Bunika (Hyoscyamus niger) je livadna biljka neugodna mirisa. Ima dlakave ljepljive listove, plod je žućkastosmeđ, a na vrhu ima nazubljenu čahuru s poklopcem punu sjemenja. Svi dijelovi bunike su otrovni.
Ako ih se pojede u maloj količini, mogu izazvati halucinacije, ošamućenost i dezorijentiranost, dok u velikim količinama izazivaju gubljenje svijesti, epileptičke napade, trzanje udova te u najgorem slučaju čak i smrt.
Uz velebilje (Atropa belladonna), riječ je o još jednoj otrovnoj biljci u Hrvatskoj. Kroza stoljeća vjerovalo se da se od te dvije biljke priprema tzv. vještičja mast koja vješticama daje nadnaravne moći letenja, čaranja te stvaranja velike seksualne potencije.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: NAJLJEKOVITIJE BILJKE NA SVIJETU: Ova blagotvorna biljka ubija depresiju, zacjeljuje rane, pomaže protiv bolova… Naravno, raste i u Hrvatskoj
Šira javnost za halucinogena svojstva bunike doznala je kada je u rujnu 2003. u Zagorju nastala prava pošast drogiranja među tamošnjim školarcima, od kojih su neki u bolnicu dovezeni sa simptomima teška trovanja.
Podsjetimo, buniku u ličkom kraju poznaju je od davnina i koriste za smirenje bolova svih vrsta, no otrovne tvari koje sadrži mogu izazvati halucinacije i delirij, pa i smrt. Upravo takav, najcrnji scenarij potresao je dotad idiličnu općinu Saborsko u prvim satima Nove 2009. godine i tko zna bi li najšira javnost ikada doznala za spomenutu biljku da kobne noći nije odnijela ljudski život, život mještanina Ratka Barića. Istodobno, ovaj nemili događaj u medijski prostor lansirao je i dugogodišnjeg HDZ-ova načelnika općine Luku Hodaka na čijem se imanju bunika i konzumirala, kojeg se u javnosti percipira kao krivca za tragediju premda presuda ni nakon osam godina još nije donesena.
Kako u slučaju iznenadne smrti njegova istina ne bi ostala prešućena, napisao je autobiografiju “Put bez povratka – duhovna potraga jednog ratnika”, izdanu u vlastitoj nakladi, koju upravo promovira diljem Hrvatske. U knjizi prvi put iznosi sve dramatične okolnosti koje su dovele do smrti njegova susjeda Barića te piše o djetinjstvu, odlasku u Domovinski rat, gubitku kćeri, putovanjima u Indiju i boravku u zatvoru, ali i vlastitom duhovnom sazrijevanju te trenucima kada je postao “javno obilježen kao heretik u svim društvenim i religiozno-duhovnim poljima”.
Paralelnu svijest otkrio je još u djetinjstvu: u knjizi opisuje kako je u dobi od osam godina predosjetio ubojstvo američkog predsjednika Kennedyja. “Vidio”je crnu limuzinu bez krova, dvoje ljudi na zadnjem sjedalu: iz jedne je liptala krv, dok je druga osoba, lijepa žena s torbicom i buketom cvijeća, vrištala. Vrištao je i on. Nedugo potom Glas Amerike izvijestio je o ubojstvu Kennedyja u Dallasu. “Počeo sam plakati i vikati na tatu: ‘Jesam ti divanija da ga ubijaju. Mogao si ga spasiti! Sve sam više tonuo u beskrajnu tugu zbog slučaja koji sam vidio, a ni s kim nisam mogao podijeliti.”
Morale su proći godine da svoja iskustva s nekim podijeli: bio je to američki Indijanac Billy koji je postavljao prva računala za jedno veliko poduzeće u tadašnjoj Jugoslaviji, kojeg je susreo u hotelu u kojem je Hodak tada radio na praksi. Iznajmili su stojadina u odvezli se na Plitvice, gdje mu je Bill pričao o kanjonima Colorada u kojem obitavaju “duhovi prirode, kao i preci njegovih izvornih linija poznatih kao Vračevi”. Pričao mu je o tragačima koji osjećaju povišena polja energija, savjetovao kako bi trebalo raditi na sebi iznutra i osvijestiti svoj potencijal. No, to se još godinama neće dogoditi, piše Večernji list.
Koncem ljeta 1990. u Zagrebu je preuzeo ulogu šefa kabineta Ministarstva turizma sa zadaćom kadroviranja pa je na poziciju ministra predložio grofa Janka Vraniczany-Dobrinovića.
“Znao sam da će ostvariti snažne odnose s Amerikom i Njemačkom te dobiti nepobitnu potporu Izraela. Predložio sam Tuđmanu i premijeru Mesiću da ga prime na razgovor. Predsjednika sam uspio uvjeriti da su nam turizam i diplomacija osim formiranja Hrvatske vojske ključna polja za promidžbu. Postavili su ga za ministra turizma”, piše Hodak pa otkriva da je nakon godinu dana napustio Ministarstvu zbog neslaganja s načinom privatizacije te se prihvatio posla oko formiranja postrojbe u Saborskom u kojoj će iduće četiri godine steći čin bojnika.
“Nasuprot glasovitom slunjskom poligonu koji se prostirao na desetak tisuća hektara te bihaćkom vojnom aerodromu Žerjava te više tisuća vojnika s reprezentativnom tehničkom silom, bili smo skupina koja je strategiju ratovanja pobrala iz naivnih partizanskih filmova, u kojem je svaki partizanski metak bio smrtonosan, a svaki protivnički beznačajan”, navodi Hodak, pa piše o ranjavanju u prvoj godini rata, strahu od smrti te povratku kući.
Naslovna fotografija: Wikipedia