Nakon dugih 30 godina riješen je misterij nestanka Petra Marčinka. Nestali pomorac nalazi se u Španjolskoj, a otkriće da se nije dogodio crni scenarij oduševilo je mještane Čepikuća odakle je Marčinko rodom, a koji su tri desetljeća živjeli u nadi da je pomorac živ. 

Marčinko se u travnju 1992. godine iskrcao s broda ‘Dubrovnik’ u Gijónu u Španjolskoj i to je bio posljednji put da je viđen. Ipak, za njih se tragalo svih tih godina i Policijska uprava dubrovačko-neretvanska dobila je potvrdu međunarodnih institucija da je pomorac živ, a za njegov su pronalazk odgovorni dokumenti koji su 30 godina nakon nestanka misteriozno osvanuli u Policijskoj postaji Ston, a sadržavali su dotad nepoznate informacije koje su dale naslutiti da je pomorac živ, piše Slobodna Dalmacija. 

– Osoba koju navodite trenutno se nalazi u Španjolskoj. Dokumente smo zaprimili službenim putem preko Veleposlanstva Hrvatske u Španjolskoj. U tijeku je utvrđivanje identiteta spomenute osobe za što smo zatražili i međunarodnu policijsku suradnju. Do završetka postupka utvrđivanja identiteta, spomenuta osoba će se nalaziti u bazi nestalih osoba – odgovorili su iz policije na raniji upit Dubrovačkog lista.

‘O NJEMU MISLIMO SVE NAJBOLJE’

Policija je dokumente primila u prosincu, a na njima su radili zajedno s međunarodnim institucijama kako bi konačno potvrdili da je pomorac živ. Kako to i obično biva kod ovako fascinantnih priča, interes javnosti bio je velik pa su se lokalni mediji uputili u Čepikuće kako bi porazgovarali s mještanima. 

— Sjećam ga se, kako ne. I mi smo čuli da su mu dokumenti došli i da je živ. Tako bismo voljeli da je živ i da ga opet vidimo. Za mene je kao momak bio ‘prva liga’. Navegavo je, bio je timunjer. Čuli smo raznih priča što mu se navodno dogodilo. Sad su se navodno našli njegovi papiri, kažu da je živ. Volio bih da je to istina. Iz istog smo sela, s njime sam, što se kaže, cigar dijelio,  ispričao je gospar Ivo Delalija. Delaliji je posebno čudno to što se Marčinko godinama nije javio nikome iz mjesta, pa čak ni obitelji. 

Baš zato što su odrastali u istom mjestu, Delalija je o Marčinku znao mnogo. Ispričao je kako je uvijek bio miran i vrijedan te da je pomorac bio godinama zbog čega je kod sebe uvijek imao i značajnu svotu novca. Posebno se sjeća da nije štedio ni žalio kada bi bio u kafiću, ali tvrdi da nitko u Čepikućama nije imao što prigovoriti jer je Petar uvijek bio spreman pomoći i nije nikada nikome ostao dužan. 

Kada je nestao bez traga, pomorac nije bio oženjen niti je imao djece, a najbliža rodbina su mu svakako bila njegova četiri brata. 

– Dva su pokojna, a dva su živa. Jedan je u Kanadi, drugi u Francuskoj.  O njemu mogu reći sve najbolje, nisam nikada čuo da je s nekime imao problema i to će svatko reći. Nitko mu nema što prigovoriti. Bio je odličan, predobar, bio je miran, navegavo je dugo godina. Zašto je ostao u Španjolskoj, što mu se motalo po glavi, tko će ga znati? Iako, nestao je on i prije 1992. kako službeno piše. Od početka devedesetih nismo čuli za njega i pričalo se da je nestao, dodao je Delalija koji se dobro sjeća iako su od posljednjeg susreta prošle ne samo godine već i desetljeća. 

KARTA JE STIGLA, ALI PETAR NIJE

Jedan od braće, onaj koji živi u Kanadi te 1992. godine navodno je Petru i kupio kartu s kojom je trebao doći kod njega, ali iako je karta stigla do broda pomorac je nikada nije iskoristio. 

Zašto je pomorac prekinuo svaki kontakt pita se i Marko Potrebica koji za Petra je imao samo riječi hvale. 

— Nikada dovoljno ne može čovjek čovjeka dokučiti. Ipak smo mi velika tajna jedan drugome. Tko će znati zbog čega je odlučio ostati u Španjolskoj? Posebno se sjećam vremena prije nego je Petar nestao. Što se tiče elementarnog poštenja, nikada nisam sumnjao u Petra. U zadnje znam da mi je pričao da su ga jako interesirali socijalistički i utopistički pisci, čitao je jako puno Hegela, Kanta, Freuda. Sjećam se da je razmišljao i o Zaratustri, da je i to štivo čitao – prisjetio se gospar Potrebica koji dodaje kako su on i Marčinko svojedobno zajedno i koze čuvali. 

Tada, prije službene potvrde o tome je li živ ili ne, u Čepikućama je bilo i onih koji su mislili kako je riječ o najobičnijoj patki. Sada, kada znaju da je Marčinko živ, preostaje im, kao i nama, da špekuliraju koji su razlozi zbog kojih je ovaj pomorac bio spreman napustiti sve što zna i nestati bez traga. 

Foto: Hina