Mirjana Hrga u svom iskrenom i emotivnom osvrtu progovara o sveprisutnoj bezobzirnosti u društvu, koju poistovjećuje s glupošću, pohlepom i egoizmom. Objavu Mirjana Hrge prenosimo u cijelosti.

“Bezobzirnost je smrt za društvo.
Jednaka je:
– gluposti
– pokvarenosti
– pohlepi
– egoizmu

Ne znam, možda u sebi nosim većinu navedenog, ali tješim se da nije tako. Olakšavam si tamo gdje je granica nevidljiva i ostavlja prostor osobnoj procjeni. Ugodim si. Kao i svi. Da nisam toliko loša…
Ali – bezobzirnost je odvratna. Nemam djecu (ne bi bilo fer roditi ih, a zbog posla ih ne moći odgajati), ali imam mačku. Tipično. Na sreću ili na žalost, ona živi bolje od većine ljudi. Ključno je to što sam je odlučila pokupiti s ceste. Preuzela sam brigu.

Ona mi uzvraća na najljepši mogući način – ljepše od većine ljudi u mojoj okolini.
Dakle, jasno je: ja nju obožavam. Ali nikad, ama baš nikad, ne bih mogla prijeći granicu u svojoj glavi i – kupati se u istoj vodi sa Sisi. Kamoli nekoga drugoga maltretirati zbog mojih osjećaja prema toj mački. Dolazim do teme. Plaža. Nije za pse.

Ne samo da on uvodi psa u vodu na plaži punoj ljudi, nego taj jadni pas bez uzice luta među ljudima koji nisu njegovi, otresa vodu s dlake tako da se nitko od nas ne može “obraniti”. Jadan pas. Nije kriv. Vlasnik mu je bezobzirni idiot.

Vruće mi je. Ali kako da uđem u more? Hoće li mi se dlake zalijepiti za kožu? Hoću li koju progutati?
Pas smrdi zbog vlage. Hoću li i ja tako smrditi?

Da kažem vlasniku da nije u redu maltretirati druge? Odustajem. To sam pokušala neki dan.
Žena se počela derati da joj je već “pun kufer” toga da se seli s plaže na plažu jer “stalno netko prigovara”.
Nije joj palo na pamet da potraži neku od “milijun plaža” gdje nema ljudi.
Pa pas ne treba ležaljku i suncobran!

Ali ne. Ja sam se opet pokupila s plaže. Moj problem je što se bojim bakterija. On ni ne zna da je pobijedio. Pobijedila je bezobzirnost.