Odmah nakon što je izbor za kandidata za novu predsjednicu Europske komisije pao na Ursulu von der Leyen, koja mora još proći potvrdu Europskog parlamenta, Politico je krenuo analizirati “Pobjednike i gubitnike za glavna mjesta EU-a”. I kada je došao red na objašnjavanje uloge glavnog tajnika EK Martina Selmayra, iskrsnulo je ime predsjednika Vlade Republike Hrvatske. “Komisijin moćni generalni tajnik obično na kraju izbori što želi i moglo bi se dogoditi da završi na vrhu WTO-a ili kao trn i brexitovskoj Britaniji na mjestu ambasadora EU-a u Londonu. Ali, zasad je on gubitnik. Nije uspio izboriti se za mjesto predsjednika EK za svog prijatelja hrvatskoj premijera Andreja Plenkovića”, napisao je Politicov Ryan Heath, piše Express.
Tako su zakulisne silnice iz Bruxellesa koje su računale na Plenkovića kao mogućeg predsjednika vlade EU-a, dobile ime i prezime nakon toliko spominjanja i takve mogućnosti raspleta izbora novog vodstva EK. Samo dan poslije, za Večernji list je dopisnik iz Bruxellesa Tomislav Krasnec iskopao dobar dio priče. Otkrio je da je Plenković čekao “na klupi” cijelo vrijeme dok je Manfred Weber slovio za kandidata Europske pučke stranke. U trodnevnoj bici za najviše pozicije u EU institucijama, navodi on, premijer Andrej Plenković nije isticao nikakve osobne ambicije da postane predsjednik Komisije ili Europskog vijeća.
Bio je, dakle, pristojan, nije se laktario. Ali, onog trenutka kad je Weber otpao, te besane noći u Bruxellesu s nedjelje na ponedjeljak, on je imao “moćnog saveznika koji je po hodnicima i delegacijskim sobama država članica radio za Plenkovića”. “Nije se nametao osobnim ambicijama, ali nije se protivio tome da ih netko drugi ističe. Tanka je linija između toga dvoje. Ako pustite glavnom tajniku Komisije da se rastrči uokolo u vaše ime, onda…”, ispričao je Krasnecu netko tko je očito te noći bio u samoj žiži. Rekao mu je ono što je dan ranije doznao i Politico, da je za Plenkovića lobirao Martin Selmayr, bivši šef kabineta predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera. Krasnec za Selmayra piše da je 2018. došao na sadašnju poziciju, najvišu nepolitičku dužnost u europskoj administraciji, “u jednom dosta politiziranom i osporavanom manevru”.
Zato se Andreju Plenkoviću dogodilo to da se nije petljao, nije se drsko upirao ugurati, dok je sve što je bilo moguće za njega to činio izrazito sposoban strateg. “Selmayra prati glas da je jednom već instalirao predsjednika Komisije, prije pet godina Junckera, izmanevriravši između nesklone njemačke kancelarke Angele Merkel i drugih aktera u Europskom vijeću. No, od imenovanja za glavnog tajnika, upravo zbog sporne procedure po kojoj je to učinjeno, mnogi kojima se zamjerio, kao da su se zavjetovali ograničiti njegovu moć, uključujući vjerojatno i francuskog predsjednika Macrona kojemu se od početka nije sviđalo da stranački operativac europskih pučana postaje glavni javni službenik EU. Stoga je podrška takvog saveznika za Plenkovića bila i korisna i opasna, dvosjekli mač”, napisao je Krasnec.
Selmayru je, prema toj teoriji, bilo jako stalo da predsjednik Komisije postane netko s kime on može raditi kao dosad s Junckerom”, piše Krasnec. A to bi Andrej Plenković svakako bio. Za sve one koji ne bježe od malo mašte, stvar još nije gotova, jer Ursula von der Leyen još uvijek nije baš sigurna da će proći u Europskom parlamentu. Oko nje je čak i Njemačka ostala suzdržana. Ne zato što bi netko imao nešto posebno protiv nje, najmanje Angela Merkel koja ju je kao svoju ministricu držala čak 14 godina u tri različita resora, zaključuje Express.
Foto: Lana Slivar Dominić/Hina