Politički analitičar Ivica Granić piše o reakcijama na smrt pape Franje. Uočio je da ljevičari i radikalni boljševici koji nemaju vez s katoličanstvom hvale Papu. Navodi primjer Rade Borić koje je prije pola godine izjavila da je duša boli kada mladi ljudi idu u crkvu, a sada se toplim riječima oprašta od poglavara katoličke crkve. Objavu Ivice Granića prenosimo u cijelosti.

“Moram priznati da sve dok nisam pročitao silne hvalospjeve, pisane u rasponu od umjerenih ljevičara do radikalnih boljševika, da nisam shvatio ozbiljnost problematike oko tzv. skretanja katoličke Crkve ‘u lijevo’, koliko je to, dakle, uzelo maha, i koliko na tome inzistiraju i vesele se tome oni koji s Crkvom ili crkvenim naukom nemaju baš nikakve veze.

Poznato je da se u Vatikanu zadnjih godina sukobe dvije koncepcije, konzervativna ili desna, i lijeva, čiji je veliki zagovornik bio posljednji Papa. Bojim se da je taj sukob u svojoj biti puno radikalniji nego što se uopće pretpostavlja.

Nije mi toliko interesantan sukob koncepcija unutar vatikanskih institucija, to se ionako rješava na drugim razinama, mi Hrvati malo ili nimalo u tome možemo sudjelovati, više mi je pozornost privukla malo je kazati bujica komentara od strane umjerenih ili radikalnih boljševika, i udruga i pojedinaca, koji desetljećima, a naročito zadnjih godina, izražavaju strahovitu nesnošljivost prema Crkvi kao takvoj, i prema Bogu, a sada se ne može ostati od njihovih hvalospjeva i žaljenja za pokojnim Papom.

Jer, ako jedna Rada Borić prije pola godine izjavi da ju ”srce boli kad vidi koliko mladih ljudi ide u crkvu’, a sada se toplim riječima oprašta od preminulog Pape, onda ne treba biti puno pametan pa zaključiti kako je ‘nešto trulo u državi Danskoj’.

Jedan od najvećih zagovaratelja (post)jugoslovenstva na ovim prostorima, obožavatelj Broz Tita i općenito radikalni ultraljevičar Eugen Jakovčić, takoder se toplim riječima oprašta od preminulog Pape, ali s ilustracijom Pape u Titovom šinjelu i onoj karakterističnoj pozi iz Kumrovca.

Ranko Ostojić, uz Jakovčića možda i jedan od najvećih zagovaratelj jugoslavenštine, partizanštine i sličnih nakaradnih trendova na ovim prostorima, predmnijevani crtač poljudske svastike, također se topim riječima oprašta od preminulog ‘Pape Frane’, kako veli.

Sekta Možemo! poznata po svojim anticrkvenim stavovima, najžilaviji zagovaratelji i promicatelji kulture smrti, koji svake prve subote organiziraju bubnjanje pored molitelja na trgovima, također su se toplim riječima oprostili od Pape.

I još mnogi takvi pojedinaca i lijeve udruge, da ih poimenično ne spominjemo.

Iz vjerski poprilično radikaliziranog Sarajeva čitaju se riječi topline i žaljenja za preminulim Papom usudio bih se reći više nego za bilo kojim Reisom ili Ajatolahom ikada u svijetu.

Ako sve ovo, a pretpostavljam da je i puno gore, nije dovoljno za staviti prst na čelo i zamislite se, onda ne znam što bi se trebalo dogoditi da neki ljudi shvate kako se ‘nešto iza brda valja’, ili se u najmanju ruku ‘valjalo’.

Osobno pokojnog Papu nisam promatrao kroz crkveno ‘ljevičarenje’ koje je nesumnjivo provodio, a i malo smo imali informacija o tome, više sam ga analizirao kroz izravne poteze koje je vukao i u Hrvatskoj, i u svijetu.

Prvi ‘šamar’ dobio sam kada je doveo u pitanje svetost Stepinca. Unatoč svim provedenim radnjama od strane Ivana Pavla II, Papa Franjo, nakon intervencije dokazanih četnika iz Srpske pravoslavne crkve, zaustavio je proces proglašenja svetim.

Drugi ‘šamar’ dogodio se kada je nakon brutalne ruske agresije stao na stranu Ruske pravoslavne crkve i patrijarha Kirina, kojega jer Putin odlikovao zbog potpore agresiji.

Osobno mi je (vatikanski) ‘šamar’ bilo i imenovanje Mate Uzinića (Benedikt XVI) biskupom, a danas, nakon protoka godina jasno je i zašto je imenovan, kao i solidariziranje s KP Kine oko imenovanja kineskih biskupa.

Što na kraju zaključiti?

Božja providnost je velika, sklon sam sve više vjerovati da Gospodar svjetova ponekad i krivim crtama ispravno piše.

Jer, ako neke ‘crte’ koje smo i u Hrvatskoj i u svijetu vidjeli nisu krive, onda doista ne znam što bi to trebale biti ‘krive crte’.

Kada su preminuli Ivan Pavao II i Benedikt XVI točno znam na kojem sam mjestu bio, i što sam radio.

Pomalo sam razočaran i blagim reakcijama pojedinih ljudi koji su komentirali. Čega se vi bojite, ljudi, osim u tek nekoliko situacija Papa nije nepogriješiv, njegovi potezi su za kritiku kao i bilo koji od naših.

Osobno sam kao znak protumačio i činjenicu da je Andrej Plenković bio posljednji državnik kojega je pokojni Papa primio, i to na vlastiti zahtjev, a ne na zamolbu ‘hrvatske strane'”, ističe Ivica Granić.