Dok traje euforija oko velikog koncerta Marka Perkovića Thompsona koji će se na ljeto održati na zagrebačkom Hipodromu, imao i onih koji žestoko kritiziraju Marka Perkovića Thompsona. Tako novinar Ilija Jandrić tvrdi da je popularni glazbenik “ideološki pjevač” koji na tome zarađuje milijune. Zatim ga je optužio da se nikada nije ogradio od ustaštva i da ustaški napisi Thompsonu ne smetaju. Jandrićevu objavu prenosimo u cijelosti.

Što se tiče fenomena Thompson, on je prije svega politički pjevač. Nema se tu što raspravljati o glazbenom stilu ili vokalu, njega publika sluša zbog ideologije na kojoj on zarađuje milijune. Meni nikad nije sjeo upravo zbog ideologije, ne zbog domoljublja i Domovinskog rata nego zbog ustaških pjesama koje je pjevao, a od čega se, lukavo, sva ova desetljeća nikad nije jasno ogradio. Čovjek očito ima karizmu ali je koristi na pogrešan način za društvo, no za sebe to koristi savršeno. U psihologiji mase nakon sportskih pobjeda znao sam i ja zapjevati “Lijepa li si”, ali ostale njegove pjesme osim ljubavne i prastare “Vjetre s Dinare” nisam nikad slušao. No on je postao mainstream u Hrvatskoj i to ne samo srednja struja nego očito i najpopularniji pjevač, to je činjenica.

Šteta što se za dobrobit društva baš nikad nije ogradio od ustaša, ustaških simbola i povika kojih je mnogo prije, za vrijeme i nakon njegovih koncerata. Ali da je to napravio pitanje je bi li postao ovakva zvijezda i prodao pola milijuna karata jer ga ljudi i slušaju upravo zbog svega onoga što njega prati oko njegovih nastupa, zbog tog imidža. A takav imidž u svojoj srži njeguje simpatiju prema jednom zločinačkom režimu, to je ono kad u Imotskom maturantice koje idu na njegov koncert nose crne majice sa stihom “Kroz Imotski kamioni žure” iz zloglasne “Jasenovac i Gradiška stara”. Njemu to očito ne smeta, a da je pravo domoljublje u pitanju potaknuo bi svoju publiku da veličaju stihove nekih drugih pjesama, a ne baš te o klaonici Srba… Ne nosi nitko od te mlađarije na njegovim koncertima majicu sa stihom “Vjetre s Dinare”, “Moj Ivane jesi l’ skoro na Kupresu bio” pa čak ni “Oj Zagoro, lijepa li si…” nego o Francetiću i Bobanu… Eto, to je moj problem s njim.

P.S. Thompsonove pjesme o Domovinskom ratu mi nisu sporne, ali je isto fenomen da su tako popularne. Ne mogu zamisliti da 30 godina nakon Drugog svjetskog rata neke 1975. recimo Rod Stewart napuni Wembley s pjesmama o ratu, ali mogu zamisliti i bilo je tako da je za Dan mladosti bio pun stadion JNA u Beogradu gdje Balašević pjeva “Računajte na nas”, a Čola “Druže Tito mi ti se kunemo!” Mentalitetom smo ostali gdje smo i bili prije 50 godina, samo se okrenula strana medalje”, napisao je Jandrić.

Nedavno su u Otorenom gostoval dvojica istaknutih novinara koji imaju sasvim drugačije mišljenje o Marku Perkoviću Thompsonu. Urednik na portalu Glazba.hr Bojan Mušćet naglasio je kako Thompsonova karijera traje više od 30 godina.

On je obarao i do sada rekorde, na svakom njegovom nastupu bilo je više od sto tisuća ljudi. Njegovi plaćeni koncerti, primjerice na Maksimiru i na Poljudu su također obarali rekorde.

U čemu je njegova tajna? Mušćet je istaknuo kako Thompsonu publika vjeruje, jer je on uvjerljiv u onome što radi i ne kalkulira. Thompson se ne povodi za trendovima, već ih on stvara.

Nacionalno-kršćanski narativ, može se reći i domoljubni, nedostaje velikom broju ljudi u svakodnevnoj komunikaciji. I ti ljudi trebaju određenog heroja. Te heroje ljudi vide u sportu prije svega, a onda i u glazbi.

– Tako da je Marko Perković Thompson jedan od takvih ljudi, dodao je.

Mušćet je poručio kako Thompsona prate razne kontroverze, ljudi ga vole ili jednostavno ne vole.

Barišić je upitao Mušćeta o kojim on kontroverzama govori.

Mušćet je odgovorio da su upravo kontroverze vezane za publiku, koja dolazi na njegove koncerte.

– Uz to je imao nekih sudskih procesa i problema, a dio medija naglašava neki desni svjetonazor, a ne njegovu glazbu. To je možda stvar zbog koje će netko njemu dati povjerenje, a drugi će sasvim suprotno, istaknuo je.

Naglasio je da upravo te kontroverze dižu famu o njemu cijelo vrijeme u medijima. 

Novinar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež rekao je da je bio na koncertu u Imotskom.

– Svaka generacija ima ključ za svoje vrijeme. Mi u studiju pripadamo generaciji, koja ne doživljava svijet isto. Nama je Drugi svjetski rat bliski. A njima je to kao Prvi svjetski rat. I te nove generacije, u ovome pogubljenom svijetu, naprosto vide u Thompsonu istinu. Čak je manje bitno, što on misli, što on znači iz naše perspektive, ali iz perspektive te djece, koje je tamo bilo, njih 25 do 30 tisuća. Nije bilo starih branitelja i slične ekipe. Ta djeca su širila takav jedan mir, da ja to nisam doživio nikada. U našim generacijama je to bilo nemoguće, poručio je Čadež.

Dodao je da je sve bilo okupano pozitivnom energijom.