Iako to ne želi pokazati, politički tajnik Mosta Nikola Grmoja uživa u slavi koju je stekao nakon što je u uspio isprovocirati premijera Andreja Plenkovića. Ne odustaje od svojih optužbi koje je ovih dana uputio premijeru  Andreju Plenkoviću nazvavši ga veleizdajnikom i anemičnim  političarom.  Nakon ovog razgovora Grmoja će zasigurno steći nove neprijatelje u politici, gospodarstvu i medijima.

Jeste li planirali sukob s premijerom Andrejom Plenkovićem?

Nisam. Pitanje koje sam premijeru postavio u srijedu postavljam već šest mjeseci i svaki put kada bih mu postavio to pitanje došlo bi do tenzija u Saboru. Prošli moj sukob u sabornici, koji je bio kao neki incident s kolegom Zekanovićem, bio je zbog iste ove teme. Znači, postavio sam isto pitanje premijeru i on je tada izbjegao odgovor, ali je bio vidno nervozan. Tada je kolega Zekanović iz čista mira napao mene. Zato sam tako reagirao jer mi je ova tema jako važna i bitna. Nalazio sam se više puta i s logorašima i želim istjerati na čistac djelovanje Ministarstva vanjskih poslova. Kada god mogu napraviti nekakvu poveznicu između pitanja i ulaska Srbije u Europsku uniju, a jučer je bilo izvješće s Europskog vijeća, iskoristio sam prigodu i postavio pitanje. Znao sam da premijeru nije drago kada mu postavljam to pitanje, ali nisam znao do čega će dovesti.

Ostajete i dalje pri izjavi da premijer vodi veleizdajničku politiku?

Nisam u Saboru koristio takvu kvalifikaciju. Rekao sam da se može zaključiti da ministrica Pejčinović Burić radi za interese srpske vlade s obzirom na to da krši važeću odluku koju je donijela Vlada Tihomira Oreškovića da se Povjerenstvo koje prati provedbu mjerila 23 i 24 mora sastajati četiri puta godišnje i da o tome mora izvještavati predsjednicu Republike. Još sam se malo našalio i upitao premijera Plenkovića očekuje li iz Srbije snažnu potporu za ministricu u njenoj kandidaturi za glavnu tajnicu. Potaknut time što je HDZ išao spinati da sam optužio premijera za veleizdaju, rekao sam na presici da stojim iza svega što sam rekao u Saboru i da ću podebljati da se to može smatrati izdajom. Odnosno, da ih prozivam zbog činjenice da logoraši sami dižu tužbe protiv Srbije, da Hrvatska ništa ne poduzima, da Srbija otvara nova poglavlja, a istodobno ministar Bošnjaković tvrdi da Srbija ne surađuje, a pomoćnik ministra branitelja upozorava da Srbija krije informacije o nestalim.

Znači, premijer ipak vodi veleizdajničku politiku?

Ako ne radite u korist hrvatskih nego u korist srpskih interesa, smatram da je to izdaja nacionalnih interesa, a onda se to može nazvati i veleizdajom. Ne mislim da je to sporno. Više je puta HDZ druge političare i političke opcije prozivao za veleizdaju i izdaju. Uostalom na N1 televiziji sam gledao prilog kolege Hrvoja Krešića u kojem se može vidjeti koliko je puta u Njemačkoj, od strane različitih političkih opcija, podignuta prijava protiv Angele Merkel. Najzanimljivije je to što je Merkel zbog migrantske politike tužio i jedan njezin stranački kolega iz CDU-a.

Hoćete li i vi podignuti kaznenu prijavu protiv premijera?

Neću jer nemam preveliko povjerenju u DORH. Osim ovog slučaja, već dulje vrijeme se bavim protupravnim trošenjem novca u veleposlanstvima u Canberri i Washingtonu gdje je jedan naš diplomat to razotkrio, a ja sam ga u tome podržao. Čovjek je zbog tog udaljen iz službe. Na sjednici antikorupcijskog vijeća u Hrvatskom saboru inspektor Ministarstva vanjskih poslova je potvrdio da su prekršeni pravilnici, ali je DORH tu kaznenu prijavu odbacio bez da je ispitao djelatnika koji je to prijavio.

Je li u redu što ste premijera nazvali anemični?

Pa to je bilo u žaru borbe nakon što je on u više navrata na moje političke kvalifikacije, koje nisu bile uvredljive, rekao da sam jadan. Nakon što je predsjednik Sabora prekinuo sjednicu, kolega Borić dobacio zastupnici Strenji Linić što je napravila za Hrvatsku, tada sam ja kao predsjednik kluba reagirao i rekao da je Strenja Linić, za razliku od Borića i anemičnog, bila ranjena u ratu.

Smeta li premijera više kada ga nazovete veleizdajnikom ili anemičnim?

Mislim da mu više smeta tema koju sam otvorio. Prokazao sam ga pred njegovim biračkim tijelom kao nekoga tko sustavno radi protiv interesa Hrvatske, a onda sam to još začinio i s konstatacijom da je anemičan.

Kao da ste radili premijerov psihogram i kao da ste zaključili da ga to smeta pa ga onda u svim javnim nastupima i po nekoliko puta nazivate anemičnim.

Nisam o tome previše govorio u Saboru. Više sam se bavio ovom temom, ali istina je da sam nastojao izazvati reakciju kod njega. Prošli put kada sam mu postavio ovo pitanje i kada je također odbio odgovoriti na njega, poručio mi je iz klupe da ću platiti. Ali to, nažalost, kamere ne mogu zabilježiti. Otkrio sam njegov meki trbuh, sada sam još sigurniji da je to njegova bolna točka i u tom smjeru ću nastaviti i dalje bušiti.

Gospodin Beus Richembergh tvrdi da Plenkovića nikada nije vidio ovakvog iako ga pozna dvadesetak godina. Kako ste vi doživjeli Plenkovićev hod prema vama?

Nisam mogao vjerovati. Znam da ga ova tema jako živcira i da on nije baš onakav kakav se predstavlja u javnosti, ali nisam mogao vjerovati da će krenuti na takav način. Postoje različite interpretacije događaja, ali najbolje je pogledati snimku HRT-a koja najbolje pokazuje što se događalo.

Je li Most još uvijek transideološka stranka ili ste se ipak profilirali u desni centar gdje vas i pojedini mediji pozicioniraju.

Nema osobe bez ideologije, bez uvjerenja pa tako nema ni političke opcije bez toga. Mi smo bili politička opcija koja je određene stvari koje su bile prioritet i koje su i danas prioritet, a to je gospodarski oporavak Hrvatske, reforma javne uprave i pravosuđa, stavili kao ključne točke našeg programa i one su u ovom trenutku jako važne za opstanak Hrvatske. Mi od tih tema nismo odustali, ali mi nikada nismo bili politička opcija koja nije imala jaku domoljubnu odnosno državotvornu komponentu. Uostalom mi smo se u više navrata pokazali kao politička opcija koja štiti nacionalne interese. Ja bih nas nazvao jednom modernom suverenističkom opcijom.

Moj je dojam da su sve bitne hrvatske stranke u ekonomskom smislu socijalističke.

Ako se pogleda ono što smo mi zagovarali, ne bih rekao da su to bile nekakve socijalističke teze. Mi jesmo u određenim situacijama zagovarali državu kao onoga koji bi se trebao pobrinuti za određene probleme u ekonomiji, ali ne postoji država koja na nekakav način ne štiti svoje ekonomske pa i druge interese. Svi pričaju o slobodnom tržištu, a vrlo dobro znamo kako se Njemačka ponaša u Hrvatskoj što se tiče HT-a. Kada gledamo odnos prema poduzetnicima, kada gledamo odnose prema tome koliki bi državni aparat trebao biti, Most definitivno nije socijalistička opcija jer smo se od početka zalagali za manji državni aparat i za manje porezno opterećenja građana i poduzetnika.

Slažem se da je dobro da država poduzetnicima otvara inozemna tržišta. Međutim, kod nas država intervenira tako da privatne poduzetnike optereti velikim porezima pa onda to velikodušno dijeli po svom nahođenju.

Mi nikada nismo bili tome skloni i uvijek smo bili protiv toga. Uostalom, mi smo se zakačili s onima koji bi se mogli nazvati pomagačima ortačkog kapitalizma. Nažalost, ortački kapitalizam nije do kraja slomljen. Jednog gazdu je zamijenilo više gazda. Imali smo prije Ivicu Todorića, a sada imamo Emila Tedeschog koji je u ovom trenutku jako moćan. Predstavlja se kao uglađeni poduzetnik koji je sve stekao svojim radom, ali postavlja se pitanje kako je i u njegovom slučaju stečen prvi milijun.

Imate li vi neka saznanja o prvom milijunu Emila Tedeschog?

Osobno nemam saznanja. Bila je prikazana i jedna emisija na HTV-u, a znam nešto i iz onoga što mi je govori kolega Miro Bulj koji je podigao kaznenu prijavu protiv obitelj Tedeschi jer novac koji je bio namijenjen za oružje u Sinju je nestao i nikada nije vraćen, a u to je bila uključena obitelj Tedeschi. Kada govorimo o tim tajkunima u Hrvatskoj ima nešto novih tajkuna koji su nastali u procesu pretvorbe i privatizacije, ali ima dosta sljednika starih struktura koje su još uvijek moćne u Hrvatskoj.

Jeste li vi pristalica teze da je dobar dio tih tajkuna proizišao iz Udbe?

To je činjenica. Pogledajmo ta imena, te ljude i kakav su utjecaj imali u bivšem sustavu. To nitko tko je objektivan i razuman ne može demantirati. To ne znači da nema novih tajkuna koji su nastali u cijelom tom procesu. Ja sam se osobno s jednim sukobljavao u dolini Neretve koji je tvrdio da je sve stekao na obradi zemlje i poljoprivredi, ali jasno je što se devedesetih godina događalo oko Razvitka. Mislim na Stipu Gabrića Jambu i njegovu prodaju kupusa HV-u po cijenama koje su bile višestruko veće od tržišnih, što se može također nazvati ratnim profiterstvom. Bilo je i takvih tajkuna, ali i ovih o kojima smo govorili.

Koji prevladavaju? Koji je lobi jači: onaj iz bivše Jugoslavije ili onaj koji je stasao u Hrvatskoj?

Sva se ta ekipa prebacila u novi sustav. Oni su dobro znali što će se dogoditi, ali i Hrvatska je bila u situaciji kada bilo kakva trvenja nisu bila pogodna. Vrlo mudro su iskoristili tu situaciju. Sada kojih je više, a kojih je manje, trebalo bi napraviti nekakvu analizu. Ali mogu sa sigurnošću tvrditi da te strukture imaju vrlo snažan utjecaj u Hrvatskoj.

A u hrvatskim medijima?

Svatko onaj tko je moćan i ima novac ima i veliki utjecaj. To smo mi osjetili na svojoj koži kada smo se tek pojavili. Mislim da su mediji gledali blagonaklono na nas. Možda su određeni politički akteri, gledajući svoju računicu, dopustili nama veći pristup medijima jer su se nadali da ćemo mi uzeti dobar dio kolača HDZ-u. Mislim na bivšeg premijera Milanovića. Kasnije su i HDZ i SDP i oni koji stoje iza HDZ-a i SDP-a shvatili da smo mi politička opcija i ljudi koje se ne može na bilo koji način kontrolirati.

Svojedobno ste imali vrlo turbulentno razdoblje s Hanza medijom. U posljednje vrijeme dali ste dva intervjua za njihova izdanja. Je li došlo do nekog zatopljenja?

Nije došlo do zatopljenja. Uvijek ću reći što mislim o Hanza mediji. Kad sam imao intervju za Jutarnji list pitao me novinar o ulozi Mosta u slučaju Agrokor i ono što nam uvijek nastoje prišiti kao našu odgovornost, a onda sam ja rekao da se zahvaljujem organizatoru predstavljanja knjige Martine Dalić što nam je sve ortake izveo na svjetlo dana i pokazao ih javno. Zanimljivo je da taj moj odgovor nije našao mjesto u tiskanom izdanju pa je taj odgovor izbačen. Imat ću i dalje isti stav i kritizirati ono što je loše u hrvatskim medijima. Mislim da sam u ovom trenutku politička osoba koju ne mogu u potpunosti ignorirati. Moraju mi s vremena na vrijeme ponuditi neki intervju. Prihvatit ću intervju za bilo koji medij, ali ću i dalje kritizirati ono što je loše u toj medijskoj kući.

Stječe se dojam da u posljednje vrijeme vi dajete tempo politici Mosta?

Ja sam zajedno s Božom i ostalima koji su bili uključeni u Most od početka diktirao tempo Mosta. Ništa se tu posebno nije promijenilo. Nitko tu nije odluke donosio sam niti ja danas bilo koju odluku mogu donijeti sam. Ali budući da sam predsjednik Kluba zastupnika i da sam politički tajnik, najčešće sam pred novinarima u Saboru, dajem izjave pa je logično da sam najprisutniji u javnosti. Zato se stječe dojam da držim tempo i donosim odluke.

Dobar dio simpatizera Mosta smatra da biste vi bili bolje rješenje za Most od Bože Petrova?

Ako je imalo vjerovati anketama, a i mi smo radili neke svoje, Božo Petrov je uvjerljivo najpopularniji mostovac. Mislim da Božo jako dobro obavlja funkciju predsjednika. Lako je sada govoriti da bi netko bio bolji, ali mi smo Božu gurnuli u vatru. Sve ono što se događalo oko Mosta, sve odluke su pale na njegova leđa. Naravno da sada trpi njegov imidž u javnosti zbog svega onog što se događalo oko Mosta. Ne bih rekao da bih ja bio bolji predsjednik ili da imam bolji rejting od njega.

Imate li vi predsjedničke ambicije za stranku?

Nemam takvih ambicija. Most ima dovoljno kvalitetnih ljudi u slučaju da Božo Petrov ne bude više predsjednik. Mislim da za Most nije dobra opcija da ode Putin, a da na njegovo mjesto zasjedne Medvedev. Kada dođe vrijeme za promjene, a jednom će doći, onda trebaju doći novi ljudi. Mene i Božu ljudi doživljavaju previše povezanima, a, osim toga, Most više nije politička opcija koja je vezana uz jedan grad. To mora pokazati i izborom budućeg predsjednika.

Ne drže vodu analize po kojoj Petrov odlazi u Bruxelles nakon europskih izbora i da vama ostavlja stranku?

Ne. Božo je jasno komunicirao da ne misli ići u Bruxelles. Prevladavajući stav Predsjedništva i Glavnog odbora je bio da on kao najpopularniji mostovac nosi listu s obzirom na to da su nam ovo vrlo važni izbori.

Gledajući ovako sa strane stječe se dojam da gospodin Petrov nema onu energiju koju je imao prije tri godine kada je ulazio u Vladu Tihomira Oreškovića.

Naravno da je teško i da svi ti udarci koje primaš utječu na ljude. Vidim da je Božo odlučan da se i dalje žestoko borimo za tu bolju Hrvatsku zbog koje smo se i uključili u politiku. Ne mislim da nema energiju. Nitko od nas nije ni isti karakter ni isti čovjek. Ja sam u nastupu strastven. Zbog toga me i HDZ optužuje da sam, kako je rekla Sunčana Glavak, agresivan komunikator. To je moj pristup. Takav sam bio i kao profesor u školi. Takav sam u svemu što radim. S druge strane Božo je puno smireniji, ali kada izgubi živce ili kada se iznervira zna biti puno žešći od mene. Ja konstantno imam, ako tako mogu reći, visoku radnu temperaturu.

Petrov je više kao Plenković kada izgubi živce?

Da. Da. (smijeh). Ja uvijek imam povišenu temperaturu, ali držim konstantu.

Znam što mislite o HDZ-u, ali što mislite o ostalim političkim strankama, recimo o SDP-u?

SDP ima veliki problem zato što je cjelokupni sastav zastupnika u Saboru zapravo izbor Zorana Milanovića i što ima predsjednika kojemu taj saborski sastav uopće nije dao bilo kakvu priliku. Možemo mi misliti o Bernardiću ovo ili ono, ali oni su njega počeli rušiti 15 dana nakon što je izabran za predsjednika. Jedanput sam rekao Boži – zamisli da te jedan dan udarim ja, treći dan te udari Bulj, peti dan te udari Ines Strenja Linić. Kakav bi bio tvoj rejting i što bi se događalo? Oni mu nisu dali priliku i samim time je doveden u pitanje njegov autoritet.

A kao stranka?

Mislim da nisu iskoristili situaciju koju su imali kada su bili na vlasti. Imati su takvu većinu u Hrvatskom saboru za provođenje reformi o kojima sam govorio. Mogli su provesti reformu javne uprave. Zašto je SDP štitio županije. Znamo da su te županije utvrde HDZ-a i da hrvatski građani nemaju nikakve koristi od županija.

Je li SDP stranka u nestajanju?

To je jako teško reći. Mislim da će na euroizborima SDP postići bolje rezultate nego što pokazuju ankete. Vidjet ćemo. Ako SDP napravi dobar rezultat, a ove nekakve nove opcije podbace, onda nije nužno da će SDP nestati. Najveći problem SDP-a je u tome što oni prečesto odigraju za HDZ.

Velika koalicija funkcionira, a da mi toga nismo ni svjesni?

Imate situaciju oko slučaja Radeljić. Sastane se Odbor za nacionalnu sigurnost, dođe predsjednik SOA-e gospodin Markić i kaže da nije bilo nikakvih zloporaba i Odbor za nacionalnu sigurnost donese odluku da je to tako. Možemo mi misliti što god želimo o gospodinu Radeljiću, ali ne može Odbor tek tako podrži HDZ.

Znam da ne vjerujete SDP-u i HDZ-u, ali vjerujete li više Radeljiću ili šefu SOA-e Markiću?

Nije uopće važno što ja mislim tko je od njih vjerodostojniji. Ne može Odbor za nacionalnu sigurnost donositi odluku da nije bilo zloporaba bez da je ispitao čovjeka koji je to ustvrdio. SOA je rekla da nije toga bilo i HDZ i SDP su to podržali. To je podržao Ranko Ostojić jer on ima svoje nerazriješene račune s Matom Radeljićem. SDP i HDZ su se dogovorili da podrže izvješće i to je prošlo.

Kakva su šanse Dalije Orešković na lijevoliberalnom političkom spektru?

Ona ima šanse na ljevici, ali joj je minus to što su europski izbori preblizu pa bi je moglo stajati rezultata. Osim toga, zanima me koliko je njezina priča povezana sa Zoranom Milanovićem.

Upravo sam to htio pitati. Postoje kuloarske priče da je u dosluhu s Milanovićem?

Milanović je nju postavio. Nije ona izabrana po Duhu Svetome na čelo Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Od 133 kandidata Milanović je izabrao baš nju. Očito je ona bila u jako dobrim odnosima s Milanovićem, a sad on najavljuje kandidaturu za predsjednika. Zanimljivo je da Dalija Orešković govori da ona neće ići na te izbore i da je ti izbori ne zanimaju, ali kada nastupa u javnosti čini mi se da više kritizira Kolindu Grabar Kitarović nego Plenkovića. Mogu zaključiti da ona priprema teren za moguću Milanovićevu kandidaturu.

Doživljavate li njezin angažman kao autentičan ili je u dosluhu s Milanovićem?

Nemam nikakve informacije, ali na temelju njenih političkih nastupa mogu posumnjati da je to posrijedi.

Možda je još veća nepoznanica Mislav Kolakušić?

On je sudac koji s pozicije nekoga tko ima autoritet pravosudne vlasti kritizira sustav. Ljudima se to jako sviđa. Još uvijek nije najavio da sigurno ide u politiku, ali je iz izjava koje daje jasno da ide u tom smjeru. Ako se dobro sjećam, samo je vaš portal objavio da je na njegovoj stranici Antikorupcija objavljeno da on neće ići ni sa Živim zidom ni s Dalijom Orešković. Čak je Daliju Orešković nazvao „takozvani novi igrači”. Očito želi reći da su to igrači nekih starih struktura.

Je li Kolakušić autentičan političar ili je i on eksponent nekih struktura?

Uvijek se za nekoga govori da je nečiji eksponent. Ne mogu to tvrditi za bilo koga niti imam bilo kakvih dokaza o tome. Kada netko iziđe pred birače, svojim izjavama i potezima će pokazati za koga djeluje. I za nas su govorili da smo eksponenti čas Udbe, čas Kaptola, ali mislim da smo mi u svom djelovanju pokazali da smo svoji. Uvijek vam netko nastoji nalijepiti neku etiketu. Kako ono ide – želim obavijestiti cjelokupnu javnost da na mom tijelu nema više mjesta za etiketu.

Hoće li Most imati predsjedničkog kandidata?

Mislim da mi moramo imati kandidata za predsjednika, ali smo sada fokusirani na EU izbore. Vidjet ćemo kakvi će biti rezultati i ovisno o tome i rejtingu pojedinih mostovaca donijet ćemo odluku.

U zadnje vrijeme se dosta razgovara o stanju na HRT-u i općenito u Hrvatskim medijima. Kako vi vidite stanje u Hrvatskim medijima?

Definitivno nije dobro. Rijetki mediji su potpuno neovisni. Većina ovisi o oglašivačima, a neki ovise o politici i državnim tvrtkama koje se oglašavaju u tim medijima. Definitivno politika ima utjecaj na medije. Posebno je loše stanje na HRT-u. Iz svega je vidljivo da HDZ ima ogroman utjecaj na Katarinu Periša Čakarun i Informativno medijski servis.

Zar ona nije Karamarkov kadar?

To su ljudi stranke koji će igrati za onoga tko je na vlasti. Zanimljivo je da ključne konce na HRT-u ne vuče ravnatelj Kazimir Bačić nego gospodin Damir Novinić iz HNS-a i Mislav Stipić koji je blizak s Darinkom Kosorom, ali je dobar i s Jasenom Mesićem koji je iz HDZ-a. Priča se da oni vuku ključne konce na HRT-u i da već dugi niz godina imaju snažan utjecaj, a na temelju toga i određene benefite.

Nedavno sam pisao jedan članak o gospodinu Stipići i zanimljivo je to da čovjek koji praktično vodi HRT nije dao nijedan intervju, nema nijedne njegove izjave, nema nijednog članka koji je napisao, tek pokoja fotografija. Praktično ne znamo ništa o njemu, a on raspolaže s 1,3 milijarde kuna.

Navodno su gospoda čim su preuzeli televiziju podigli sebi plaće koje sada iznose oko 25 do 30 tisuća kuna. Imaju plaće veće od premijera i raspolažu s ogromnim budžetima, tu je produkcija, različite serije i filmovi. Zanimljivo je da se s tim ljudima nitko ne bavi. To je ogroman problem u Hrvatskoj. Političari su, i trebaju biti, pod ogromnom lupom javnosti i medija, a ove po agencijama i državnim tvrtkama i javnoj televiziji, koji raspolažu s ogromnim budžetima i rade tko zna što, nitko ne kontrolira.

Jesu li oni toliko samostalni ili je samo dobro prikriven njihov odnos s političarima koji su ih postavili?

Oni definitivno imaju dobar odnos s političarima. Političarima je bitno da im javna televiziji služi kao servis, ali ne kontroliraju baš sve što oni rade u „slobodno vrijeme”.

Vratimo se još malo na sukob između vas i premijera u Saboru. Dijelu javnosti i medija kao da je žao što nije došlo do fizičkog sukoba?

Znate kakvi su ljudi. Biraju strane. Velik dio građana ima dosta negativno mišljenje o premijeru, neovisno o političkom spektru kojemu pripada. Primio sam puno poruka da sam trebao „sastaviti” premijera i da bi bio nacionalni heroj, ali mislim da bi bilo kakav fizički sukob bio potpuno neprimjeren, ne samo za Hrvatski sabor nego i za mene kao političara. Što god mi misli o premijeru, to je hrvatski premijer i ja poštujem tu instituciju.

Tko bi bio jači da je bio dogovoren dvoboj između vas i premijera?

Iako me u medijima nastoje prikazati kao nekakvog tučaroša, uopće ne želim to procjenjivati. Kada bi netko osobno ugrozio moju obitelj ili mene, zasigurno bih reagirao, ali nisam čovjek od fizičkih sukoba.