Preminuo je Splićanin Paolo Kekezović (40) nakon dugogodišnje bitke s karcinomom.

Kako javlja Slobodna Dalmacija, život hrvatskog MMA borca Paola Kekezovića naglo se promijenio 2021. godine kada je otišao u Toronto u bolnicu zbog jakih i iznenadnih bolova. Liječnik mu je priopćio strašne vijesti kako boluje od karcinoma pluća, zloćudna bolest proširila se na mozak, jetru, kralježnicu, zdjelicu i rebra. Kekezović je bio profesor kineziologije, kick boksač, trener Pit bull MMA koji je 2013. godine prešao u prestižnu Randy Couture Gym u Kanadi, kondicijski trener i prijatelj drugih sportskih klubova poput rugby-kluba Nada iz Splita…

Paolo je, podsjetimo, 2021. godine u Torontu, gdje je živio i radio, otpušten kući s bočicom tableta kako bi – umro. Prošle godine u siječnju Paolo je održao i predavanje u Splitu, na temu ‘‘Mentalna borba s karcinonom‘‘.Iznio je vlastito iskustvo s karcinomom. Prvi simptomi, razabrao je, vjerojatno su bili već bronhitični napadaji u djetinjstvu te genetska osjetljivost (u kombinaciji sa štetnim čimbenicima iz okoliša) kao nesretni sklop koji je doveo do tog okidača, aktivacije raka pluća.

Kekezović je tada zapravo pregrmio najgori od svih tipova: metastatski karcinom koji se s pluća proširio na kralježnicu, zdjelicu, jetru… Mozak. Velika cista i puno malih. Postavljanju dijagnoze prethodilo je buđenje s konstantnim glavoboljama, povraćanje, tremor desne ruke, nekontrolirano drhtanje… Međurebreni mišići bili su također bolni. Sve je ignorirao, pio tablete za glavobolju, ali bez posjete liječniku.

U najtežim trenucima, nekoliko puta je isticao, najveća podrška bile su dvije žene: majka Višnja (tata je preminuo) i supruga Žana, majka dvojice njihovih sinova.

“Moj život se promijenio 23. srpnja 2021.godine kada mi je dijagnosticiran rak koji se s pluća proširio po tijelu te došao do mozga, no u najtežem trenutku mog života sam uspio naći formulu kako se nositi s teškom bolesti na mentalnoj razini i pogled na život iz skroz druge perspektive. Cilj mi je mojom životnom pričom dočarati ljudima kako se nositi sa bolesti u najtežim životnim trenucima u kojima vam daju jako malo šanse za preživjeti”, rekao je tada, pišu 24 sata.

Kekezović je za dijagnozu saznao kada je sa suprugom i dvoje male djece bio u procesu povratka iz Kanade gdje su proveli gotovo deset godina radeći i osnivajući obitelj.

“Prvi simptomi vjerojatno su bili već bronhitični napadaji u djetinjstvu te genetska osjetljivost (u kombinaciji sa štetnim čimbenicima iz okoliša) kao nesretni sklop koji je doveo do tog okidača, aktivacije raka pluća. Postavljanju dijagnoze prethodili su buđenje s konstantnim glavoboljama, povraćanje, tremor desne ruke, nekontrolirano drhtanje, no liječnika nisam posjetio sve dok vrag nije odnio šalu”, rekao je tom prilikom.

Brojni su pisali o njegovoj bolesti, a prijatelji su pokrenuli niz humanitarnih akcija kako bi mu pomogli.

“Bio sam šokiran kada sam vidio koliko je ljudi pomoglo meni i obitelji, od srca se zahvaljujem svima koji su u najtežoj životnoj situaciji bili uz mene. Upravo zbog njih sam odlučio i organizirati ovo predavanje. Nasmijavali su me, dali srce i dušu. Da nije bilo vas, vjerojatno ne bi bilo ni mene. To je ljubav koju sam osjetio tri puta u životu – kada su mi se rodili sinovi Roko i Matej te kada sam osjetio emocije ljudi kada sam saznao za svoju dijagnozu” zahvalio se Paolo tada.

Liječnici su mu operirali jedan od šest tumora u mozgu nakon čega je u Splitu započeo s terapijom u krugu obitelji i prijatelja.

“Prevencija je sve, kada osjetite neku netipičnu bol otiđite liječniku, nemojte se sramiti. Moj karcinom s pluća je metastazirao na mozak, jetru, zdjelicu, kralježnicu i rebra. Operirali su mi jedan od šest tumora u mozgu, radioterapiju sam radio na kralježnici i kostima, a kemoterapiju radim kroz ciljanu terapiju lijekovima i imunoterapiju. Današnja medicina napreduje svakim danom, moj doktor mi je rekao da sam ovaj rak dobio prije pet godina da me sada ne bi bilo”, govorio je prošle godine.

Paolo je tada prisutnima pokazao otpusno pismo iz kanadske bolnice gdje su mu operirali tumor te se prisjetio čekanja na Hitnoj u Torontu od 12 sati.

“Poslali su me kući i rekli su mi da čekam, dali su mi kutiju tableta. Javili su mi se tek nakon dva mjeseca. Doslovno su me poslali kući da umrem. Tako da je moja odluka da se vratim u Hrvatsku bila ispravna. Ako imate samo jednu osobu na svijetu kojoj je stalo do vas, vaš život vrijedi borbe. To možete biti čak i vi sami, bitno je voljeti sebe i svoj život”, zaključio je u svojoj priči prošle godine.

Vjerujemo da je njegova borba koju je odradio do samog kraja inspirirala i dirnula sve koji su čuli njegovu priču.

Foto: Screenshot