Novinar N1 televizije Ilija Jandrić iznio je svoje mišljenje i iskustva s doktorom Hrvojem Tomasovićem.

“Evo jedan nepopularan status, ali sam uvijek iskren pa ću biti i sada. Pratim ovo kako je dr. Hrvoje Tomasović postao simbol svega što ne valja u hrvatskom zdravstvu, navodni simbol korupcije, mita i privilegija. Moje iskustvo s njim je posve drugačije, ali najprije o tom njegovom spornom komentaru. On je najprije izrazio žaljenje zbog smrti Vladimira Matijanića i sućut obitelji, nakon čega su ga desničari napali što bi se reklo cijelom artiljerijom. Da što izražava sućut obitelji tog “neprijatelja Hrvatske, Jugoslavena” itd?

Odgovarajući tim zagriženim nacionalistima napisao je onu glupost zbog koje je sad meta kritika svih medija. Ono o jugo doktorima i da je trebao nekoga nazvati ali nije imao koga. Promašio je ceo fudbal, što bi se reklo. Napisao sam mu da je isti kao Milanović, nešto kaže dobro, a onda ode u digresije i usere motku. Hrvoje jest politički desno i to ne krije, a u komunikaciji je često otvoren i ne misli previše kako će to zvučati. No nije zločest.

Moje iskustvo je da je riječ zapravo o dobrom čovjeku i vrhunskom kirurgu, s čijim se političkim stavovima ne slažem, ali to nije nikad bila prepreka. A sad evo i to moje iskustvo.Prije tri godine na sistematskom otkrili su mi polipe u žuči i rekli da je operacija nužna. Hrvoja sam znao samo kao gosta iz programa, ali znajući da je abdominalni kirurg poslao sam mu nalaze i zamolio ga da mi da drugo mišljenje, je li stvarno nužna operacija?

Pogledao je nalaze i zaključio da jest i odmah se sam ponudio da mi to operira. Nisam ga to uopće tražio. Zbog korone operaciju je obavio nešto kasnije, prije dvije godine. Tri mjeseca nakon operacije dobio sam kilu, otišao sam mu na pregled i zaključio je da je to vjerojatno posljedica laparaskopske operacije zbog napuhavanja crijeva i opet rekao da će mi on operirati kilu. Opet zbog korone to se oteglo na godinu i pol.

Možda sam na uputnicu mogao to obaviti i ranije i drugdje (toliko o privilegiji), ali išao sam logikom neka me operira isti kirurg što je i obavio u svibnju ove godine. U međuvremenu mi je pomogao i za mamu koja je godinu dana čekala na operaciju srčanih zalistaka na Rebru i nikako nije dolazila na red jer su, valjda, čekali kovertu. Hrvoje me spojio sa svojim kolegom u Splitu koji je mamu primio u roku dva tjedna.

I uspješno je operirao, eno mame na rehabilitaciji u Opatiji. Ni za jednu od te tri operacije ni Hrvoje, a ni kirurg iz Splita, nisu od mene tražili ni jednu kunu! Ništa. Poklonio sam mu pet litara domaćeg hercegovačkog vina nakon prve operacije i to je apsolutno sve. I sad možete reći da je to bila protekcija, da je pomogao mami koja je uzalud čekala, i možda jest tako. To je ono što i on iskreno piše – pomogne svakome!

A ja sasvim sigurno nisam njegov politički istomišljenik.No nije on razlog zašto nam se zdravstvo raspada, on samo ako može u tom kolapsu ljudski pomogne. I ja sam mu iskreno zahvalan na tome! I on dobro zna da se s njim politički ne slažem, ali u svemu ovome opisanom to nijednog trenutka nije bio problem. Eto to je moje subjektivno iskustvo”, zaključuje Ilija Jandrić.