Mirjana Hrga piše o bahatim hrvatskim majstorima i pristojnom i naočitom Belgijancu koji je doošao raditi u Hrvatsku.

“Nema tome više od mjesec i pol dana – banalno začepljenje cijevi u sudoperu. Ja na otoku. Nazovem majstora, sretna da mi se uopće javio.
“Samo da Vas upozorim, 70 eura po satu” – kreće tako razgovor s njegove strane.
“U redu, ali sto ako Vi to popravljate 5 sati i ne uspijete?”
Na moje pitanje trenutak stanke, kao da ga netko to pita prvi put.
“Onda samo prvi sat. 70 eura”

Došao je drugi, samo zato sto mi je bila neprihvatljiva bahatost prvog kojom me upozorio na svoju satnicu.
Ovaj drugi naplatio je – 150 eura. Nije bio duže od 2 sata. Ja kao novinar, u najboljim godinama mogla sam samo sanjati takvu satnicu. Danas, zove me poznanik da me upozna s mladim čovjekom.

Stigao je iz Belgije na naš otok.
Pristojan, uredan, pametan, vrijedan, sposoban, naočit. 33 godine. Odlučio se preseliti u Hrvatsku jer davanja na placu u Belgiji su kaže, ekstremno visoka. Dobiješ vise, ali vise ti i uzmu. A ni kvaliteta življenja za obitelj nije onakva kakvu priželjkuje. Pitam ga za cijene.
Kaze da smatra kako je važno stvoriti povjerenje kroz normalne iznose i zadržati svoje klijente. Tada ce biti posla i međusobnog poštovanja.

Ne sanja brzo bogaćenje, ne ucjenjuje, ne tjera te da imaš osjećaj da si mu dužan jer ti se uopće odazvao.
Osnovao je firmu. Izdaje račune. Primjenjuje pozitivnu europsku kulturu poslovanja.
Da mi je netko rekao da ce mi u Hrvatskoj haus-majstor biti naočiti Belgijanac, doživjela bih to kao šalu.
Ali evo. Zeljela bih da jedna lasta čini proljeće… jer njemu je za razliku od ljutih nacionalnosti bivše Jugoslavije kojima se ova ljepota podrazumijeva, Hrvatska predivno mjesto gdje se može sigurno i lijepo živjeti.
Ako želiš raditi”, piše Mirjana Hrga koja na otoku Cresu ima restoran.