Mladi Hrvati najveće mamine maze u Europskoj uniji: Evo kada odlaze iz roditeljskog doma

Mladi Hrvati najveće mamine maze u Europskoj uniji: Evo kada odlaze iz roditeljskog doma

Dok se prosječan mladić ili djevojka u EU osamostaljuje već s 26 godina, prosječan Hrvat iz obiteljskog gnijezda odlazi čak šest godina kasnije, odnosno tek nakon što navrši 32 godine i već zakorači u srednje godine života.

Zabrinjavajući su to podaci Eurostata za prošlu godinu, koji pokazuju da je upravo u Hrvatskoj najveća dob u kojoj se mladi ljudi osamostaljuju od roditelja, odnosno započinju vlastiti život izvan obiteljske kuće ili stana. Statistički gledano, mladi Hrvati tek s 32,4 godine odlaze iz obiteljskog doma, piše portal eu-projekti.info.

Mladi Slovenci pet godina prije Hrvata odlaze od roditelja 

S druge strane, mladi u EU od roditelja odlaze kada u prosjeku navrše, opet statističkim rječnikom rečeno, 26,4 godina. Pritom se najranije osamostaljuju Šveđani, i to već sa 17 i pol godina, a za njima slijede Luksemburžani, koji obiteljsko gnijezdo napuštaju s nepunih 20 godina, te Danci, koji se osamostaljuju s nešto više od navršene 21 godine života.

Osim Hrvata, najkasnije se u EU osamostaljuju mladi Slovaci, i to kada se, u prosjeku, primaknu 31. godini, te Maltežani i Talijani, nakon što napune 30 godina. I Portugalci od roditelja odlaze tek s 30 godina, a i Grci i Bugari su jako blizu 30. godine života kada napuštaju obiteljsku kuću ili stan.

Znatno ranije od mladih u Hrvatskoj osamostaljuju se i Slovenci, koji od obitelji odlaze, u prosjeku, s 27 i pol godina. S manje od 28 godina osamostaljuju se i Rumunji. Vrijedi spomenuti i da se mladi u Austriji, u prosjeku, osamostaljuju s 25 i pol godina, a u Njemačkoj prije 24. rođendana, pokazuju podaci eurostatističara.

I mladi u Srbiji se ranije osamostaljuju od mladih u Hrvatskoj

Eurostat je objavio podatke i za pojedine kandidate. Tako se mladi u Srbiji, prema tim podacima, osamostaljuju nakon što, u prosjeku, navrše 31 godinu života, u Sjevernoj Makedoniji od roditelja odlaze s 32 godine, a u Crnoj Gori tek s napunjenih 33 godine. Mladi u Turskoj od roditelja, u prosjeku, odlaze nešto prije 28. rođendana.

“U sjevernijim i zapadnijim zemljama mladi, u prosjeku, napuštaju obiteljski dom u svojim ranim dvadesetima, a u južnijim i istočnijim državama prosječna dob u kojoj odlaze su kasne dvadesete ili rane tridesete”, objašnjavaju eurostatističari.

Koronakriza je produljila dob odlaska od roditelja

Dodaju i kako se mladi muškarci, u pravilu, kasnije osamostaljuju od mladih žena. Naime, prosječna dob u kojoj se mladi muškarci u EU osamostaljuju je otprilike 27 godina, dok se mlade žene osamostaljuju s 25 godina. Među članicama Unije, jedini izuzetak od tog pravila je Švedska, u kojoj se djevojke osamostaljuju neznatno ranije od mladića.

Hrvatska po dobi u kojoj se osamostaljuju muškarci i žene prati trendove na razini EU, ali u znatno kasnijoj životnoj dobi nego u najvećem broju drugih članica. Tako se muškarci u nas, prema podacima koje je objavio Eurostat, osamostaljuju tek s 34 godine, a žene nešto prije nego što napune 31 godinu.

Vrijedi spomenuti i da se lani, u vrijeme snažnog udara koronakrize, i u EU i u Hrvatskoj dodatno povećala prosječna dob u kojoj su se mladi ljudi osamostaljivali od roditelja. U EU je tako 2019. godine prosječna dob odlaska od roditelja bila tek malo nakon 26. rođendana, odnosno samo neznatno manje nego u prošloj godini. U Hrvatskoj je, međutim, dob osamostaljenja mladih u prošloj godini značajnije porasla, budući da su se mladi u nas 2019. godine, u prosjeku, osamostaljivali pola godine ranije, odnosno s nešto manje od 32 godine, što nas je i tada činilo najstarijima u EU po dobi odlaska od roditelja. To dodatno produljenje dobi za odlazak od roditelja, po svemu sudeći, može se pripisati teškim posljedicama koje je kriza izazvana pandemijom koronavirusa lani ostavila na hrvatskoj gospodarstvo.

Razlog kasnog osamostaljivanja mladih leži u tradiciji i teškim životnim uvjetima, ali i u rentijerstvu

Razloge zbog kojih mladi u Hrvatskoj znatno dulje od ostalih u EU nastavljaju živjeti s roditeljima stručnjaci vide u tradiciji, ali i u teškim životnim uvjetima u Hrvatskoj. Ili, preciznije, u malim plaćama i visokim troškovima života, kao i u visokim cijenama najma i kupnje stanova. Osim toga, dodaju, u Hrvatskoj je prisutan i nedostatak stambenog prostora, posebno u velikim gradovima i na Jadranu.

“Kod nas su obiteljske veze puno jače nego na Zapadu pa zato imamo i tradiciju duljeg življenja s roditeljima. S druge strane, mladima je teško naći posao, posebno onaj koji bi im osigurao dobru plaću, a stanovi su skupi”, pojašnjava za eu-projekti.info Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.

Problem je i rentijerstvo, posebno na obali i u velikim gradovima, poput Zagreba. Naime, u uvjetima niskih primanja i visokih cijena svaki višak stambenog prostora nastoji se iznajmiti i tako dodatno zaraditi. Posljedica toga je da mladi i nakon što završe školovanje i zaposle se nastavljaju živjeti s roditeljima čak i ako njihova obitelj posjeduje dodatnu nekretninu, budući da se ona u velikom broju slučajeva iznajmljuje.

U Hrvatskoj je slaba pokretljivost stanovništva, a previše smo i u odrasloj dobi orijentirani na pomoć roditelja

U takvim uvjetima, dodaje Bejaković, mladi su u Hrvatskoj više okrenuti pomoći roditelja nego što je to slučaj vani. Pokretljivost stanovništva u nas je razmjerno slaba, a život s roditeljima, uza sve svoje minuse, nosi i određene koristi, poput veće komocije i manjih troškova života, ali i, primjerice, “baka servisa”, što je u Hrvatskoj, a posebno u njenim ruralnim krajevima, u kojima nedostaje dječjih vrtića, česta pojava. Zbog toga se i osamostaljivanje u nas odvija znatno kasnije i znatno teže nego na Zapadu.

“U Hrvatskoj su plaće male, stanovi su, s obzirom na naša primanja, preskupi, a život s roditeljima ima svojih prednosti i ljudi su toga svjesni”, zaključuje Bejaković.

Jasno je da se problem dugog ostanka mladih ljudi s roditeljima u Hrvatskoj neće brzo riješiti. S jedne strane, za ranije osamostaljenje najveći dio naših mladih sugrađana jednostavno nema novaca, a s druge strane, kod nas je i prisutniji običaj duljeg oslanjanja na roditelje i njihovu pomoć nego što je to slučaj u razvijenijim zemljama. Promjene tog obrasca ponašanja bit će izgledna tek nakon što se ubrza gospodarski rast i razvoj te se tako ubrza i otvaranje novih radnih mjesta, kao i rast plaća. No, problem rentijerstva, kao i tradicije, puno će se teže i sporije riješiti, ističe portal eu-projekti.info.

Na slici: Ilustracija

Foto: Hina

Facebook Comments