Bivša novinarka i aktualna poduzetnica Mirjana Hrga piše o tome kako je danas jako teško biti poduzetnik.

“Zovem firmu koja mi je prije par tjedana trebala doci na montažu nečega odavno naručenog. Vlasnik firme, divan čovjek, vrhunski profesionalci (radila sam s njima i prije 10-tak godina) – očajan.
S očiglednom nelagodom objašnjava mi da posao nije gotov. Radnik koji je bas za taj segment već tjednima razvlači neko “bolovanje”.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Miro Bulj organizira “narodnu stražu” na granici: Ako ilegalni migranti budu pucali na nas, morat ćemo uzvratiti

Ovaj mu NIŠTA ne smije reći.Kaže li mu ono što bi mu sigurno trebao reći i pri tom ga napucati nogom u nejasno d..e, (ne)radnik ce se okrenuti i otići. Ne smije mu se zamjeriti! Naime, unatoč plaći i uvjetima rada, nitko se već 3 godine nije javio na natječaj.
Dakle, čovjek koji je znao napraviti firmu, zna osigurati plaće za nekoliko obitelji svaki mjesec, radije će se zamjeriti meni koja njemu plaćam, nego nekome koga on plaća. I još jede g…a zbog njega! Sramoti se. Zbog drugog.
I tako je većini poslodavaca.

Hodaju po jajima, pokušavajući održati posao. Ulizuju se čak i bezobzirnim bezveznjacima, dezorijentiranim i opasno nerealnim likovima samo ne bi li održali priču.
Problem je u tome što više ne vrijedi ona “svi su zamjenjivi”. Sad samo moliš Boga da si naletio na časnog, odgojenog čovjeka. Vise te ni ne zanima koliko dobro radi posao za koji si spreman platit ga bogovski.
Na tebi je trošak plaće istog tog koji nema ni grama osjećaja za svog poslodavca; na tebi je davanje državi;
na tebi su ulaganja; na tebi je da svaki dan ustaješ i liježes s mišlju – sto donosi sljedeći dan.

A većina njih, kada im i isplatis “kirurške” place, u očima vidiš prijezir s pitanjem: “A koliko je Vama ostalo”.
Malo. Toliko malo da kada bi poslodavac radniku ponudio da se mijenjaju:
“Ti meni daj tvoju plaću a ti se bori s ovim”, vjerujem da ni jedan ne bi pristao.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Baka pomaže Elli Dvornik: Ne daju ni kvadrat kuće Englezu. On se samo dobro udao i sada hoće otpremninu

Ipak ta muka pristaje samo onima koji su znali i znaju stvoriti. Nije slučajno. Ali mislim da će i poslodavcima uskoro dozlogrditi. Radije manje, skromnije, ali mirno. Onoliko koliko sam možeš. Da te nitko ne ucjenjuje.
Jer, nitko u ovoj priči ne računa jednu, najvažniju stavku: zdravlje.
Što će ti sve ako te neka protuha svaki dan “pegla” tako da – ne da te spustio na svoju razinu – nego te upravo namjerava pokopati.

To mu pričinja zadovoljstvo, jer mrzi što imaš vise. Ali to više si stvarao godinama, teškim radom. Onome tko bi sve sad i odmah – teško shvatljivo. Uglavnom, ne podnosi te jer ti si “gazda”. Ti si smeće. Palo ti je s neba. A on je radnik. On mora raditi. Ne za sebe, nego u njegovoj glavi on radi “za tebe”. Jadan. Ne. Jadni su vlasnici. Poslodavci.

Možda će vasc zanimati: Koliko će tvrtka ministra Grlić Radmana zaraditi od usmrćivanja 75.000 svinja: Od cifre “boli glava”

I nemojte mi pričati o uvjetima rada. Plaćama. Iscrpljena tema. Problem je u tome što bi (ne)radnik da ne radi, prima plaću i još da ti zapovijeda. Sve drugo u glavama takvih je krivo.

Promijenila se (ne)kultura rada. Onako kako se nekada ponižavalo odredjena zanimanja, sada se na isti način cipelari poduzetnike. Neki bi rekli: kozmička pravda. I ne bi bili u krivu, jer ne tako davno, radnici su trpjeli svašta. Neki otišli. Neki odustali.
No dosta su vremena u kojima neće biti mjesta cudjenju kada dodje dan s pitanjem: “Kad smo ostali bez poslodavaca”, ističe Mirjana Hrga.

Foto: Screenshot