“Nadia Comăneci i Securitate” – naziv je knjige koja donosi priču o najvećoj rumunjskoj sportašici svih vremena i odnosu sa zloglasnom rumunjskom tajnom službom. Obožavana, nadzirana, zlostavljana – sa samo 14 godina divio joj se cijeli svijet – ne sluteći tamnu stranu njezina uspjeha.

Na ljetnim olimpijskim igrama u Montrealu 1976. zaradila je prvu savršenu desetku u gimnastici i time počela ispisivati povijest. Semafor tehnički nije mogao prikazati takav rezultat, a iz Montreala vratila se s još 6 zlata. Rumunjsko čudo, kako su je zvali, već je tada, kao 14-trogodišnja djevojčica živjela pod strogim nadzorom komunističkog Ceausescuova režima koji je pratio svaki njezin korak.

– Ovo nije samo knjiga o Nadiji gimnastičarki, ovo je knjiga o tome kako je jedan diktatorski režim ušao u sve pore njezinog života, kako se tada tretirao sport. I da budući da je sve u knjizi istina, potkrepljenja arhivskim dokumentima, tajnim snimkama Securitatea, doista se može čitati i kao krimić, govori Stejarel Olarju, autor knjige.

Osim države koja ju je financijski potkradala i branila joj putovanja u inozemstvo, teški teror, psihičko zlostavljanje i izgladnjivanje trpjela je, kao i ostale rumunjske gimnastičarke, od trenera, javlja HRT.

– Oni su tada tako radili, oni drugo nisu znali. Grozno je kad pročitate da su djevojčice morale jesti pastu za zube i piti vodu iz wc kotlića jer im nisu dali, ali oni su tada jednostavno samo tako znali, a kad je ona napravila to što je napravila jer je bila predodređena svojom konstitucijom, svojim žarom, svojim godinama, a onda je napravila tu savršenu desetku koja je digla Rumunjsku iz nigdje nekamo, sjeća se Jura Ozmec, sportski novinar.

Sa samo 27 godina ilegalno je pobjegla iz Rumunjske od neizdrživog terora, potraživši sreću u Sjedinjenim Američkim Državama.

– Osim mora arhivskog materijala koji sam pregledao, razgovarao sam s mnogo ljudi koji su svjedoci toga vremena i sa 100 postotnom sigurnošću tvrdim da je sve napisano u knjizi provjerena istina. Razgovarao sam naravno i sa samom Nadijom. Mnogo stvari iz ranijeg djetinjstva se ne sjeća dobro, jer prošlo je više od 50 godina no rado je sa mnom razgovarala i odgovarala na moja pitanja, govori autor knjige. 

Priča je to o tamnoj strani sporta u još tamnijim vremenima, onima koja se nikada više ne smiju ponoviti. Današnji sportaši nose se s nekim drugim problemima, koji se odnose na njihovo mentalno zdravlje, o kojima se treba i mora sve glasnije govoriti.

Naslovna fotografija: Wikipedia