Splitski izbori konačno su počeli biti zanimljivi, što znači samo jedno – počinju sučeljavanja. Prevedeno na splitski: karačina, pljuvačina i velika obećanja. Ali to volimo. Dosad je sve nekako išlo plitko na ritko. A odsad će početi zapravo.

Sezonu lova na glave protukandidata otvorio je, sasvim očekivano, Ivica Puljak. On se, valja priznati, u svom političkom zanatu premazao svim mastima i apsolutno – zasad – dominira kampanjom, donosi Slobodna Dalmacija.

Nije mu strano udariti ispod pojasa, koji put lansirati i neistinu, da ne kažemo laž, profesorski nadmudriti đake prvake i sve je nervozniji da izađe na megdan. Dogodila se i neobična situacija: Puljak kao branitelj naslova poteštata poziva ostale da navale na njega. Ono baš kao na bikijadi u Radošiću: Ajde, delijo, skini majicu pa mi skoči za vrat, satrat ću te, nu.

Posebno je nabrijan na Zorana Đogaša. Nazvao ga je “brucošem” u politici, HDZ-ovim smokvinim listom i političkim varalicom. Ispada kako su on i Kerum jedini “doktori” na ovim izborima. Dapače, naziva Željka Keruma jedinim autentičnim kandidatom HDZ-a. Što je prilično bolno, ako se sjetimo mandata Krstulovića Opare, u kojem je dobar dio HDZ-ovaca bio s Kerumom u gajeti.

Čak predlaže Đogašu, kada se već distancira od HDZ-a, da nakon izbora kao “nezavisni” sjednu skupa za stol. U predizbornom tunelu, baš poput boraca uoči meča, nesmiljeno ga optužuje da pokušava izbjeći sučeljavanje. Bogme, kako je svađalica Puljak krenuo, naći će mu bradu.

Đogaš hitno treba sjesti u kut, pokriti glavu šugamanom i razabrati što mu je činiti. Puljak je izborne cijevi zažario do ludila i na svaki način provocira najozbiljnijeg protukandidata kako bi ovaj počinio grešku.

Mora se priznati, udara ritam i ide mu dobro. S druge strane, ocijenio je kako je Kerum “izdušio”, premda svaki Kerumov javni istup izaziva neuvijenu pažnju javnosti. I Kerum je stari boksač. Ali pitanje je želi li ići do kraja. Svakako se neće predati bez raketiranja.

A što će Đogaš uoči vaganja i mahanja pesnicama, netom prije fajta? Jedino što može jest pojaviti se na svim mogućim sučeljavanjima kako bi se Splićanima uvukao u oko i pamćenje, i to na sve debate koje obilazi i Kerum. Tako će Puljak imati dvije fronte; Kerum će na poznati način šarmirati mase i taracati Puljka onime što jest i što nije, a Đogaš bi se mogao izboriti za kakav aperkat.

Đogaš svakako nije mutav niti nesposoban raspravljati, ali imao je vrlo malo vremena za trening u blatu splitske politike. Gdje se puno više klepeće jezikom, maše šakama i pokazuje gola guzica nego što se ozbiljno priča o terapiji za katastrofalnu dijagnozu grada: demografskom rasulu, komunalnom kaosu, smrtonosnom turističkom stisku, blokiranom prometu, nesposobnosti da se brže izvedu veliki projekti, nepostojanju suradnje s okolnim općinama i gradovima, neučinkovitosti gradske administracije… Ma gdje god takneš, smrdit će.

Ali, nažalost, splitske predizborne kampanje nisu vrijeme kad se o tome ozbiljno priča. To čak ni birači više ne očekuju. Stoput su prevareni i ostaje im samo veseliti se predizbornim makljažama pa zaokružiti svog superheroja.

Džaba trud Davoru Matijeviću iz SDP-a, Tamari Visković iz Možemo!, Kristini Vidan iz Pametnog, Josipu Markotiću iz Mosta i ostalim protukandidatima koji analiziraju, projektiraju, predlažu. Sad to više neće nitko slušati.

Bolje im se koncentirati da što bolje prođu na listama za Gradsko vijeće, gdje je bilo doista sjajnih vijećnika poput Jakova Prkića (Pametno) i Ivane Ljulj Cvitanić (Most), a lijepa je vijest i da se na listu vraća Joško Markić (SDP), zapamćen kao jako vrijedan i uljuđen vijećnik. Bez kvalitetnih vijećnika koji se pošteno narade u mandatu, sve drugo je cviće na ponistri, a unutra smetlište.

Među prvim listama koje smo mogli vidjeti je HDZ-ova, na kojoj se – za razliku od Đogaševa distanciranja od stranke – može uočiti da je popločana zastupnicima svih stranačkih opcija, od Vice Mihanovića, preko Tonija Tomasa, pa do Andre Krstulovića Opare i Petra Škorića. Što ti je stega i širina: za kandidata jednoglasno izaberu nestranačkog čovjeka, a na listu ulaze cvjetovi svih nijansi i mirisa.

Važno je Gradsko vijeće; kakav god bio ishod izbora za poteštata, bitne odluke donosit će se ondje. Ali najvidljivija će uvijek biti persona poteštata.

Na brvnu su ova trojica rmpalija, poredani po glasnoći: Puljak, Kerum i Đogaš. Tri “doktora” za grad. Na radošićkoj koridi dobili bi umjetnička imena – Garonja, Medonja, Zekonja. Neizvjesno do kraja. Njihova će klepačina na steroidima obilježiti kampanju, koja ulazi u najbučnije, najbesmislenije i najvažnije razdoblje – kad se namiče najviše glasova neodlučnih.

Sve što trebamo sada je pustiti ih u arenu da se pobodu. Konačno nešto.

Foto: Hina