Rodio se u Splitu, igrao u Hajduku, školovao se za svećenika, a postao je gradonačelnik Pule.
Čast svakome, ali Filip Zoričić bez ikakve je sumnje najveća senzacija ovogodišnjih lokalnih izbora. Učinio je naizgled nemoguće. U srcu Istre, prijestolnici regije koja od prapočetaka hrvatskoga višestranačja poznaje samo jednu političku opciju, pobijedio je nepobjedive.
– Da, teško je reći da je ovo itko, osim nas koji to nismo smjeli naglas izgovoriti, očekivao – jutro poslije govori Zoričić.
U prvome krugu osvojio je 3484 glasa (18,26 posto), dok je vodeća Elena Puh Belci, iz do jučer vladajućeg IDS-a, partije koja Istru drži kao vlastiti feud, prikupila 6679 glasova (35,01 posto), piše Slobodna Dalmacija.
Već iz tih brojki dalo se naslutiti da se pred drugi krug nešto kuha jer je Boris Miletić – šef IDS-a koji je u nedjelju navečer izabran za istarskoga župana s prednošću od tek jednog autobusa glasača pred SDP-ovim Danijelom Ferićem – prije četiri godine konkurenciju naprosto pomeo.
Glava ga ne boli
Utvrda jedine ozbiljne hrvatske regionalne stranke sada je, međutim, pala praktično bez otpora: Puh Belci osvojila je na koncu 8225 glasova, a Zoričić, koji se u pripetavanje ušuljao s prednošću od samo 157 glasova pred SDP-ovom Sanjom Radolović, čak 10.666. Adio, laku noć!
– Spavao sam kao mala beba – smije se Zoričić.
Glava ga ne boli, pretjeranog slavlja nije bilo. Legao je u ponoć, a ustao se u sedam sati. U osam je bio na radnom mjestu.
– Posao u školi ne smije patiti. S obzirom na to da će primopredaja vlasti biti najvjerojatnije u petak, imam još štošta obaviti – objašnjava profesor povijesti i ravnatelj pulske gimnazije.
Na vlast je došao nokautom. Kao Mate Parlov, još jedan Dalmatinac koji je za vječnost (p)ostao Puležan. Zoričićevi su Drnišani, otac Mate iz Pakova Sela, a majka Slavka iz Ružića. Skućili su se u Kaštelima.
– Mater me je prva nazvala da mi čestita, možete samo zamisliti koliko joj je srce u nedjelju navečer bilo – sjetno će Filip.
U kampanji, nimalo blagoj, zamjerali su mu splitsko podrijetlo. Svašta se po društvenim mrežama moglo pročitati. Zagriženim IDS-ovcima smetao je i Zoričićev splitski naglasak.
– I da mogu, ne bih ga se želio riješiti – jasno će.
Filip obožava Pulu, zaljubio se u nju još kao 18-godišnjak, kad je došao studirati na Filozofski fakultet. A Split, svoj rodni grad, ne zaboravlja. Posebice Get, u kojem je proveo djetinjstvo, u stanu od 27 kvadrata, njih četvero.
Kao mali imao je dva sna. Da postane nogometaš bio je prvi. A drugi, da bude svećenik. Igrao je u mlađim Hajdukovim kategorijama, njegova generacija su Darijo Srna i Mario Carević, a s nogometom je nastavio i kada se preselio u Pulu. Tri je godine, prije nego što se potpuno posvetio struci, bio član Istre.
– Idol mi je bio Miki Rapaić, igrao sam na poziciji desnog veznog, a neko sam vrijeme bio i trener u Istrinu omladinskom pogonu – otkriva.
U splitskom sjemeništu, iako Mati i Slavki to i nije bilo baš milo, proveo je četiri godine. Bila mu je to, kaže, škola za život. Naučio se i radu i redu te ne žali za danima provedenim u toj konzervativnoj ustanovi. Ipak, danas sebe smatra liberalnim demokršćaninom.
– U završnom razredu Nadbiskupske klasične gimnazije odlučio sam odustati od poziva svećenika i krenuti svjetovnim putem, a ovim bih putem zahvalio ravnatelju don Josipu Dukiću za sve što je za mene napravio – napominje Filip Zoričić, dodajući kako mu je vjera i sada, kad ima obitelj, suprugu Petru i dvoje tinejdžera, te neke druge životne prioritete, jako važna.
Pulu je odabrao iz jednostavnog razloga: tamo je živio njegov stric, jezikoslovac Ivan Zoričić, koji je ujedno bio i dekan tamošnjeg Filozofskog fakulteta.
– Bilo je još Splićana u Puli, a u posljednje vrijeme ih je sve više – tvrdi novi gradonačelnik.
S 23 godine Filip se zaposlio u tamošnjoj gimnaziji, a 2003. utemeljio je Zavičajno društvo Dalmatinaca.
– Ima nas dosta, svake godine organiziramo našu večer, na kojoj bude i više od 400 ljudi – ponosno će.
Osnovao je i MEMO, Muzej dobrih uspomena, koji je s vremenom postao prava pulska atrakcija.
– Da, jako je dobro posjećen – zadovoljno će.
Jugonostalgična je to priča s memorabilijama na temu kako se živjelo od pedesetih do kraja osamdesetih godina 20. stoljeća.
– Ima tu svega osim ideologije – pojašnjava.
Zoričić je i predsjednik Udruge “Institut Mediterran” kojoj je osnovni cilj očuvanje mediteranske baštine, a posljednje tri godine proveo je u fotelji ravnatelja pulske gimnazije. A još ni 40. rođendan nije proslavio.
Foto: Hina