazala je Benčić.
Zarada od 7000 eura za jednu noć ne bi bila sporna da Kekin nije na popisu Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika kojima je priznato pravo na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske. Kekin je 537. na tom popisu, a uz njegovo ime stoji “skladatelj popularne glazbe”, piše Direktno.hr.
Pravilnik o načinu i uvjetima za priznavanje prava samostalnih umjetnika na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske jasno navodi u članku 8. da na plaćanje doprinosa iz proračuna imaju pravo umjetnici čiji su prosječni ukupni godišnji dohodak od samostalne umjetničke djelatnosti za posljednje tri godine za koje su obrađene godišnje porezne prijave, manji od prosjećne godišnje bruto plaće po zaposlenom u pravnim soboama RH. Isti kriterij vrijedi i za ukupni prosječni godišnji dohodak umjetnika izvan umjetničkog stvaralaštva i djelovanja.
Tako je, primjerice, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2024. iznosila 1798 eura prema podacima objavljenima u Narodnim novinama. Riječ je o iznosu od 21.576 eura na godišnjoj razini, a kojega Kekin svojom zaradom debelo nadmađuje. Naime, Ivana Kekin je u najnovijoj imovinskoj kartici u svojoj imovinskoj kartici, navela kako njezin suprug na godišnjoj razini zarađuje 130.733,41 eura, što je podatak koji je ažurirala u siječnju ove godine.
Kekin se unatoč tome i dalje nalazi na Popisu samostalnih umjetnika kojima je priznato pravo na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske. S druge strane, na istom popisu nalaze se i bivši Kekinovi kolege iz Hladnog piva, primjerice Zoran Subošić poznat iz afere Zambija i Mladen Subošić.
Tu je i Krešimir Šokec, koji je s braćom Subašić sada u bendu “Savršeni marginalci”, koji na svojim koncertima izvode pjesme s prva tri albuma Hladnog piva. Na popisu su i poznati izvođači i umjetnici poput Davora Gobca, Marka Tolje, Zlatana Zuhrića, Danijele Martinović i Vanne. Svi bi oni, prema pravilima, trebali imati zaradu na godišnjoj razini manju od 21.576 eura prema najnovijim podacima o prosječnoj bruto plaći.
Na provjere je u subotu apelirao ministar obrane Ivan Anušić. Podsjetio je i da je Sandra Benčić rekla da Mile Kekin zarađuje 7000 eura po večeri pa pozvao “da se izračuna” u proteklih 10 godina koliko je prijavio prihoda i platio poreza RH. “Ako je tako, dodao je, mogli su dati i platiti punu cijenu (za zemljište), a ne blamirati se pred javnosti zbog 7000 eura”, rekao je ministar komentirajući Kekinovo uhićenje.
Podsjetimo, Radnička fronta je prije nekoliko mjeseci upozorila na to da je Ivana Kekin lažna ljevičarka i da prekomjerno uživa u bogatstvu i luksuzu.
“Radnička fronta je na plenumu stranke, održanom u listopadu ove godine, odlučila da neće sudjelovati na aktualnim predsjedničkim izborima. Kada je Radnička fronta odlučila ući u kampanju 2019. godine, imali smo cilj promovirati svoje ideje demokratskog socijalizma 21. stoljeća. Kampanju za predsjedničke izbore prvenstveno smo koristili za promociju društva jednakosti, solidarnosti, pravednosti, te potrebe korjenitih promjena, tumačenja razloga zašto aktualne antikorupcijske politike i politike koje se svode na „samo nas izaberite i sve će biti bolje” ne odgovaraju na ključne probleme, niti mogu biti rješenje. Sistemska korupcija zahtjeva dublje, korjenite promjene, promjene sistema. To je i razlog zašto tada nismo dobili podršku nominalno lijevih stranaka.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: EKSKLUZIVNO: Pitali smo premijera Plenkovića jesu li sigurni novinari koji pišu o Hrvaju Petraču i zločinačkom udruživanju. Nismo zadovoljni odgovorom. Sada smo još zabrinutiji
Danas u kampanji dominiraju „lake teme” zbog čega Milanović, kao izrazito eklektičan političar, na kraju ostavlja dojam kočnice najgorim scenarijima u kojima se možemo naći zbog vazalske politike Plenkovića i HDZ-a koji naredbe primaju izvana, iako je riječ o političaru čiji je premijerski mandat obilježilo nasilje prema radnicima. S druge strane, HDZ za predsjedničkog kandidata ima Dragana Primorca kojeg guraju opskurni izraelski lobiji koji gube podršku svugdje u svijetu, osim u nas. Poznata je fotografija Primorca i Netanyahuova ministra Itamar Ben-Gvira koji je brutalni desničar osuđen zbog rasizma.
Ovdje prije svega želimo argumentirati zašto Radnička fronta neće podržati navodno „lijevu kandidatkinju” stranke Možemo, Ivanu Kekin. O Kekin mediji pišu kao o “ikoni nove generacije” (Gloria), a u medijima se veliča njezino vođenje sjednice saborskog Odbora za zdravstvo i socijalu na kojoj je Plenkoviću pustila audio snimke Vilija Beroša.
Stavovi Ivane Kekin i Možemo prema privatizaciji u zdravstvu predstavljaju osiguravanje statusa quo, nastavak su politika koje uništavaju javno zdravstvo. Kekin i Možemo nisu za zabranu dvojnog rada liječnika u javnom i privatnom zdravstvu koji predstavlja eklatantni sukob interesa na štetu javnog zdravstva. A da je došlo vrijeme za zabranu dvojnog rada, da postoji ogromna podrška javnosti za ovaj korak, dokazuje i to da je čak ultra-liberal Dario Hrebak danas protiv dvojnog rada i poziva na zabranu dvojnog rada. Ne i stranka Možemo i Ivana Kekin.
Umjesto zabrane paralelnog rada za sve liječnike iz javnog zdravstva, kakva recimo vrijedi za državne službenike, Ivana Kekin je protiv paralelnog rada za “ljude koji su na pozicijama moći u zdravstvenom sustavu”. U intervjuu za Večernji TV izjavila je: “Ne može biti da su ljudi koji su na pozicijama moći u zdravstvenom sustavu na bilo koje načine vlasnički i interesno povezani s privatnim poliklinikama. To treba zabraniti.”
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: NAJLJEKOVITIJE BILJKE NA SVIJETU: Ona od “mrtva pravi živa”, a travari je smatraju vrijednom “poput zlata”. Sretni smo što raste i u Hrvatskoj
No Ivana Kekin ili ne zna, što je malo vjerojatno, ili manipulira jer je to već zabranjeno i u Beroševom mandatu je i proširena lista onih koji ne mogu raditi paralelno u javnom i privatnom sustavu zdravstva i imati u vlasništvu privatne klinike: Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, člankom 157. stavkom 4. propisano je da ravnatelj, zamjenik ravnatelja i pomoćnik ravnatelja zdravstvenih ustanova ne mogu raditi u dvojnom radu niti biti osnivači konkurentskih privatnih ustanova. Zakonodavac je nametnuo ograničenja i za predstojnika klinike, predstojnika kliničkog zavoda, pročelnika zavoda i pročelnika službe zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave. Dakle, Kekin je “odlučno” protiv privatizacije zdravstva na način da traži zabranu paralelnog rada onima kojima je već zakonski zabranjeno raditi dvojno, znači obećava promjenu koja se odnosi na uski krug visoko rangiranih pozicija u javnom zdravstvu, a ne obuhvaća preko 2000 liječnika koji službeno rade paralelno u javnom i privatnom sektoru. Lobistički krugovi nikad nisu složniji nego kada su privilegije uskih krugova u pitanju.
No, jasno je da je dvojni rad potrebno zabraniti u potpunosti, svim liječnicima, jer se ovakvim ograničenjima koja je postavio Beroš, a koja za Kekin predstavljaju „rješenje” – može doskočiti. Dovoljno je da se liječnici „rotiraju” na čelnom mjestu i tako jedni drugima osiguravaju mogućnost paralelnog rada. Također jasno je da je brojka od preko 2000 liječnika koji rade u javnom i privatnom, realno puno veća. No i ovako ona predstavlja oko čak 25% bolničkih liječnika. Dvojni rad treba ukinuti jer predstavlja klasični sukob interesa i nije dozvoljen u drugim strukama. Slučaj Rotim u aktualnom skandalu pokazuje kako liječnik čija obitelj ima 4 privatne poliklinike „shvaća” javno zdravstvo – kao privatni bankomat.
Slična je stvar s personaliziranom kampanjom kojom se Ivana Kekin nastoji predstaviti kao žena iz naroda, odrasla u radničkoj obitelji, skromno i pošteno, distancirano od bilo kakvog elitizma, što su vrijednosti koje navodno nastoji prenijeti i na vlastitu djecu. U takvu sliku se ne uklapa najbolje činjenica da kampanju vodi tako što priprema japanska jela u ekskluzivnoj kuhinji koja košta kao pola nečijeg radničkog stana, kao i tenisice koje koštaju više od pola radničkog minimalca. Da ne spominjemo činjenicu da se kandidira za funkciju koja u novoobnovljenom hladnoratovskom pred-nuklearnom sukobu ima bitnu ulogu, te da je kulinarski šou kojim populistički skuplja bodove ujedno i degradacija političke debate u javnoj sferi.
No, još se manje uklapa ono što široj javnosti nije poznato, da je vlastitu djecu slala u elitističku privatnu osnovnu školu koja po djetetu košta oko 15 tisuća eura godišnje, da se tamo socijaliziraju i usvajaju načela skromnosti, socijalne empatije i solidarnosti sa djecom bogataša i ostale elite (od cca 2000 osnovnih škola u Hrvatskoj tek ih je 6 privatnih).
O tome Kekin ne snima priloge za kampanju, ali nema problema s time da u javnim nastupima brani masovne otkaze radnicima u zagrebačkom Holdingu koji je jedan od prvih poteza stranke „Možemo”, a što su proveli bez sistematizacije radnih mjesta, zbog čega su otkaze dobili mladi, bez djece, bez braniteljskog statusa i s opomenom (koju su mogli dobiti i zato jer su se suprotstavljali Bandićevim politikama), o čemu smo puno puta pisali.
Stoga Radnička fronta poziva na bojkot davanja potpisa bilo kojem kandidatu, dok za izbore ne pozivamo radnike i radnice da glasaju za navodno „lijevu” kandidatkinju. Za bolji život onih koji žive od svojeg rada ovi su izbori irelevantni”, ističe se u priopćenju Radničke fronte.