Za legendarnog kralja dijaspore Matu Bulića (64) prošla je godina trebala biti godina za pamćenje. Odradio je hrvatsku turneju “Ja sam na vas ponosan”, a nakon koncerata u Osijeku i Splitu, 29. veljače nastupio je u punoj dvorani KC Dražen Petrović u Zagrebu. Samo dva tjedna kasnije epidemija koronavirusa stigla je u Hrvatsku. Mate se vratio u Frankfurt, gdje se u svom domu pokušavao sačuvati od ove opake bolesti, pogotovo zato što mu je, nakon što mu je odstranjen bubreg zbog karcinoma, oslabljen imunitet. No krajem prošle godine ipak se zarazio, a onda je počela bitka za život. Uslijedili su mjeseci oporavka u bolnici, a zatim i na kućnoj njezi. Mate i danas osjeća posljedice bolesti, još uvijek otežano diše, no puno je bolje i nada se da će se uskoro vratiti svojoj vjernoj publici, javlja Večernji list.
Kako se sada osjećate?
Polako se vraćam svakodnevnom životu. Kada sam izašao iz bolnice, imao sam štake, kolica i druga pomagala.
Praktički sam napola bio invalid. No to se poboljšavalo svakim danom jer sam radio vježbe koje su mi rekli da radim u bolnici. Došao sam k svom fizioterapeutu Dini koji ima ordinaciju u mom kvartu. Rekao mi je da neće dolaziti k meni, nego da želi da došetam svaki dan do njega i da jednog dana odšetam kao zdrav čovjek. Iz dana u dan sve sam bolje i bolje napredovao tako da sad jedan dan idem k njemu, a drugi dan vježbam doma. Svaki dan sam pod maksimalnim opterećenjem i to mi čini zadovoljstvo jer osjećam da se polako vraćam svom starom životu.
Za nekog poput vas tko je bio u formi, redovito igrao nogomet, bavio se sportom, sigurno nije bilo lako sve to prolaziti, ovisiti o drugima, sjediti u kolicima…
Taj period je ružan san, ružna epoha u mom životu. Ja šest mjeseci nisam mogao stati ni na jednu nogu. Minuta sjedenja, uz pomoć, naravno, bila mi je pomak. Danas, hvala Bogu, sve sam radim. Obitelj zamolim da je što dalje od mene, u smislu da mi ne pomažu puno. Konačno sam došao u tu poziciju da sam samostalan i sretan sam zbog toga. Sad je već druga priča.
Kako je sve to izgledalo na početku kad ste se zarazili? Kakvi su bili simptomi i daljnji tijek bolesti?
Počelo je klasično. Prvo sam izgubio njuh, potom sam dobio blažu temperaturu, koju sam imao 2-3 dana. Kako se stanje pogoršavalo, nisam vodio računa o upali pluća koja je došla nečujno. Kada sam došao u radiološki centar, oni su se zaprepastili. Nisu mogli vjerovati da uopće dišem tog trenutka kraj njih.
Odmah su me hospitalizirali i počela je krvava borba. Nisam imao puno uvertire, sve je išlo brzo i automatski. Što se dalje događalo tijekom mog boravka u bolnici, većinom se ne sjećam. Ne bih želio da mi se ovo više ikad ponovi u životu tako da želim svim ljudima poručiti da vode računa o svom zdravlju i zdravlju ljudi oko sebe.
Ponovno su vam pomogli i naši ljudi?
Tako je, to je moj kućni prijatelj dr. Stjepan Bogdanović, koji je bio cijelo vrijeme uz mene i pratio svaki korak što se događa sa mnom. Te detalje bolje zna moja supruga Zdravka, koja je s kćerima pratila tijek bolesti. Bio sam nesposoban razmišljati i gledati i zbog toga se ne mogu sjetiti svega. I sad kada razgovaramo uz ručak pitam ih sve što me zanima, a one nerado govore o tome.
Zato ćemo to ostaviti za bolja vremena, kada potpuno ozdravim. U bolnici sam bio devet mjeseci, počeo sam s laganim vježbama i 27. kolovoza sam došao doma i od tada sam na kućnoj njezi. Još uvijek imam problema s disanjem, no nadam se da će do proljeća biti puno bolje stanje.
Na slici: Mate Bulić u društvu s premijerom Andrejem Plenkovićem
Foto: Hina