Otišao je još jedan novinarski doajen. Umro je Nenad Unukić, klasik novinarske profesije, kojemu je novinarstvo uvijek bilo na prvom mjestu. Govorio je i živio novinarsku maksimu “jednom novinar uvijek novinar”. Tako je i u svom postnovinarskom, umirovljeničkom razdoblju, jasno navodio “Prošlo radno mjesto: urednik u Mirovina nakon životnog vijeka u Večernjem listu”. Nenad je rođen u Novoj Gradišci 1947., a u Vjesniku i izdanjima te kuće, prije svega Večernjem listu, je od 1972. godine. Pohađao je gimnaziju “Branko Semelić” u Puli, a školovanje nastavio na Sveučilištu u Zagrebu. U Večernjem listu proveo je najveći dio svoje profesionalne novinarske karijere baveći se prije svega automobilizmom, piše HND.

Bio je dugogodišnji urednik Auto moto rubrike, za čije uređivanje je dobio i nagradu HND-a Marija Jurić Zagorka. Također je bio vrlo aktivan i u HND-u, osobito u Zboru novinara umirovljenika pa je jednom prilikom zapisao i predložio na stranicama našeg portala: – Kad čovjek napuni 65 godina, ide obično u mirovinu. Ali ne i novinar! Jednom novinar – uvijek novinar. Sa 65 + mozak još radi, ruke i noge također. Ali vlasnik medija ne misli tako. Prvo na čekanje, pa onda otkaz sa ili bez otpremnine. I danas je više od 700 novinara bez posla i najmanje još toliko u mirovini. Zašto se, primjerice, ne osnuje Veteranski servis u kojem će se moći naručivati tekstovi iskusnih novinara? –

Kolege iz TV Automagazina oprostile su se od Nenada Unukića biranim riječima: – Danas nas je napustio naš veliki prijatelj i suradnik, novinar Nenad Unukić. Hvala ti dragi prijatelju za sva druženja, vožnje, za sve što si učinio za struku, za auto novinarstvo! Bio si nam uzor u vizijama kako zajedno možemo postizati više i kako zajedno možemo biti bolji i uspješniji! Beskrajna ti nebeska cesta Unukiću i samo puni gas! Iskrena sućut obitelji-.

Od kolege Unukića opraštaju se i kolege iz HND-a kojem je svojim radom godinama davao svoj doprinos. Izražavamo sućut supruzi Enisi i obitelji.

Od kolege Unukića oprostila se i potrošačka platforma ” Halo inspektore” s kojom je intenzivno surađivao.

“Jučer je u 77. godini, nakon kratke i ne baš potpuno jasne bolesti, u čudnim okolnostima, iznenada preminuo naš dragi prijatelj, kolega, urednik i jedan od utemeljitelja potrošačke platforme #haloinspektore – Nenad Unukić. Bio je jedan od rijetkih novinara koji su se ponosili svojim magisterijem iz novinarstva. Najpoznatiji je bio kao novinar i urednik u Večernjem listu gdje je pratio , do pred umirovljenje, automobilsku industriju.

Nenad je rođen u Novoj Gradišci 1947. godine. Gimnaziju je pohađao u Puli, a studij nastavio u Zagrebu. Novinarsku karijeru započeo je 1972. u redakciji Vjesnika, a gotovo cijeli profesionalni vijek proveo je u Večernjem listu, gdje je najviše ostao upamćen kao urednik Auto-moto rubrike.

Za svoj rad dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva “Marija Jurić Zagorka”, a bio je aktivan i unutar samog društva, osobito u Zboru novinara umirovljenika. I nakon odlaska u mirovinu, ostao je vjeran novinarstvu, često ističući: “Jednom novinar – uvijek novinar.”

Otišavši u mirovinu svoju novu „novinarsku mladost“ doživio je u Europskom centru izvrsnosti potrošača gdje je aktivno volontirao čak i kada je niz godina zbog spleta okolnosti i prijevarne radnje bio ovršen i blokiran kao žrtva koja nikad nije dobila sudsku zadovoljštinu. Specijalnost su mu bile teme vezane uz sigurnost i kvalitetu hrane, ali s posebnim je žarom pratio i problematiku osoba s invaliditetom, zatim dobno diskriminiranje u Hrvatskoj te prava potrošača, ovršenika-blokiranih.

Bio je jedan od administratora stranice #haloinspektore sve dok nije obolio.

Pripremao je i nije, na žalost, dočekao objavu jedinstvene teme o suhomesnatim proizvodima i što nam sve uvaljuju pod „hrvatsko i domaće“. (Nju ćemo kao posebnu seriju uskoro objaviti)

I to na portalu koju je godinu dana srčano pripremao – „Glas potrošača“. Nije dočekao početak i prve objave tekstova koje je pripremio za taj portal.

Ovo sasvim sigurno niste znali: bio je jedan od članova našeg užeg stožera bojkota trgovina. Redovno je bio u Press centru dok je trajao #bojkot i komunicirao s domaćim i stranim novinarima. Bio je tiha sjenka i operativac bojkota.

Iako ga je bolest polako nagrizala i pravila mu probleme u svakodnevnom životu pripremio je, ali nije doživio, po prvi put u Hrvatskoj – kandidiranje za Skupštinu grada Zagreba na jedinstvenoj nezavisnoj potrošačkoj platformi. Okupio je i brojne umirovljenike, ali i novinare oko sebe i sve je bilo spremno do prije 10 dana za „izlazak na scenu“ s nezavisnom listom potrošača u Zagrebu, Osijeku, Puli, Rijeci i Novoj Gradiški.

Zajedno smo pripremali i podcast. Čak je prije dva tjedna dobio i prve ponude za sudjelovanje u prvim snimanjima. Bio je pun planova. I želje za životom. Bio je tajni kupac i redovito je pohodio trgovine i uslužne djelatnosti. I radio priče.

Njegovi tekstovi su i bili često prenošeni na brojnim portalima ne samo u Hrvatskoj već i inozemstvu. Aktivno je putem Messengera komunicirao s vama, dragi pratitelji. Niste znali, ali često su upravo njegovi odgovori pomogli mnogima u ostvarivanju prava kao potrošača.

Nije htio biti izložen previše među kolegama novinarima, a niti među tijelima javne vlasti. Radio je u miru i tišini. Zajedno s nama.

Planirao je još jedan ozbiljan #bojkot. Ali ga nije doživio… Planirao je ići u Italiju i Njemačku i organizirati protestne akcije. Bio je pun ideja. I željom za životom.

Na žalost, u zadnjih nekoliko tjedana zdravstveno mu se stanje sve više pogoršavalo. Hitna medicinska pomoć bi ga odvezla u KBC Zagreb. Ostao bi tamo dan-dva. Često puta nitko ni od obitelji niti od nas nije mogao znati gdje se nalazi i što se s njim događa. Samo bi ga u kasnim popodnevnim ili večernjim satima otpustili kući. Iako je prije toga, recimo, bio na intenzivnoj skrbi. I takvog, očito ozbiljno bolesnog, vraćali bi ga doma. Da bi nakon kraćeg poboljšanja opet završavao na Hitnom prijemu na Rebru. I tako četiri puta. Strašno.

I to sve pod čudnim okolnostima. I zato ćemo njegov slučaj i te kako istražiti jer mnogo toga ni obitelji ni nama nije jasno glede njegovog liječenja i zdravlja.

Tim prije što je, prije nego je preminuo u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu, rekao da mu je dobro. A onda iznenadno – krvarenje u želudcu, pluća, pa navodno i srčani udar… a zapravo nitko ništa nikome nije govoreno. Ni obitelji. Ni nama. Sjena je pala na zdravstvenu skrb i način liječenja. Pa ćemo i to istražiti.

To je najmanje što možemo učiniti za njega. Za čovjeka koji je nakon protestnog okupljanja pred HNB-om planirao nešto slično pred Ministarstvom zdravstva jer je i sam vidio kako zdravstveni sustav (ne)funkcionira. Posebice kada su pitanju starije osobe. I odnos prema njima. Listama čekanja i po godinu, dvije… pa krive dijagnoze i sl. Bio je ogorčen zdravstvenim sustavom. Pa i time što na naš zahtjev za sastankom u Ministarstvu zdravstva ministrica Hrstić nije našla za shodno niti odgovoriti. A tema je i previše: od listi čekanja, „bacanja van iz bolnice starijih osoba“ jer nema dovoljno kreveta, do onkoloških bolesnika koji plaćaju skupe lijekove, cijena dodatnog i dopunskog osiguranja, loših operacijskih zahvata, političkog i uhljebničkog medicinskog kadroviranja u županijskim i lokalnim zdravstvenim ustanovama itd.

Bilo je toliko toga što je želio. I htio. Kao i jednu od zadnjih tema o postupanju zastupnika za KIA automobile u Hrvatskoj i Sloveniji, Pršutarni Mijukić Prom, Lidlu, Kauflandu… Imamo teme koje je pripremio, ali nije stigao objaviti. Zato ćemo mi to učiniti umjesto njega.

Bio je i niz godina predsjednik Hrvatske udruge automobilskih novinara. Bio je aktivan do prije nekoliko godina i u Hrvatskoj akademiji izvrsnosti masline i maslinovog ulja. Kao rođeni Istrijan volio je masline i more. Ali ne i prijevare s kvalitetom maslinovog ulja i gradnje na moru i uz more. Posebno ne s mitom i korupcijom koja vlada u priobalju i tamošnjim županijama i općinama.

S ekipom austrijskog ORF-a pripremao je temu o divljoj gradnji Austrijanaca na Jadranu, s Filipincima i Nepalcima radio je temu o uvjetima poslovanja s hranom… i sve je to sada stalo. Na trenutak.

Kao veliki borac za prava potrošača i kritičar nepravde u hrvatskom društvu želio je toliko toga. I zajedno s nama radio. Dok nije jučer zauvijek – utihnuo. Jučer ujutro (i obitelj i mi smo saznali za to tek kasno poslijepodne, odnosno uvečer).

Dragi Nenade, toliko toga je ostalo nedovršeno. Obećali smo si svašta. Ali… dogodilo se ono čega si se i sam bojao. Otišao si, a mnoge svoje planove i želje nisi sebi ispunio do kraja.

I u zadnjim danima svog života govorio si, kao i pokojni Branko Jordanić, (bivši glavni državni inspektor s kojim je Nenad također do zadnjega dana bio u kontaktu s njim – op.a.): „Potrošači su najjača stranka na svijetu! Samo to mnogi još ne razumiju. Kada shvate bit će sve drukčije“

Bojao si se da ti neće imati tko napisati In memoriam kada premineš jer je velik broj tvojih kolegica i kolega koji su te poznavali također preminuo.

Zato to činimo mi, tvoji najbliži suradnici i potrošači, tajni kupci, kolege novinari u urednici. Oni koji znaju kakav si bio čovjek. I novinar. Do posljednjeg daha.

Neka ti bude pokoj vječni. Zbogom i hvala Ti, dragi prijatelju Nenade. Počivao u miru Božjem. Ma gdje bio.

Mi ćemo nastaviti i čuvati ono što smo zajedno prije šest godina započeli. I još radimo”, piše platfroma “Halo, inspektore”.

Foto: Facebook