Pokojnom glumcu Josipu Zovku prijetili su otkazom jer je odbijao nemoralne uloge vezane uz Crkvu?

Pokojnom glumcu Josipu Zovku prijetili su otkazom jer je odbijao nemoralne uloge vezane uz Crkvu?

Smrću Josipa Zovka splitsko i hrvatsko kazalište ostalo je bez velikog umjetnika, snažne scenske osobnosti, koji je svakoj ulozi, ma koliko „velika“ ili „mala“ bila, pristupao posvećeno, a Crkva je ostala bez plemenitog čovjeka, istinskog vjernika. Jozo je prošao, naime, svojevrsni križni put – odbijao je nemoralne uloge vezane za Crkvu, te je stoga bio razapet.

Nekoliko puta prijetili su mu i otkazom. Zato je „po kazni“ taj mladi i talentirani glumac dobivao samo rubne uloge ili ništa, a poginuo je na putu u Međugorje gdje je išao zbog jednog angažmana. Jozo je imao – kažu oni koji su ga poznavali – Božji dar, „Božji glas“, i uvijek se rado odazivao i bez honorara pjevao „Bogu svome“. Mnogi će ga se rado sjetiti kroz izvedbu drame „Raspeta ljubav – Paola, žena koja ljubi“, praizvedena u Nadbiskupijskom sjemeništu u Splitu 2005., povodom 150. obljetnice dolaska sestra Anćela u Split, kao i u ulozi apostola Ivana u predstavi „Kako je izdan Isus“, piše Book.hr

Živio je skromno i pokopan je skromno, u tišini Josip Zovko bio je plemeniti čovjek i umjetnik, koji je bez presedana odbijao igrati svaku nemoralnu ulogu, u kojoj se neprimjereno govorilo o svećeniku, vjeri, domoljublju, Crkvi i svemu onome što se kosilo s njegovim životnim svjetonazorom. Prešao je u život vječni glumac, prijatelj, čovjek velikog srca i plemenite duše.

Foto: HNK Split