Iris Balbina Fontbona González imala je samo 17 godina i bila učenica katoličke škole kada je upoznala gotovo 20 godina starijeg Andrónica Luksica Abarou. Dvije godine kasnije vjenčali su se i taj brak trajao je sve do 2005. godine, kada je Luksic preminuo od raka.

Danas 82-godišnja Fontbona najbogatija je žena Latinske Amerike i jedna od deset najbogatijih na svijetu. Malo je u tome važno što su sve dame na tom popisu zapravo nasljednice, procjena imovine od 28,8 milijardi dolara kojom Iris upravlja s obitelji nakon Andrónica dovoljno je velika da traži predanost i znanje. Nitko u Čileu nije niti blizu Iris Fontbona Lukšić i obitelji.

Horst Paulmann drugi je na popisu, a on s obitelji ima ‘tek’ 3,7 milijardi dolara, posluju u maloprodaji. Treći je nekadašnji zet diktatora Augusta Pinocheta, Julio Ponce Lerou koji je ‘težak’ 3,3 milijarde dolara, posluje također u rudarstvu, kao i u metalurgiji. Ali, daleko je Iris Fontbona od najbogatije žene na svijetu, Françoise Bettencourt, nasljednice L’Oreala ili Alice Walton, nasljednice Walmarta pa i od nekadašnje gospođe Bezos, MacKenzie Scott. No, ipak je neka tri puta bogatija od Donalda Trumpa, piše Zoran Vitas u Večernjem listu.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Suverenist Litre pisao kolumnistu Slobodne Dalmacije: I kažeš da sam ksenofob, a ja oženio ženu druge nacionalnosti i vjeroispovijesti

Iris Fontbona vrlo je povučena, postoje samo općeniti životopisi. Tako u jednom stoji kako je rođena u Santiagu de Chileu 4. lipnja 1942. Roditelji su joj bili imigranti koji su u Čile došli početkom 20. stoljeća iz Katalonije. Otac joj je bio poslovni čovjek koji je posjedovao malu tvrtku koja se bavila uvozom i distribucijom raznih proizvoda, dok joj je majka bila domaćica. Bila je najmlađa od braće i sestara i imala je relativno privilegiran odgoj.

Njezina je obitelj bila dio čileanske srednje klase i živjela je u udobnom domu u Santiagu. Fontbona je pohađala lokalne osnovne i srednje škole, gdje je pokazala veliki interes za matematiku i znanost. Unatoč relativnom bogatstvu svoje obitelji, Fontbona je odgojena da bude skromna i radišna. Roditelji su joj usadili važnost obrazovanja i poticali je da slijedi svoje interese i strasti. Imala je sretno i stabilno djetinjstvo. Bila je bliska sa svojom braćom i sestrama te roditeljima, njezin odgoj dao joj je čvrste temelje za budući uspjeh. Nakon završetka srednjeg obrazovanja, nastavila je pohađati Sveučilište u Čileu, gdje je studirala komercijalni inženjering. Dok je studirala na Sveučilištu u Čileu, Fontbona je pohađala i tečajeve iz računovodstva i financija, koji će kasnije postati ključni za njezin rad u Lukšić grupi.

Svojim obrazovanjem stekla je vještine i znanja potrebna za uspjeh u poslovnom svijetu. Obrazovanje je odigralo je ključnu ulogu u oblikovanju njezine karijere i osobnog života. Studij joj je pružio znanja i vještine potrebne za uspjeh u poslu, dok su joj interesi i hobiji pomogli u razvoju kreativnih i intelektualnih sposobnosti. Njezino obrazovanje bilo je ključni čimbenik za njezin kasniji uspjeh kao poslovne žene. Samom Luksicu nije to bio prvi brak. Unuk po majci bolivijskog ratnog heroja iz Pacifičkog rata između Čilea i bolivijsko-peruanskog saveza i Polikarpa Lukšića Ljubetića, koji je 1910. godine doselio s Brača u Čile bio je 1953. godine oženio Enu del Carmen Craig Monetti, s kojom je imao dva sina, Andrónica i Guillerma.

Ena, međutim, umire 1959. godine, a Andrónico nije čekao dugo, oženio je Iris 1961. godine. Iz tog braka prebogati čileanski Hrvat imao je dvije kćeri, Paolu i Gabrielu te sina Jean-Paula Luksica Fontbonu. Guillermo više nije među živima, preminuo je od raka pluća 2013. godine. No, ponajviše današnje bogatstvo zbog kojega je dospjela na popis najbogatijih žena svijeta zahvaljujue rudarskoj kompaniji Antofagasta koju vodi Jean-Paul. Procjenjuje se kako je ova kompanija i najveća takva tvrtka u svijetu. Prije nekih pet godina pisalo se da je godišnji prihod Antofagaste četiri i pol milijarde dolara.

Ali je Iris i većinska dioničarka Quinenca, holdinga kojoj je temeljna djelatnost pivarstvo, ali i energetika, proizvodnja, bankarstvo i usluge. U tom holdingu radi više od 70.000 ljudi, a prihodi nadmašuju 20 milijardi dolara. Kada se radi o proizvođaču piva i drugih napitaka Compañía Cervecerías Unidas interesantno je kako je upravo preko te kompanije 1957. godine u Čile uvezen prvi kompjuter, Univac. Budimo pošteni, Luksic tada još nije bio vlasnikom ove kompanije, kupio ju je nakon njezina bankrota 1986. godine zajedno s njemačkom Schorghuber grupom, proizvođačem i kod nas poznatog piva Paulaner.

Na slici: Iris Balbina Fontbona González