Izbori, pregovori, koalicije, velika obećanja, a šanse male. Ovi, nogometni, maksimirski, su provedeni. Nogometni puk se odlučio, izabranik je navijački miljenik, Velimir Zajec Zeko. Sad treba vidjeti hoće li stvarno u Dinamu poteći med i mlijeko. Na drugom kraju grada, na Jarunu, jedan prvoligaš nema izbornih problema, ali su ga zato spopale brojne druge brige.

Otkako je HNS promovirao, zapravo izmislio brojne prvoligaše, problemi nisu nestali nego se, dapače, udvostručili. Možeš drugoligaše nagraditi višim rangom i novim imenom, ali ako ostanu isti uvjeti, ništa nisi promijenio. Ovih dana kruži jedna simbolična slika prvoligaškog igrača iz Zmijavaca, kako blatnjav, uprljan muljem igrališta promovira svoj status i uvjete u kojima živi i radi.

Nogometni klub Jarun nema takvih problema, jer nema ni svog igrališta, ni uvjeta za prvoligaške utakmice pa gostuje i mijenja prebivališta od Lučkog do Zaprešića, a možda će uskoro, što bi rekao predsjednik (ne HNS-a), završiti u Špičkovini, jer Metropola nema igralište za promoviranje prvoligaša.

Jarun ima jedno igralište, gdje je nekad bio Borac, poznat po tome što je na njemu osnovana stranka, znate koja. Elem, taj prvoligaš bogat je s mladim uzrastima i na jednom terenu trenira 350 klinaca, budućih prvoligaških nogometaša. To je isto kao da u školskoj učionici zajedno uče generacije od nekoliko uzrasta i svatko vježba gradivo na svojoj klupi. Istina klub je tražio teren negdje u naselju, ali za djecu nije lako naći mjesto, jer mjesta su, a ima ih bezbroj, rezervirana su za puno unosnije sadržaje. Nažalost, u gradu je sport potpuno nesportska aktivnost. Navodno postoji i osoba zadužena za ovu djelatnost, ali je još nitko nije ni čuo ni vidio u ove tri godine nove vlasti. Veterani NK Zagreba, nekadašnjeg ljubimca grada, koji je četiri ranga ispod Jaruna, trudili su dotičnog, ali ni traga od odgovornog. Kao da je u jezero propao. Na otvoreno pismo veterana, gradonačelnik se nije izjasnio. Stigla je povratnica: adresant nepoznat.

Jarun je bio bolje sreće. Dobio je pismo od matične kuće HNS-a, nastao kao opomena, zapravo optužnica, da više ne može lutati i igrati izvan Metropole, jer je to sramota za glavni grad!

Dakle, mora dotjerati vlastito igralište, kako to dolikuje jednom promoviranom prvoligašu. To je sasvim logično, ljudski i sportski normalno.

Savez te promovira, omogući ti privilegirani status, skoro kao što nekima dodjeljuju doktorate, a ti nemaš ni sjedalice za gledatelje. U zaključku Saveza, između ostaloga, stoji, a to se logički i podrazumijeva, ako u ovoj godine ne riješite tribinu za 700 gledatelja (od toga 300 natkrivenih), selite nekoliko rangova niže, tamo gdje vam je, po statusu i uvjetima, mjesto. Tako se klub, predsjednik i društvo, koji su u nekoliko godina preskočili nekoliko rangova našlo u neobranom grožđu.

Pišu vlasniku, gradu, traže zaduženog za sport jer treba naći više od stotinjak tisuća eura. Muk. Nigdje pomoći, utjehe, odgovora, pomoći. Udruge zadužene za sport, nekadašnje Zagrebački šortski savez (ZŠS), kojemu su promijenili ime, ali ne i navike, brine probleme oko koeficijenata svoje tajnice. Druga kuća, specijalizirana za nogomet Zagrebački nogometni savez, čiji je predsjednik ujedno i direktor HNS-a, ni riječi o tome.

Navodno mu je predsjednik NK Jaruna, inače financijer kluba, prigovorio na kriterije i način raspodjele sredstava, a to predsjednik i direktor teško prihvaća. Eto, tako je naš klub iz nekadašnjeg sela Jarun, ostao usamljen, napušten da sam brine i rješava vlastite probleme. Grad, kao vlasnik terena, ima druge jakuševce. Zadužena osoba za sport izgubila se u “bespućima suvremene zbilje”, HNS je svoje napravio, promovirao, licencirao i sad ozbiljno, pismeno upozorio. ZNS se ne bi „štel mešat“ jer kad podjeli gradska sredstva njegove brige prestaju. Prvoligaš Jarun, na žalost može odlučiti, postupiti po naputku nadređenih, naći lovu, nabaviti tribine i pozvati odgovorne na otvorenje. Što bi se na kraju reklo: NAŠA posla!

Na slici: Marijan Kustić i Tomislav Tomašević

• Autor kolumne Ante Vrdoljak je bio dugogodišnji predsjednik NK Zagreb i bliski suradnik legendarnog nogometaša Dražana Jerkovića