Nikolina Pišek o smrti supruga Vidoja: Ne postoji gubitak s kojim se možete nositi dobro. Skrivam tugu od djece

Nikolina Pišek o smrti supruga Vidoja: Ne postoji gubitak s kojim se možete nositi dobro. Skrivam tugu od djece

Nikolina Pišek je govorila o smrti svog supruga Vidoja Ristović i kako se nosi s tim velikim gubitkom.

Uskoro će se navršiti godina dana od smrti vašeg supruga Vidoja Ristovića. Kako se nosite s njegovim gubitkom?

– S time se nikad ne nosite najbolje. Ne postoji gubitak s kojim se možete nositi dobro. Gubitak je gubitak. Moj dodatni problem je što nisam uspjela ni godinu dana poslije sve to skupa procesuirati. Još ima jutara kad se probudim i ne shvaćam što se dogodilo i koliko su se stvari promijenile. Možda je i dobro da mi se sve događa tolikom brzinom, da ne stignem misliti. S vremena na vrijeme se bojim da će se to što se mora procesuirati odjednom dogoditi. Naletjeti samo od sebe. Žrvanj koji mi se dogodio nije mi dao priliku da budem sama sa sobom i bavim se svojim emocijama. Da postavim stvari na svoje mjesto, nego ih nasilno guram na neka nova mjesta. Nastojim da nitko, pritom mislim na svoju djecu, najviše na najmlađu kći, ne primjećuje moju tugu.

Što vam je u ovih godinu dana bilo najteže?

– Sve je bilo iznimno teško. Naći se na novom početku. U trenutku kad se to dogodilo trebali smo se preseliti u novi životni prostor, sretni zbog budućnosti pred nama daleko od neke toksične sredine za koju ste sad vidjeli da je bila u Beogradu. Nažalost, nismo uspjeli. Upravo kad sam se veselila jednom ljepšem početku, dogodio se jedan drukčiji. Zaista sam sve morala početi ispočetka. To je jako teško. Smoći snage i snalaziti se u takvoj situaciji bez ikakve potpore dok javnost i mediji analiziraju svaki tvoj pokret, gestu, prošlost, sadašnjost, budućnost, imovinsko stanje… Svi su imali nešto reći, a nitko nije bio na mom mjestu. Taj pritisak javnosti je možda i najmanje težak. Bilo bi, naravno, lakše da ga nema i da se odvija u nekoj tišini. Realnost je puno teža od toga.

Kako crpite snagu?

– Važno je ići dan po dan, korak po korak. Ne smiješ gledati u smjeru planine na koju se moraš popeti jer to te može demotivirati. Ali ako gledaš u noge, onda vidiš samo taj korak koji radiš i onda u jednom trenutku pogledaš iza sebe i vidiš koliki si put zapravo prevalio. To je jedini način kako se to može izgurati, kaže za Slobodnu Dalmaciju.

Foto: Hina